REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-390/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše, zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.G., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. A.G., podnijetoj po branitelju B.M., odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 23. studenog 2021., broj: 62. Pp-9320/2021, u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. A.G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ) okr. A.G. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura ( trideset eura)/ 226,04 kuna ( dvjestodvadesetišest kuna i četiri lipe)[1] , u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. A.G. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

2. Protiv te presude okr. A.G. je pravodobno podnio žalbu po svom branitelju, zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja okrivljenik u svojoj žalbi u bitnom navodi kako presudom nije sa sigurnošću utvrđeno da su se posljedice radnje okrivljenika iz dvorišta mogle reflektirati na javno mjesto. Odnosno tvrdi kako nije u postupanju okrivljenika predmetne zgode postojao element javnosti.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenika, proglasio krivim za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.2. Naime, prvostupanjski je sud pravilno cijenio obranu okrivljenika, iskaz svjedoka M.A., B.V. i M.V.. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je utvrđen element javnosti u ponašanju okrivljenika. To je temeljio na iskazu svjedoka B.V., koji je nepristrani svjedok i koji je iskazao da je predmetne zgode izašao na ulicu, dakle otvoreno javno mjesto, i odakle je čuo prepirku između okrivljenika i svjedoka M.V., te je također vidio kada je okrivljenik metalnom šipkom udario M.V. po ruci. Dakle, na taj način je ponašanje okrivljenika postalo dostupno javnosti, što predstavlja bitno obilježje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane okrivljenika da se u postupku provede dokaz očevidom na licu mjesta, jer je mišljenje i ovog suda kako je činjenično stanje u postupku glede krivnje okrivljenika za prekršaj u dovoljnoj mjeri utvrđeno, temeljem prvenstveno iskaza svjedoka B.V. iz čijeg iskaza nedvojbeno proizlazi kako se ponašanje okrivljenika reflektiralo na javno mjesto.

6.3. Provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

7. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelji ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.

8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena unutar zakonskih okvira novčanih kazni propisanih za predmetni prekršaj, što je blaža vrsta kazne budući da je za isti prekršaj propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 30 eura u protuvrijednosti od 226,04 kuna prema fiksnom tečaju konverzije, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. rujna 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.