Poslovni broj: Usž-3786/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada D., D., protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove, D., uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. N., D., radi komunalnog doprinosa, povodom žalbe tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 9 UsI- 1766/21-5 od 31. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 9 UsI-1766/21-5 od 31. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja D.-n. županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-03/20-02/58, URBROJ: 2117/1-09/5-21-2 od 10. ožujka 2021. godine.
2. Pobijanim rješenjem tuženika, poništeno je, u povodu žalbe zainteresirane osobe, rješenje Grada D., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/16-20/44, URBROJ: 2117/01-03-01-20-4 od 3. srpnja 2020., kojim je zainteresirana osoba obvezana na plaćanje komunalnog doprinosa u iznosu od 50.788,70 kn za ozakonjenu građevinu obujma 387,70 m[3] , te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Tužitelj ovakvu presudu pobija žalbom iz svih zakonom propisanih razloga, dakle zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila sudskog postupka.
3.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije otklonio prigovore tužitelja niti se osvrnuo na navode koje je tužitelj isticao u tužbi već zaključuje kako je pobijani akt utemeljen na načelu pomoći stranci i načelu materijalne istine, čime je pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, drugostupanjsko tijelo uvažilo je žalbu zainteresirane osobe u bitnom ističući da su pravila postupka povrijeđena, jer je prvostupanjsko tijelo ostavilo zainteresiranoj osobi samo 8 dana za prikupljanje dokumentacije potrebne za podnošenje zahtjeva za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, a koji zahtjev je naknadno podnio zajedno sa dokumentacijom pa tuženik ističe kako je tim postupanjem povrijeđeno načelo pomoći neukoj stranci jer je propust prvostupanjskog tijela takve naravi da propust žalitelja da u smislu čl. 79. st 3 Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine“, broj: 47/09, dalje: ZUP) traži produženje roka za ostvarivanje prava odnosno za podnošenje zahtijeva za oslobađanje od komunalnog doprinosa ne može biti na štetu njegovih prava tim više što je zahtjev za oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa naknadno podnesen sa svom potrebnom dokumentacijom.
3.2 Tužitelj smatra kako je ovakav stav drugostupanjskog tijela nepravilan i pogrešan te je iz tog razloga pobijano rješenje nezakonito, a u prvostupanjskoj presudi je, prilikom ispitivanja zakonitosti pobijanog rješenja zbog pogrešnog pravnog pristupa, zauzet i pogrešan stav jer se u ovoj pravnoj stvari ne radi o tome da je rok koji je odredila službena osoba potrebno prilagoditi budući da zahtjeva za produljenje roka nije niti bilo već se radi o tome da je zainteresirana osoba tek nakon donošenja prvostupanjskog rješenja i nakon isteka roka za žalbu i dopunu žalbe podnijela zahtjev za oslobođenje od komunalnog doprinosa. Smatra da se radi o tome da je stranka svojim pasivnim držanjem sama sebe onemogućila u ostvarivanju svojih prava jer ista nije tražila produljenje roka te se tijekom prvostupanjskog postupka držala pasivno radi čega je sukladno načelu ekonomičnosti i materijalne istine, prvostupanjsko tijelo bilo dužno utvrditi obvezu plaćanja komunalnog doprinosa prema ispravama koje joj je po službenoj dužnosti dostavio drugi upravni odjel.
3.3. Rok od 8 dana koji je odredila službena osoba je procesno pravne disciplinske naravi i kao takav, nije prekluzivne naravi te je stranka sve do donošenja prvostupanjskog rješenja imala mogućnost očitovati se o tijeku postupka, zatražiti produljenje roka ili na drugi način se informirati o mogućnostima ostvarivanja svojih prava, što nije napravila iako ju je službena osoba na jasan i nedvojben način upozorila na pravne posljedice propuštanja navedenog roka odnosno da će se rješenje donijeti prema dokumentaciji koju je službena osoba službenim putem zaprimila od Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada D., ali je upoznala stranku s mogućim pravima koje propisuje Odluka o komunalnom doprinosu Grada Dubrovnika. Dakle, suprotno stavu drugostupanjskog tijela i suda, prvostupanjsko tijelo je postupilo u skladu s načelom pomoći stranci jer je službena osoba na odgovarajući način obavijestila stranku o njezinim mogućim pravima i načinu na koji se ista ostvaruju kao i na posljedice propuštanja, o čemu je stranka bila uredno obaviještena. Tek nakon donošenja prvostupanjskog rješenja zainteresirana osoba u žalbi navodi da je propustio rok jer je podnesak dostavljen drugom članu kućanstva, a što ne predstavlja opravdani razlog propuštanja roka za dostavu očitovanja, zainteresirana osoba niti sa žalbom nije priložila sve isprave iz kojih bi bilo vidljivo kako stranka zadovoljava uvjete za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa. Navedena dokumentacija je dostavljena više od 2 mjeseca od donošenja prvostupanjskog rješenja.
3.4. Prema stanju spisa, nesporno je kako se stranka u ovom postupku držala pasivno i nezainteresirano sve dok nije doneseno prvostupanjsko rješenje, a i nakon toga, jer potrebnu dokumentaciju nije dostavila niti u propisanom roku u žalbenom postupku odnosno dokumentacija je dostavljena nakon što je istekao svaki razumni rok. U cijelosti je nejasno iz kojeg razloga se u pobijanoj presudi izneseni navodi ignoriraju odnosno ignorira se činjenica da zainteresirana osoba za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka nije poduzela nikakvu radnju radi oslobođenja od plaćanja komunalnog doprinosa.
3.5. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu Grada D., poništiti pobijano rješenje te naložiti tuženiku da u cijelosti snosi troškove ovog postupka.
4. Tuženik i zainteresirana osoba nisu odgovorili na navode žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12.,152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je zainteresirana osoba, već u žalbi protiv rješenja kojim mu je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, prema raspoloživim podacima tijela, naveo da ima uvjete za oslobođenje, a nepostupanje po pozivu za dostavu podataka opravdava tvrdnjom da je zbog bolesti bio odsutan s adrese prebivališta, na koju se rješenje o komunalnom doprinosu odnosi. Navedeno zainteresirana osoba ponavlja i u odgovoru na tužbu.
8. Sud, stoga, nalazi da su tuženik i, posljedično, prvostupanjski sud pravilno nezakonitim ocijenili rješenje o utvrđenju komunalnog doprinosa, doneseno temeljem podataka o izdanom rješenju o izvedenom stanju.
9. Naime, nije sporno da Odluka o komunalnom doprinosu ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj: 06/06., 03/07., 01/09., 02/10., 06/10., 01/11., 07/12., 14/12., 05/13., 13/13., 01/14., 08/15., dalje: Odluka) omogućava osobama koje prvi put rješavaju vlastito stambeno pitanje oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa, pod tom Odlukom propisanim uvjetima.
10. Prvostupanjsko tijelo je dopisom od 8. lipnja 2020., od zainteresirane osobe zatražilo očitovanje u vezi mogućnosti ostvarenja pogodnosti za one obveznike plaćanja koji predmetnom legaliziranom stambenom građevinom po prvi puta rješavaju svoje stambeno pitanje, ostavivši zainteresiranoj osobi rok od samo osam dana za dostavu opsežne dokumentacije propisane Odlukom.
11. Zainteresirana osoba ističe da predmetni dopis nije primio na vrijeme radi odsustva zbog bolesti, a iz povratnice dopisa se ne može sa sigurnosti utvrditi je li ga osobno primio, što osporava.
12. U dopisu navedeni rok nije prekluzivan, a sukladno odredbi članka 47. ZUP-a, kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut po službenoj dužnosti službena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar. Pritom službena osoba mora imati u vidu načela upravnog postupka.
13. Stoga i ovaj Sud nalazi da je, na podlozi činjenica kojima je raspolagao rješavajući o žalbi zainteresirane osobe, pozivom na odredbu članka 7. ZUP-a, koja nalaže da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju i, pozivom na odredbu članka 8. ZUP-a, koja nalaže službenoj osobi da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrdi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, tuženik pravilno poništio prvostupanjsko rješenje o utvrđenju obveze za koju postoje dokumentirani uvjeti za oslobođenje sukladno Odluci tužitelja.
14. Prema tome, a imajući u vidu da se, sukladno članku 79. stavku 3. ZUP-a, rok koji je odredila službena osoba može produžiti iz opravdanih razloga te s obzirom na to da je stranka potrebnu dokumentaciju radi oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa pribavila i dostavila tijekom drugostupanjskog upravnog postupka, pravilno je, po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženikovo rješenje poništi.
15. Okolnost što je zainteresirani dokumentaciju potrebnu za oslobođenje dostavio po isteku danog (neprimjerenog) roka, a u svjetlu činjenice da je već u žalbi istaknuo da se postupak vodi u vezi nekretnine koja je jedina kojom rješava stambeno pitanje, ne može se tumačiti na njegovu štetu s argumentom da je rješenje o utvrđenje obveze zakonito jer zainteresirana osoba nije bila aktivna u ostvarenju svojih prava, bez da se nedvojbeno utvrdi opravdanost razloga neaktivnosti i objektivno procijeni ostavljeni rok, kao i to je li o traženju iz dopisa od 3. srpnja 2020. doista bio uredno obaviješten.
16. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud nalazi da tužitelj u žalbi ne iznosi tvrdnje koje bi mogle utjecati na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
