REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 6 Gž-1034/2021-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Draženke Ilak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika I. L. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u Z., protiv tuženice - protutužiteljice L. L. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici D. J., odvjetnici u Z., radi iseljenja i isplate, rješavajući žalbu tuženice - protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. travnja 2021., poslovni broj: Ps-14/2018-38., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice – protutužiteljice L. L. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. travnja 2021., poslovni broj: Ps- 14/2018-38., u pobijanim točkama I., II., IV. i V. izreke prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženici- protutužiteljici L. L. iz Z., OIB: …, da se iseli iz stana u vlasništvu tužitelja- protutuženika I. L. iz Z., OIB: …, koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 1-9, Č. ulica, ukupne površine 1506 m2, izgrađenoj na zk.č.br. …, upisanoj u zk.ul. br. …, k.o. Z. otok, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu i to stana na I (prvom) katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, površine 33,31 m2, Č. 9, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi (E-101), te da stan slobodan od stvari i osoba preda u posjed tužitelja-protutuženika I. L. iz Z., OIB: …, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici- protutužiteljici L. L. iz Z., OIB: …, da tužitelju- protutuženiku I. L. iz Z., OIB: …, isplati iznos od 25.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. siječnja 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. veljače 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. ožujka 2018. godine do isplate

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. travnja 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. svibnja 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. lipnja 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. srpnja 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. kolovoza 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. rujna 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. listopada 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. studenog 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. prosinca 2018. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. siječnja 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. veljače 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. travnja 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. lipnja 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. rujna 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. listopada 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. studenog 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

– na iznos od 1.000,00 kn od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju- protutuženiku I. L. iz Z., OIB: …, isplatiti tuženici- protutužiteljici L. L. iz Z., OIB: …, iznos od 3.031,68 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 55,10 kn od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 11,80 kn od 16. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 54,93 kn od 21. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 54,93 kn od 18. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 54,93 kn od 18. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 54,93 kn od 22. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 54,93 kn od 22. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 87,60 kn od 20. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 57,03 kn od 17. studenog 2015. godine do isplate,

- na iznos od 57,03 kn od 17. prosinca 2015. godine do isplate,

- na iznos od 57,03 kn od 20. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,03 kn od 18. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,03 kn od 19. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 55,24 kn od 21. travnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,56 kn od 21. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,56 kn od 21. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,56 kn od 20. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,56 kn od 22. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,56 kn od 22. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,40 kn od 20. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,40 kn od 18. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 57,40 kn od 18. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 57,40 kn od 20. ožujka 2017. godine do isplate,

- na iznos od 40,80 kn od 19. travnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 4,05 kn od 19. travnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 40,80 kn od 16. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 40,80 kn od 18. lipnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 40,80 kn od 17. srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 40,80 kn od 17. kolovoza 2017. godine do isplate,

- na iznos od 40,80 kn od 19. rujna 2017. godine do isplate,

- na iznos od 24,43 kn od 19. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 52,00 kn od 11. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 50,50 kn od 16. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 50,50 kn od 15. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 50,50 kn od 16. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 34,34 kn od 14. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 36,19 kn od 17. kolovoza 2018. godine do isplate,

- na iznos od 36,19 kn od 15. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 93,54 kn od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 70,76 kn od 30. studeni 2016. godine do isplate,

- na iznos od 84,40 kn od 20. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 84,78 kn od 20. ožujka 2017. godine do isplate,

- na iznos od 61,41 kn od 16. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 57,58 kn od 22. srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 4,28 kn od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 223,26 kn od 7. studenog 2018. godine do isplate,

- na iznos od 223,26 kn od 7. studenog 2018. godine do isplate,

- na iznos od 164,53 kn od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 93,44 kn od 5. listopada 2018. godine do isplate,

sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice- protutužiteljice radi isplate iznosa od 1.948,58 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 14,30 kn od 3. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 56,20 kn od 29. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 56,20 kn od 2. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 56,20 kn od 11. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 56,20 kn od 19. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 49,60 kn od 18. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,40 kn od 20. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 50,50 kn od 15. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 36,19 kn od 20. srpnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 93,11 kn od 3. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 69,71 kn od 29. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 34,53 kn od 2. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 37,12 kn od 11. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 97,03 kn od 3. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 95,07 kn od 29. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 101,08 kn od 2. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 93,53 kn od 11. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 115,77 kn od 19. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 134,85 kn od 3. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 180,47 kn od 3. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 143,65 kn od 29. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 148,50 kn od 2. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 171,37 kn od 11. kolovoza 2013. godine do isplate.

V. Nalaže se tuženici- protutužiteljici L. L. naknaditi tužitelju-protutuženiku I. L. trošak parničnog postupka u iznosu od 8.100,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužitelju- protutuženiku I. L. naknaditi tuženici-protutužiteljici L. L. trošak parničnog postupka u iznosu od 849,22 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude (osim u odnosu na točke III. i VI. izreke) tuženica-protutužiteljica (u daljnjem tekstu: tuženica) je pravovremeno podnijela žalbu zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Ističe kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano uz Izjavu M. L. od 11. lipnja 2018. za koju je utvrdio da ne predstavlja pravu volju istoga. Smatra da je i odbijanjem provođenja dokaza saslušanjem svjedoka javnobilježničke savjetnice M. G. činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je uslijed toga došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava kada je usvojen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke pobijane presude. I u odnosu na tužbeni zahtjev radi isplate iz točke II. pobijane presude smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava jer tuženica nije nepošteni posjednik jer je smatrala da je stan bračna stečevina nje i tužitelja. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva iz točke II. izreke pobijane presude smatra da je prilikom utvrđivanja visine trebalo pribaviti podatak o prosječnoj cijeni najma stanova konkretne površine na konkretnom području G. Z., a ne podatak o prosječnoj najamnini svih stanova na području cijelog G. Z.. U odnosu na točku IV. izreke pobijane presude ističe kako smatra da je u cijelosti dokazala visinu svog protutužbenog zahtjeva. Osporava i odluku o trošku, a sve s obzirom da osporava i dio kojim je usvojen tužbeni zahtjev. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i istu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP- a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno članku 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Predmet ovog spora – tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženice iz stana koji se nalazi u stambenoj zgradi broj 1-9 Č. ulica, ukupne površine 1506 m[2] , izgrađenoj na zk.č.br. … upisanoj u zk. ul. br. … k.o. Z. otok i to stana na prvom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika površine 33,31 m[2] , zatim zahtjev tužitelja da mu tuženica na ime bespravnog korištenja stana za razdoblje od 15. siječnja 2018. do 15. siječnja 2020. isplati iznos od 25.000,00 kuna, dok je predmet protutužbenog zahtjeva zahtjev tuženice za isplatu iznosa od 4.980,26 kuna na ime troškova pričuve i 1/3 dijela režijskih troškova koje je tuženica podmirila za predmetni stan umjesto tužitelja.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da su stranke bivši bračni drugovi;

- da su u braku bili od 24. rujna 1994. kada je njihov brak sklopljen, pa sve do 1. listopada 2010. kada je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2012/09-16.;

- da je tuženica nakon razvoda braka nastavila živjeti u stanu zajedno sa, tada maloljetnim, zajedničkim sinom stranaka;

- da stan ne predstavlja bračnu tečevinu stranaka već da je isti isključivo vlasništvo tužitelja koji je kao vlasnik upisan i u zemljišnim knjigama.

9. Neosnovano tuženica u žalbi ističe kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano uz izjavu od 11. lipnja 2018. i pravu volju M. L. smatrajući da je novac za kupnju stana darovan njoj i tužitelju zajedno.

9.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud, analizom svih izvedenih dokaza utvrdio da je predmetni stan isključivo vlasništvo tužitelja koji je kao vlasnik upisan i u zemljišnim knjigama. Tužitelj je predmetni stan kupio novcem koji je dobiven od prodaje obiteljskog zemljišta u G. koje se vodilo na imenu njegova brata M. L.. Tužitelj je u postupku prodaje navedenog zemljišta zastupao svog brata, te je i novac od prodaje zemljišta primio na svoj račun. Dio primljenog novca, u dogovoru sa svojom obitelji, ocem i braćom, iskoristio je za kupnju predmetnog stana, što je potvrđeno materijalnim dokazima i iskazima saslušanih svjedoka M. L., tužiteljeva brata i M. L., tužiteljeva oca. Na ovaj je način, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, dogovorom u obitelji raspodijeljena njihova obiteljska imovina.

9.2. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da izjava od 11. lipnja 2018. koju je potpisao M. L., otac tužitelja ne predstavlja njegovu pravu volju. Naime, iz iskaza M. L. proizlazi da je izjavu od 11. lipnja 2018. potpisao, ali da ju nije potpuno razumio, dok iz iskaza tužiteljeva brata M. L. koji je bio prisutan kada je tuženica došla u njihovu kuću u B., proizlazi da je ista od njihova oca zatražila da potpiše izjavu da je „M. dao novac I.“, ali da nije rekla da će u izjavi biti naznačeno da je novac dan da se kupi stan za I., nju i nećaka M.. Navedena izjava opozvana je izjavom M. L. 26. lipnja 2018., a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud i iz iskaza M. L. proizlazi da u vrijeme potpisivanja prve izjave isti, s obzirom na sve okolnosti, nije u potpunosti razumio što potpisuje. Osim toga i iz njegova iskaza proizlazi da je novac za kupnju predmetnog stana dan isključivo tužitelju, a ne i tuženici.

10. Pravilno je također odbijen i dokazni prijedlog radi saslušanja javnobilježničke savjetnice M. G. jer je prvostupanjski sud ocijenio da je navedeni dokaz, pored ostalih izvedenih dokaza, suvišan, što je pravilno i obrazloženo (točka 29. presude), pa tuženica neosnovano ukazuje na počinjenje relativno bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP-a.

11. Obzirom da je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, te da navedena nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tuženice i da tuženica u predmetnoj nekretnini stanuje bez valjane pravne osnove, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je sukladno članku 161. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke.

12. U odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno, polazeći od utvrđenja na temelju izvedenih dokaza utvrdio da se u konkretnom slučaju tuženica korištenjem stana u vlasništvu tužitelja, bez pravne osnove, neosnovano obogatila za iznos mjesečne najamnine koju bi morala plaćati za takav stan, pa je pozivom na članak 165. stavak 1. ZV-a kojim je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, smatra da tuženica kao nepošteni posjednik treba tužitelju nadoknaditi korist koju je imala od posjedovanja predmetnog stana.

12.1 Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja temeljem kojih je zaključio o osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva i pri tome ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

12.2. U odnosu na žalbeni navod kako je prilikom određivanja visine ovog dijela zahtjeva trebalo pribaviti podatak o prosječnoj cijeni najma stanova konkretne površine na konkretnom području G. Z., a ne podatak o prosječnoj najamnini svih stanova na području cijelog G. Z., valja navesti da iz podataka G. Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada proizlazi da je navedeni ured, na zahtjev suda, dostavio podatke o prosječnoj slobodno ugovorenoj najamnini za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji je predmet ovoga postupka (na adresi Z., Č. ulica 9, površine 33,31 m[2] ). Osim toga valja navesti da i nakon što su navedeni podaci pribavljeni (strana 112. spisa) i predočeni tuženici, ista je, putem svog punomoćnika, na ročištu održanom 31. kolovoza 2020. izjavila da „nema posebnog očitovanja na dopis priležećeg Gradskog ureda od 28. listopada 2019“ (strana 126. spisa), stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima se osporava način na koji je utvrđena visina ovog dijela tužbenog zahtjeva.

12.3. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženica postala nepošteni posjednik navedene nekretnine, u smislu članka 18. stavka 3. ZV-a primitkom dopisa od 23. studenog 2017. kojim je pozvana na iseljenje odnosno najkasnije 7. prosinca 2017. kada je potvrdila primitak navedenog dopisa i odbila postupiti po zahtjevu iz istog jer je tada saznala da joj ne pripada pravo na posjed. Naime, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da tuženica nije dokazala svoje prigovore koje je iznosila na okolnosti koje ju oslobađaju obveze na isplatu utuženog potraživanja (članak 219. stavak 1. i članak 220. stavak 1. ZPP-a), pa tako tuženica, kao je već i naprijed navedeno, nije dokazala da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu i da je imala pravo na posjed istoga, zbog čega je i ovaj žalbeni navod tuženice ocijenjen neosnovanim.

13. U odnosu na odbijajući dio protutužbenog zahtjeva (točka IV. izreke) valja navesti da tuženica u žalbi ne navodi posebne razloge zbog kojih se osporava odbijajući dio protutužbenog zahtjeva (iznos od 1.948,58 kuna) a prvostupanjski sud dao je dostatne razloge zbog kojih je u ovom dijelu protutužbeni zahtjev odbijen, koji žalbenim navodima tuženice nisu dovedeni u pitanje, pa je i u ovom dijelu žalba tuženice ocijenjena neosnovanom.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. i 2. ZPP-a i članku 155. stavku 1. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanim točkama I., II., IV. i V. izreke, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. U nepobijanom dijelu, u točkama III. i VI. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 13. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić v.r.