REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: 4 Gž Zk-40/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz D., OIB …, zastupane po punomoćnici V. Š. O., odvjetnici u Z. protiv tuženika H. v., pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. D., radi zaštite prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, od 26. svibnja 2023., poslovni broj: 13 P-1137/2022- 14, u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika H. v., pravna osoba za upravljanje vodama, Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj 13 P-1137/2022-14, od 26. svibnja 2023.

II Tužiteljica D. R. odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ulošku … k.o. T. (po ranijem zemljišnoknjižnom stanju: zk. ul. … k.o. G. Z.), i to za suvlasnički udio od 69/1000 dijela kč.br. … (po ranijem zemljišnoknjižnom stanju: zkč.br. …) ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), u naravi dvosobni stambeni prostor na drugom katu zgrade desno označen slovom H površine 31,62 m2, upis brisanja založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 581.444,20 kuna u korist tuženika H. V., pravna osoba za upravljanje vodama, OIB: …, Z., a koje je založno pravo uknjiženo u korist tuženika rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Z-46405/18, a temeljem rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 5770/18, te se tom Zemljišnoknjižnom odjelu nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe založnog prava upisanog rješenjem tog suda, poslovni. broj: Z-46405/18 od 5. rujna 2018. godine.

II. Nalaže se tuženiku H. V., pravna osoba za upravljanje vodama, OIB: …, Z. naknaditi tužiteljici D. R., D., OIB …, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.592,04 eura/11.995,23 kn[1] , uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 26. svibnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu iz razloga navedenih u članku 353. stavka 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), a iz sadržaja žalbe proizlazi da se poziva i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

2.1. U žalbi navodi da je neosnovan stav prvostupanjskog suda da je tuženik na temelju rješenja o utvrđenju vodnog doprinosa, koje je doneseno na temelju rješenja o izvedenom stanju po zahtjevu suvlasnika Klasa: UP/I-325-08/16-01/0011336 od 8. ožujka 2017., znao da je predmetna nekretnina vlasništvo tužiteljice jer u postupku donošenja rješenja o vodnom doprinosu tuženik nije obvezan provjeravati vlasništvo nekretnine s obzirom da zahtjev za legalizaciju može podnijeti bilo tko zainteresiran, a ne samo vlasnik, uz napomenu da su u konkretnom predmetu suvlasnici tražili legalizaciju naknadno i nelegalno izgrađenih dijelova stambene zgrade, a ne stanova. U trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu M. G., isti je bio upisan kao knjižni vlasnik predmetne nekretnine, a načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti osobu koja je postupila u dobroj vjeri i kojoj na temelju uvida u zemljišne knjige nije moglo biti poznato da upisano zemljišnoknjižno stanje eventualno ne odgovara stvarnom stanju pa je tuženik postupao u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu. Slijedom navedenog ističe da je u postupku osiguranja za tuženika jedino važno i bitno povjerenje u zemljišne knjige, dok je u upravnom postupku utvrđenja vodnog doprinosa nebitno vlasništvo jer stranka može biti i treća osoba pa nema osnove da je tuženik mogao i posumnjati da predmetna nekretnina u postupku osiguranja nije vlasništvo obveznika neplaćenog vodnog doprinosa.

2.2. Predlaže prvostupanjsku odluku preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud dao je za svoje pravne stavove jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da nema proturječja između izreke i razloga presude pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje žalbom, a nisu počinjene niti bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužiteljica 10. kolovoza 2001. sklopila Ugovor o kupoprodaji s prodavateljem M. G. za stan upisan u zk.ul. … k.o. G. Z. – kč.br. …, ukupne površine 31,62 m2, koji se nalazi u Z., te da je nakon usklađivanja zemljišnoknjižnog stanja i katastarskog stanja, predmetna nekretnina upisana u zk.ul. …k.o. T. - kč.br. ... Dalje je utvrđeno da je tužiteljica odmah nakon sklapanja ugovora, platila porez za nekretninu i stupila u posjed stana te da je rješenjem poslovni broj Z-26496/16 od 29. kolovoza 2016., Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel odbijen prijedlog tužiteljice za uknjižbu prava vlasništva jer u kupoprodajnom ugovoru nije ispravan opis nekretnine, zbog čega su tužiteljica i M. G. sklopili Aneks ugovora o kupoprodaji dana 25. rujna 2018. pa je tužiteljica pravo vlasništva u zemljišne knjige upisala 27. rujna 2018., zatim da tužiteljica živi u D., da je više puta kontaktirala M. G. radi sklapanja Aneksa ugovora o kupoprodaji stana i da je M. G. više puta izbjegao sastanak s tužiteljicom ili je bio nedostupan, zbog čega je proces uknjižbe prava vlasništva duže trajao te da je dana 20. kolovoza 2018., na temelju rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-5770/18, uknjiženo založno pravo na predmetnom stanu za korist tuženika, a za dug M. G. na ime vodnog doprinosa.

7. Nesporno je da je tužiteljica u trenutku uknjižbe založnog prava tuženika u zemljišne knjige bila predmnjevana vlasnica nekretnine upisane u zk.ul. … k.o. T. - kč.br. … na temelju Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 2001. i Aneksa ugovora o kupoprodaji od 25. rujna 2018., koje je sklopila s prodavateljem M. G. i koji su ugovori u cijelosti izvršeni. Predmnjevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na nekretnini kada dokaže u postupku da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici 22. veljače 2018.). Prema odredbi članka 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98,137/99,22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 142/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalj ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Prema odredbi članka 122. stavka 2. ZV- a stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a prema članku 122. stavku 3. ZV-a nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikom samo iz razloga što nije istraživao zemljišnoknjižno stanje.

7.1. Tužiteljica osim što je dokazala da je u trenutku uknjižbe založnog prava bila predmnjevana vlasnica predmetne nekretnine, dokazala je da je tuženik u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje radi uknjižbe založnog prava na predmetnoj nekretnini bio nesavjestan jer je imao dovoljno razloga posumnjati da je upisano zemljišnoknjižno stanje različito od izvanknjižnog stanja.

7.2. Iz dokaza koje je proveo prvostupanjski sud te ih savjesno i pravilno ocijenio, utvrđeno je da je tuženik s jedne strane rješenjem Klasa: UP/I-325-08/16- 01/0011336, Urbroj: 374-3501-2-17-2 od 8. ožujka 2017., za stan na lokaciji II. Z. – kč.br. … k.o. T. u površini od 31,62 m2, utvrdio iznos vodnog doprinosa i obvezao tužiteljicu na uplatu istoga, dok je s druge strane dana 6. kolovoza 2018. protiv M. G. podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prijedlog za osiguranje zasnivanjem založnog prava na istoj nekretnini, iako je u postupku utvrđivanja vodnog doprinosa imao rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, kojim su utvrđeni svi suvlasnici stambene zgrade na lokaciji II. Z., zatim točnu kvadraturu stanova suvlasnika pa tako i tužiteljice koja je identična s površinom upisanom u zemljišnoj knjizi, kao i pribavljene podatke o svim suvlasnicima iz Registra birača. Stoga je tuženik i po ocijeni ovog suda, imao dovoljno razloga posumnjati da je ono što je upisano u zemljišne knjige glede nekretnine koja je bila predmet osiguranja različito od izvanknjižnog stanja.

7.3. Tuženik u postupku zasnivanja založnog prava na predmetnoj nekretnini za dug M. G., koji iznosi 581.444,20 kn, nije postupao u dobroj vjeri pa njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu i pri tome su nebitni žalbeni navodi tuženika da u postupku donošenja rješenja o vodnom doprinosu nije dužan provjeravati vlasništvo navedene nekretnine jer zahtjev za legalizaciju može podnijeti bilo koja zainteresirana osoba i to stoga jer je tuženik u tom postupku imao rješenjem Odjela za graditeljstvo utvrđene i poimenično navedene sve suvlasnike predmetne stambene zgrade među kojima nije bio dužnik M. G., te je za stan kvadrature 31,62 m2 obvezao na plaćanje vodnog doprinosa suvlasnicu D. R. Dakle, netočni su navodi tuženika da nije imao poveznicu niti osnove posumnjati da predmetna nekretnina u postupku osiguranja nije vlasništvo M. G. jer je upravo tuženik za ovu nekretninu vodni doprinos naplatio drugoj osobi.

8. Tužiteljica je u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava za dug M. G. bila istinita, zakonita i poštena posjednica te na temelju članka 166. ZV-a predmnjevana vlasnica nekretnine na lokaciji II. Z. – kč.br. … k.o. T. pa ima pravo na zaštitu svoga vlasništva, a tuženik nije postupao u dobroj vjeri pa njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa pravnu zaštitu, slijedom čega je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

9. Tuženik određeno ne pobija odluku o troškovima postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

10. Tuženik nije tražio troškove žalbenog postupka.

11. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer nisu bili potrebni u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 13. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić