REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 571/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz S., OIB …, zastupane po punomoćniku M. Ž., odvjetniku u S., protiv tuženika J. K. iz S., OIB …, kao glavnog urednika „S. D.“, zastupanog po punomoćnici A. J., odvjetnici u odvjetničkom društvu H. & p. d.o.o., Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-539/2019-2 od 14. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-178/18 od 18. travnja 2019., na sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„I. Dužan je tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao glavni urednik nakladnika „S. D.“, u prvom tiskanom izdanju dnevne novine „S. D.“, te na Internet portalu nakladnika „S. D.“ objaviti cjeloviti sadržaj ove sudske presude te objaviti ispravak netočnih informacija objavljenih u članku od … 2018. sa naslovom „…“ te na portalu nakladnika istog dana sa naslovom „…“, na način da će tuženik putem nakladnika u cijelosti objaviti sadržaj e-maila upućen od strane tužiteljice tuženiku dana … 2018. u 12,48 sati, koji e-mail započinje riječima „poštovani“, a završava riječima „U S., ...2018.; S poštovanjem: N. K.“.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dospjelosti, odnosno od zaključenja glavne rasprave, pa sve do isplate, prema kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.750,00 kn. Za više traženi trošak u iznosu od 9.062,50 zahtjev se odbija kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je uvažena, a djelomično odbijena žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je suđeno:

„1. Nalaže se tuženiku da kao glavni urednik nakladnika S. D. u prvom tiskanom izdanju dnevne novine S. D. te u roku od 8 dana na Internet portalu nakladnika S. D. objavi ispravak netočnih informacija objavljenih u članku od … 2018. sa naslovom "…" te na portalu nakladnika istog dana sa naslovom "…", na način da će tuženik putem nakladnika objaviti sadržaj e-maila upućenog mu od strane tužiteljice dana … 2018. u 12,48 sati, koji e-mail započinje riječima "poštovani", a završava riječima "U S., …2018.; S poštovanjem; N. K.", u dijelu koji glasi:

»Poštovani,

Obraćam Vam se nastavno na intervju novinarke K. M. B. s A. A., objavljen u tiskanom izdanju Vašeg dnevnog lista dana ...2018. pod naslovom: „…?“ i na portalu S. D. istog dana u 22:20 sati pod naslovom: „… Cijeneći pravo Vaših čitatelja da budu točno informirani, ovim putem sukladno odredbama članaka 40.-42. Zakona o medijima ('Narodne novine', broj 59/04, 84/11, 81/13) upućujem zahtjev za objavom ispravka zbog niza neistina koje je A. A. iznio tijekom navedenog intervjua. 1) Neistinita je tvrdnja A. A. kako ja opstruiram njegove susrete sa sinom. Odsustvo želje da viđa sina u Republici Hrvatskoj prisutno je, dakle, kod A. A. od samog početka ovog slučaja, a nema veze s tim da mu ja – kao što sada odjednom tvrdi - branim viđati dijete. U tom kontekstu dužna sam skrenuti pozornost i na WhatsApp prepisku između mene i A. A. na dan ...2017., a u kojoj A. na moje pitanje zašto kroz prethodne mjesece nije dolazio u S. posjećivati dijete odgovara kako to ne čini iz razloga što ga put košta 1000-1500 eura mjesečno.

Također, ...2017. u sklopu emisije „L. I.“ na talijanskom TV kanalu „I. 1“ emitiran je prilog o cijelom slučaju. U spomenutom prilogu A. A. je rekao kako dolaske u S. smatra - citiram - „beskorisnim“, te da ih vidi kao nepotrebno trošenje novca. Navedeni primjeri, dakle, u potpunosti pobijaju tvrdnje koje je A. A. iznio u razgovoru objavljenom u Vašem dnevnom listu dana ...2018., a kada me lažno optužio i oklevetao tvrdnjama kako mu ne dopuštam viđati dijete.

2) Neistinita je tvrdnja A. A. kako mu ne dopuštam čak ni telefonski kontakt sa sinom. U današnje vrijeme bilo tko može od svog telefonskog (i/ili mobilnog) operatera zatražiti i dobiti ispis poziva, pa pretpostavljam da ni A. A. ne bi trebao biti problem svoje tvrdnje jednim takvim ispisom i potkrijepiti… A. nije bio prioritet okrenuti moj telefonski broj čak ni na dan kada je C. slavio prošli rođendan. Umjesto toga, a što je dokumentirano WhatsApp prepiskom mene i A. od navedenog dana (…2017.), u poruci mi je napisao kako sam – citiram – „dovoljno bogata“ da ja njega nazovem...

3) Neistinita je i tvrdnja A. A. kako naš sin – citiram – „unatoč odluci suda ne uči talijanski jezik“. Istina je da C. talijanski jezik uči već 2 godine. Prvotno ga je učio u školi stranih jezika, a sada ga u svojoj OŠ P. uči kao izborni predmet. S obzirom na to da se talijanski jezik izborno uči od 4. razreda, zahvalna sam školi što je u C. slučaju – uzimajući u obzir specifičnost situacije – učinila iznimku, te dopustila da on izbornu nastavu talijanskog jezika pohađa i ranije.

4) Što se tiče tvrdnje A. A. kako s njim zacijelo ne bih ni pokušala dobiti dijete da je – citiram – „zaista bio agresivac i zlostavljač“, više puta sam ponovila kako su se prvi problemi u našem odnosu pojavili za vrijeme moje trudnoće, a kulminirali su po rođenju djeteta. Nastavno na to, a vezano i uz činjenicu da je A. A. tokom posljednjeg boravka u S. priveden po mojoj prošlogodišnjoj prijavi za obiteljsko nasilje, treba reći i kako se radi o kontinuiranom obrascu ponašanja kroz duži vremenski period…

5) U vezi s tvrdnjom da – citiram - „C. nikada nije ni pomislio odvojiti od majke“, A. A. još jednom je sam sebi kontradiktoran. Naime, u razgovoru za J. l. objavljenom ...2017. decidirano je rekao kako smatra da mi je mjesto u zatvoru. (Izvor: …).«,

i to na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji su bile objavljene informacije na koje se ispravak odnosi, te da i naslovnica tiskanog izdanja u kojem će ispravak biti objavljen sadrži referencu na objavu ispravka.

2. Tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim se zahtijeva obvezati tuženika na objavljivanje preostalog dijela teksta e-maila tužiteljice upućenog tuženiku dana 26. veljače 2018., kao i cjelovitog sadržaja sudske presude, odbija se kao neosnovan.

3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.

3. Protiv točke 1. i 3. izreke drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pobijajući je suštinski zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti odluke nižestupanjskih sudova i odbaciti tužbu, podredno preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema čl. 382.a st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu koji se vodi, između ostalog, u povodu tužbe radi objave ispravka informacije. Povodom takve revizije tuženika, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

7. Tuženik u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pri čemu detaljnije obrazlaže da drugostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama te je paušalno naveo izvedene dokaze i drugi procesni materijal, dok je izostala njihova ocjena. Suprotno navedenom, obrazloženje drugostupanjskog suda o tome da zahtjev tužiteljice za objavu ispravka, dostavljen elektroničkom poštom, udovoljava čl. 40. st. 3. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM), odnosno da ne egzistiraju razlozi iz čl. 42. st. 4. ZM, u dostatnoj mjeri sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, a ta argumentacija je utemeljena na sadržaju dokumentacije koji među strankama nije sporan (u objavljenom intervju, elektroničkoj poruci s prilozima upućenoj, između ostalog, na adresu elektroničke pošte glavnog urednika), zbog čega nije osnovan niti prigovor izostanka ocjene dokaza.

8. Nije osnovano pozivanje tuženika na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer navodi revizije zanemaruju sadržaj zahtjeva za objavu ispravka koji je priložen uz tužbu i koji je jasnim upućivanjem obuhvaćen tužbenim zahtjevom, zbog čega se tako formuliranim tužbenim zahtjevom tražilo i ono što je suđeno drugostupanjskom presudom (pod toč. 1. izreke), tj. da se ispravak objavi na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i da naslovnica sadrži referencu na objavu ispravka.

9. Nadalje, nije osnovano ni isticanje bitne odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP, jer se tuženik sadržajno prigovara pravilnoj primjeni čl. 40. st. 3. ZM u svezi čl. 42. st. 4. toč. 4. ZM, kao razlozima za odbijanje objave ispravka, što je pitanje relevantno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. U odnosu na prigovor postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, kao što je već navedeno, razlozi pobijane presude utemeljeni su nespornoj dokumentaciji (objavljenom intervju, elektroničkoj poruci s prilozima upućenoj, između ostalog, na adresu elektroničke pošte glavnog urednika), a pitanje primitka zahtjeva na način kako ga obrazlaže tuženik tiče se zapravo pravilnosti primjene materijalnog prava.

11. U odnosu na primjenu materijalnog prava, odnosno primjenu čl. 40. st. 3. ZM i izostanak razloga za primjenu čl. 42. st. 4. ZM, drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je svrha čl. 40. st. 3. ZM, između ostalog, nesporno utvrditi identitet podnositelja zahtjeva za objavu ispravka kako bi se nakladnik mogao uvjeriti u njegovu autentičnost, odnosno da taj zahtjev bude uspješno uručen nakladniku, pri čemu nije odlučno da bude uručen u formi vlastoručno potpisanog pisanog podneska. Autentičnost i identitet tužiteljice kao podnositeljice zahtjeva za objavu ispravka proizlazi ne samo iz njezine adrese elektroničke pošte (koja sadrži i naznaku osobnog imena i prezimena pošiljatelja) s koje je poslan zahtjev, nego i iz detaljnog opisivanja članka na koji se odnosi, datum objave i sadržaja članka te podataka o sudskim postupcima između tužiteljice i A. A.

12. Nadalje, u odnosu na izraženi stav drugostupanjskog suda, tuženik u bitnome navodi da je na tužiteljici bio teret dokaza podnošenja zahtjeva, a da on nije bio u obvezi objaviti ispravak jer je zahtjev upućen porukom elektroničke pošte u kojoj je naznačeno ime i prezime tužiteljice, ali bez potpisa, u prilog čemu se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u predmetima Rev-1173/2012 i Rev-308/2011. Dodatno, ukazuje da se zahtjev za objavu ispravka ima dostaviti na ruke glavnom uredniku, dok na obvezu objave zahtjeva za ispravak informacije ne utječe neobavještavanje o razlozima neobjavljivanja ispravka, u svezi čega se poziva na odluke ovog suda donesene u predmetima Rev-2525/2011, Rev-74/2010 i Rev- 2397/2011.

13. Prethodno navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda u pogledu mogućnosti utvrđivanja identiteta i autentičnosti podnesenog zahtjeva za ispravak u konkretnom slučaju, prihvaća i ovaj sud, zbog čega nije došlo prilikom donošenja pobijane presude do pogrešne primjene materijalnog prava kako to tvrdi tuženik.

14. U odnosu na odluke na koje se poziva tuženik, ovdje je potrebno ukazati na kasniju, izmijenjenu praksu ovog suda o tom pitanju (primjerice, Rev 2615/2016 i Rev-2212/2018), kao i na pravno shvaćanje izraženo u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Buvač protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2018., zahtjev br. 47685/13), koje u ostvarivanju zaštite pojedinca od objavljene škodljive informacije ukazuju na potrebu otklanjanja pretjerano formalističkog pristupa kod zahtjeva za objavu ispravka informacije koji nije u cijelosti perfektan. U tom kontekstu, kod primjene čl. 40. ZM i s tim povezane ocjene postojanja razloga iz čl. 42. st. 4. toč. 4. ZM, pored okolnosti koje u relevantnoj mjeri govore u prilog autentičnosti tužiteljice kao podnositeljice zahtjeva za objavu ispravka, potrebno je uzeti u obzir da glavni urednik nije obavijestio tužiteljicu o nedostacima njezinog zahtjeva, posebice ako je imao sumnje u pogledu njezinog identiteta kao podnositeljice, što je s obzirom na njegovu zakonsku obvezu iz čl. 42. st. 5. ZM opravdano očekivati, zbog čega se u takvoj situaciji ukazuje pretjeranim u potpunosti lišiti tužiteljicu mogućnosti da ostvari zaštitu putem objave ispravka informacije. Zajedničko razmatranje navedenih utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju opravdava smisleno tumačenje na način kako ga je izložio drugostupanjski sud, zaključujući da nema sumnje u pogledu identiteta tužiteljice kao podnositeljice zahtjeva za objavu ispravka. Stoga se ne može ni s uspjehom tvrditi da tužiteljica nije dokazala podnošenje zahtjeva za objavu ispravka, a samo uručenje zahtjeva nije nužno da bude obavljeno (doslovno) na ruke glavnom uredniku kada mu je nedvojbeno dostavljeno na adresu njegove elektroničke pošte (…).

15. Zbog sveg navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.