Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-421/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kanza d.o.o., Split, Grge Novaka 30, OIB: 68592654139, zastupanog po punomoćnicima Draženu Vukoviću i Saši Laliću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1 D, protiv tuženika ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ilani Grčić, odvjetnici u Splitu, Plinarska 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2193/2019-10 od 16. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2193/2019-10 od 16. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 995,42 eura / 7.500,00 kuna[1] .

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.098,61 eura / 8.277,50 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja određeno je da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2017. do isplate (točka I. izreke). Također, određeno je i da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.797,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2021. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti temeljem izjave od 13. svibnja 2016.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženik izjavom od 13. svibnja 2016. preuzeo obvezu da tužitelju plati iznos od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti u roku od dvanaest mjeseci i to iz razloga što je tužitelj taj iznos platio Partner banci d.d.za davanje brisovnice za nekretnine u Splitu, Makarska ulica 9, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] i 33 k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik predmetnu obvezu preuzeo kao fizička osoba, a ne kao vlasnik obrta,

- da tuženik nije ispunio svoju obvezu i u roku od dvanaest mjeseci tužitelju platio iznos od 50.000,00 eura,

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

9. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

10. Tuženik osporava pobijano rješenje ističući da je sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. i toč. 13. ZPP. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

11. Naime, iz izjave od 13. svibnja 2016. jasno proizlazi da je obvezu tuženik preuzeo kao fizička osoba, a ne kao vlasnik obrta. Stoga je upravo tuženik kao fizička osoba u obvezi tužitelju isplatiti utuženi iznos. Dakle, tuženika u postupku nije trebao zastupati stečajni upravitelj, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP. Također, nije postojala niti osnova da se tužiteljeva tužba odbaci, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP. U odnosu na žalbeni navod da je za rješavanje spora između stranaka bio isključivo stvarno nadležan trgovački sud potrebno je navesti da spor između stranaka predstavlja spor između pravne i fizičke osobe tako da nije bilo osnove da se sud prvog stupnja oglašava stvarno nenadležnim.

12. Tuženik u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije utvrdio na temelju čega je nastala obveza tuženika prema tužitelju, te da nije utvrdio da je tužitelj doista Partner banci d.d. uplatio utuženi iznos. Međutim, iz izjave od 13. svibnja 2016. jasno proizlazi da je obveza tuženika nastala iz razloga što je tuženik, umjesto tužitelja, Partner banci u svrhu ishođenja brisanja založnog prava isplatio iznos od 50.000,00 eura. Također, iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, kada se isti dovede u svezu sa datumom sastavljanja izjave, proizlazi da je založno pravo izbrisano nekoliko dana nakon sastavljanja izjave iz čega proizlazi jasan zaključak da je tužitelj predmetnu uplatu doista izvršio tako da je tu činjenicu kao i sve ostale koje su relevantne za rješenje predmeta spora sud prvog stupnja pravilno utvrdio.

13. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije izveo dokaze predložene od strane tuženika potrebno je navesti da tuženik na pripremnom ročištu održanom dana 11. listopada 2021. i nije na određen način naveo koje dokaze predlaže izvesti jer je na navedenom ročištu predložio da sud pribavi dokumentaciju ne navodeći točno koju. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da sud naloži tužitelju da dostavi financijsku dokumentaciju iz koje će biti vidljivo da je tužitelj platio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu za stan. Međutim, već i iz izjave od 13. svibnja 2016. vidljivo je da je utuženi iznos od 50.000,00 eura tužitelj platio Partner banci d.d. nakon čega je došlo do brisanja založnog prava što je sud utvrdio uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige. Stoga u konkretnom slučaju neizvođenjem dokaza predloženih od strane tuženika nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženik. 14. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

16. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

17. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na isti jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj