Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 76 Gž-1590/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja M. G.1 , S. , OIB: 8…, zastupana po punomoćniku B. B., odvjetniku iz J., II tužitelja Ž. G., S.2 , OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz S. , protiv I tuženika T. B., S.3 , OIB: …, II tuženika T. B., K. N., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku R. L., odvjetniku iz J., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-28/19 od 31. siječnja 2023. g, na sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe I i II tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-28/19 od 31. siječnja 2023.g.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženicima ad 1 i 2/ da tužiteljicama ad 1 i 2/ predaju u posjed slobodan od osoba i stvari , fizički dio sobe nalazeće na dijelu nekretnine označene kao č. zem. 690 , pašnjak pov. 372 m2, z.ul. 821 k.o. B., koji dio ima pov.od 7 m2, a prikazana je na skici mjesta spora izrađenoj u mjerilu 1:200 od strane P. G., stalnog sudskog vještaka za geodeziju, kao lik definiran točkama A3,A4, S, R, koja skica je sastavni dio dopune vještaka iz veljače 2021. (list 129-131. spisa).

2. Nalaže se tuženicama ad 1 i 2/ da tužiteljici ad 1/ i ad 2/ solidarno naknade parnični trošak u roku od 15 dana ."

II Nalaže se tužiteljici ad 1/ te tužitelju ad 2/ da tuženicama ad 1 i 2/ solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 10.688,33 eura 1/ 80.531,25 kuna u roku od 15 dana .

2. Citiranu presudu žalbom pobijaju I i II tužitelji iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 15/13 i 28/13 7019 i 80/22- u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači podredno ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe .

3. Žalbe su neosnovne.

4. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. St. 2 toć. 11 budući da je odlučujući o žalbama utvrđeno da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna kako sama sebi tako i razlozima iznesenim u obrazloženju te da su dati razlozi valjani dostatni a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku .

5. Također je neosnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. St.1 a u vezi čl. 338 st.4 ZPP-a budući da po ocjeni ovog žalbenog suda dno obrazloženje sadrži sve elemente propisan cit. zakonskom odredbom.

6. Žalbeni navodi kojima se upire na sadržaj rješenja o diobi suvlasničke zajednice između prednika stranaka G. S. i G. A., a u pogledu predmeta spora u ovoj pravnoj stvari koji u naravi predstavlja 7 m2 prostorije ranije nazvane garaža pobliže označenih u izreci pobijane presude, a na sadržaju kojeg rješenja o diobi tužitelji kao pravni sljednici A. G. pozivaju i u žalbi nisu osnovani.

7. Naime, prvostupanjski sud pravilno je izvršio uvid u predmetno Rješenje o diobi suvlasničke zajednice, proveo sve predložene dokaze tj. saslušao sve predložene svjedoke te izvršio očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka i osnovano zaključio da su sada pok. S. G. i pok. A. G. garažu i dodatak garaži kako to proizlazi iz rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 20. prosinca 2004. smatrali jednom cjelinom, proizlazi iz toga što je između istih postojala komunikacija - vrata, odnosno otvor, te su prilikom razvrgnuća ukupnu površnu garaže i dodatka garaži podijelili po pola i to na način da bi polovina od ukupne površine dograđenih objekata (kako su garaža i dodatak označeni u rješenju suda od 20. prosinca 2004.) i to da dio koji se nadovezuje na dio konobe, po tom rješenju je pripao predniku tuženica, a drugi dio je pripao predniku tužitelja.

8. Nadalje, iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi kako su garaža i dodatak garaži zauzeli određenu površinu koja je dvostruko veća od površine koju je za sebe u tom postupku tražio M. G.2 , iz tog postupka proizlazi da je tih 15 m2 M. G. tražio na bilo kojem dijelu okućnice na ime djela na kojem su pok. A. i S.4 izgradili garažu i dodatak garaži (zapisnik u predmetu IR-9/03 od 30. svibnja 2003.). Obzirom na to može se zaključiti kako je u tom postupku procijenjeno da garaža i dodatak garaži imaju ukupno površinu od cca 30 m2 , a da se pod toč. II rješenja od 20. prosinca 2004. navode pod istom točkom, govori u prilog tome da se garaža i dodatak garaži smatraju jedinstvenom cjelinom te se ukupna površina tih prostora dijeli po pola između prednika tužitelja i tuženika.

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se prednik tužitelja u trenutku kada je prednik tuženika zazidao prolaz između garaže i dodatka garaži temeljem rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice nije protiv istoga poduzeo nikakve postupke niti ga spriječio u tim radovima a niti je reagirao u trenutku kada je prednik tuženika umjesto vrat u garaži koji su na skici mjesta spra označeni točkama P-Q, napravio prozor koji i danas postoj te da nije sporno da su upravo tužitelji imali ključeve od prostorije koja je pripala njihovom pok. ocu temeljem rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice a što bi bila ½ dijela garaže i dodatka garaži koje prostorije dakle predstavljaju jednu cjelinu i imaju približno istu površinu, te se u rješenju o razvrgnuću definiraju pojmom "dograđeni objekt".

10. Uvidom u priloženi spis IR-9/ također je bilo osnovano za zaključiti kako su u vrijeme izrade vještva postojala dva prostora sa približno istom površinom od cca 15 m2, jedan i drugi prostor su imali zasebne ulaze , da je bio vidljivo nosivi betonski stup koji je dijelio ova dva prostora na približno jednake dijelove , iz čega proizlazi kako je tuženiku sukladno rješenju o razvrgnuću suvlasničke zajednice pripao dio koji je imao dvokrilna vrata predniku tužitelja dio koji je imao jednokrilna vrata, također prednik tuženica prilikom adaptacije i pripajanja svog dijela garaže i dodatka garaži nije micao postojeći betonski zid koji je odjeljivao ta dva prostora,

da je predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice a koje je provedeno pravomoćnim rješenjem tog suda IR-9/03 bio upravo "dograđeni objekt",

da su u pogledu posjeda u postupku utvrđeno da je prostora koji je označen u vještvu točkama Y, Z, A1, S, Y , upravo tužitelji u isključivom posjedu tog prostora, da su imali ključeve ulaznih vrata tog prostora budući su upravo tužitelji prilikom drugog očevida izvršili otvaranje tih ulaznih vrata.

da iste činjenice potvrđuju i iskazi svjedoka I. R. te iskaza svjedoka E. i F. G. te M. G.3 .

11. Prvostupanjski sud je nadalje dao jasno i valjano obrazloženje zašto nije poklonio niti cijenio iskaze svjedoka D. G. i tužiteljice i to u dijelu u kojem one interpretiraju toč. II rješenja na način da bi svakome od braće trebalo pripasti po ½ dijela garaže te ½ dijela dodatka garaže , jer je to u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima.

12. Slijedom takvog utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tužiteljice nisu dokazale da je nakon donošenja pravomoćnog rješenja o diobi suvlasničke zajednice prednik tužitelja G. A. stupio u posjed dijela nekretnine označen kao na skici izvedenoj prilikom očevida kao sporna površina definirana točkama A3, A4, S, R površine 7m2, a u pogledu koje je postavljen tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je temeljem tog rješenja prestala suvlasnička zajednica te su prednici stranaka postali na temelju izvršene diobe samovlasnici tako označenih cjelina a temeljem cit. pravomoćnog rješenja R 9/03-21 i od 20. prosinca 2004, te da nakon pravni prednik tužitelja kao niti tužitelji nisu ostvarili niti jedan od pravnih temelja stjecanja vlasništva iz čl. 114 ZV-a u odnosu na navedenu označenu površinu koja je predmet tužbenog zahtjeva i za koju je pravilno utvrđeno da je temeljem odluke nadležnog tijela postala samovlasništvo prednika tuženika, i osnovano zaključio kako tužbeni zahtjev tužitelja iz navedenih razloga nije osnovan te je pobijanu presudu valjalo potvrditi temeljem čl. 368 st.1 ZPP-a kao u i izreci.

U Zagrebu, 12. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.