Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 6 Gž Ob-36/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, izvanparničnom predmetu predlagateljice A. B. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnica Ž. R. R., odvjetnica iz O., protiv predloženika HZMO,OIB: …, koga zastupa zakonski zastupnik ravnatelj, a ovoga punomoćnica M. Ž., dipl. pravnica, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbama predlagateljice i predloženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-230/2023-4 od 5. lipnja 2023., dana 12. rujna 2023.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovna žalba predlagateljice A. B. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-230/2023-4 od 5. lipnja 2023.
II Odbacuje se kao nedopuštena žalba predloženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-230/2023-4 od 5. lipnja 2023.
Obrazloženje
1.Uvodno označenim rješenjem je odlučeno:
"Odbija se prijedlog predlagateljice A. B., OIB: …., protiv protustranke HZMO, OIB: …, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice s pokojnim A. B., OIB: …, umrlim 25. travnja 2022."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio predloženik zbog bitne povreda odredaba postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
2.1. U žalbi ističe da je stav prvostupanjskog suda u suprotnosti s odredbom čl. 436. st. 2., 3. i 4. Obiteljskog zakona kojim je propisana da je predloženik osoba koju je predlagateljica u ovom konkretnom slučaju označila. Posljedično tome, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se status izvanbračne zajednice, po čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, utvrđuje u izvanparničnom postupku u kojem su pasivno legitimirani nasljednici umrle osobe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila predlagateljica zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4.1. U žalbi ističe da je je prilikom podnošenja zahtjeva predloženiku za ishođenje prava na obiteljsku mirovinu iza pok. izvanbračnog supruga, pok. A. B., upravo od strane istog upućena utvrditi ovo pravo u sudskom postupku bez obzira što joj je to pravo ranije priznato u ostavinskom postupku. Podnositeljica je u ostavinskom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Osijeku te javnog bilježnika Z. Š., broj O-1403/2022, UPP-OS76/2022, sudjelovala kao supruga i time zakonska nasljednica iza pok. A. B. a temeljem njihove dugogodišnje izvanbračne zajednice. Rješenjem o nasljeđivanju od 24. svibnja 2022. u navedenom ostavinskom postupku zakonskim nasljednicima su proglašeni podnositeljica te kćer iz ranijeg braka pok. A. B., M. A. iz O., (ujedno predložena kao svjedok u ovosudnom postupku) kao jedini zakonski nasljednici. Činjenicu postojanja izvanbračne zajednice kćer pok. A. B. nije osporavala u provedenom ostavinskom postupku pa nema niti razloga da bi podnositeljica u novom postupku (i u ovom slučaju također izvanparničnom) utvrđivala činjenicu koja je sporna samo predloženiku te tužila drugog zakonskog nasljednika. Izvanbračna zajednica pok. A. B. i predlagateljice trajala je 30 godina, a sve vrijeme imali su prijavljeno prebivalište na istoj adresi i to od 1992. pa sve do smrti pok. A. B. 2. svibnja 2022. Dakle, podnositeljica je navedenim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju te dokazom o dugotrajnosti zajedničkog života i prebivališta dokazala svoj (izvan)bračni status sukladno odredbama Obiteljskog zakona. Kako je predloženik taj koji je istoj, unatoč činjenici postojanja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u kojem postupku je sudjelovao i drugi zakonski nasljednik pokojnika, osporavao predlagateljici njen status, ista je pravilno i zakonito istog označila predloženika kao pasivno legitimiranog u ovoj pravnoj stvari. Navedeno Rrešenje o nasljeđivanju, kao i pravilo podnesen zahtjev protustranci te dokaz o zajedničkom prebivalištu, žaliteljica je prilikom podnošenja prijedloga sud priložila te se navedeni dokaze nalaze u ovosudnom spisu predmeta. Također, recentna i do sada
primjenjiva
sudska
praksa
upućuje na navedeno te je u svim istovrsnim predmetima upravo predloženik označavan kao pasivno legitimirana strana, a ne zakonski nasljednik, osobito ako je ova činjenica sporna samo radi realizacije prava iz mirovinskog osiguranja, a ne radi drugih prava iz nasljedstva pokojnika. Podnositeljica je u ostavinskom postupku naslijedila zajedno sa kćeri pokojnika nekretninu, ušteđevinu te druge pokretnine pa je apsurdno da joj radi realizacije prava iz mirovinskog osiguranja protustranka njen status ne priznaje. Ukoliko bi se radilo o činjenici da ostavinski postupak nije proveden ili da se osim prava koje proizlazi iz mirovinskih prava potražuje i neka druga imovina pokojnika, u tom slučaju bi bilo opravdano označiti zakonskog nasljednika kao pasivno legitimiranu osobu. Nadalje, odluke na koje se prvostupanjski sud poziva u svom obrazloženju ne mogu se poistovjetiti sa ovom pravnom stvari niti su primjenjive na konkretnu situaciju. Podnositeljica ne može biti u neravnopravnom položaju u odnosu na svoj status i prava iz bračnog odnosa što je i Ustavom zaštićena kategorija, za koji ispunjava uvjete sukladno Obiteljskom zakonu iz razloga jer protustranka zahtjeva „dodatno“ utvrđenje njenog statusa, koji je već dokazala kako svojim dugotrajnim prebivalištem putem uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o prebivalištu sa pok. A. B. na istoj adresi, tako i pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, gdje je kao (izvanbračna) supruga priznata kao zakonski nasljednik. Dakle, protustranka je istoj osporila pravo i status, koje joj je priznato putem ostavinskog postupka, a koji je postupak također sudski postupak bez obzira što se isti provodi putem javnog bilježnika kao povjerenika suda. Dakle, status predlagateljice
već
je
pravomoćno
utvrđen
zakonitom
i pravomoćnom odlukom, a predloženik to pravo nije istoj priznao i odbio je njen zahtjev za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja te je stoga pravilno i zakonito naznačen kao pasivno legitimirana osoba. Stoga smatra da u pobijanoj prvostupanjskoj odluci niti jedan materijalnopravni te postupovni propis nije pravilno primijenjen, kao ni odredbe Obiteljskog zakona, Zakona o parničnom postupku te Zakona o nasljeđivanju. Obrazloženje odluke u potpunosti je kontradiktorno utvrđenim činjenicama te manjkavo, a materijalno pravo u cijelosti je pogrešno primijenjeno. Predlaže se da Županijski sud pobijano rješenje temeljem čl. 380. st. 3. Zakona o parničnom postupku, preinači na način da zahtjev usvoji temeljem priloženih materijalnih dokaza u spisu predmeta, odnosno podredno da ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalba predlagateljice nije osnovana, dok je žalba protustranke nedopuštena.
7. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan prijedlog predlagateljice radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice s pok. A. B., koji je preminuo 25. travnja 2022. pa kako je navedeni prijedlog odbijen kao neosnovan, to znači da predloženik nema, u smislu odredbe čl. 358. st. 3. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), pravnog interesa za izjavljivanje žalbe radi čega je, po odredbi čl. 358. st. 1. u svezi s čl. 367. st. 1. istog Zakona, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao u toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
8. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da predloženik nije pasivno legitimiran.
9. Ovo stoga što je odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11), kao i čl. 11. Obiteljskog zakona (Narodne
novine, broj 103/15, 98/19 i 47/20), propisano da izvanbračna zajednica predstavlja životnu zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, s tim što se u Obiteljskom zakonu iz 2015. regulira kraće trajanje izvanbračne zajednice od tri godine ako je nastavljena sklapanjem braka.
10. Dakle, iz zakonske definicije izvanbračne zajednice proizlazi da je riječ o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca pa stoga u ovakvim postupcima gdje je predmet izvanparničnog postupka utvrđenje da je postojala izvanbračna zajednica pasivno su legitimirani ili izvanbračni drug ili, kao što je to u konkretnom slučaju, njegovi pravni slijednici.
11. To što je odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZMO) propisano da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku ne upućuje na zaključak da bi predloženik bio pasivno legitimiran jer je tom odredbom regulirano pitanje tko je nadležan za rješavanje prethodnog pitanja koji se tiče statusa izvanbračne zajednice, a radi ostvarivanja eventualnih prava iz područja mirovinskog osiguranja. Ovo time više što je čl. 1. st. 2. ZMO propisano da se tim Zakonom uređuje obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, dok je st. 3. propisano da se uređuje i provedba isplate mirovine na temelju ukupnog iznosa kapitaliziranih uplata doprinosa iz obveznog i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja individualne kapitalizirane štednje iz st. 1. toč. 2. i 3. tog članka.
12. Da je tome tako proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022., koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da iz odredbe čl. 22. st. 3. ZMO ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran. Pored toga, da je ObZ u čl. 436. propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku.
13. Slijedom navedenog, a budući nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. istog Zakona, kao ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalba predlagateljice, stoga što pobijano rješenje nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati, valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu predlagateljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Zadar, 12. rujna 2023.
Sutkinja
Sanja Prosenica
