Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-834/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Sonji Celovec Trivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz I., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. R., odvjetniku u I., protiv tuženice M. B. iz I., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. L., odvjetniku u O. društvu L., V. i partneri u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn-47/2020-24 od 16. svibnja 2022., 12. rujna 2023.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn-47/2020-24 od 16. svibnja 2022. u dosuđujućem iznosu od 929,06 eura/7.000,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 29. kolovoza 2018. do isplate i za iznos parničnog troška od 1.697,19 eura/12.787,50 kuna sa zateznom kamatom počev od dana presuđenja, tj. od 16. svibnja 2022. do isplate.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženice kao osnovana i tužiteljica se odbija s preostalim dijelom dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 24,88 eura/187,50 kuna.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (iz ostalih odnosa) počev od 29. kolovoza 2018. godine do isplate, kao i u istom roku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.975,00 kn sa navedenom zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja (16. svibnja 2022. godine) do isplate, dok se s više zatraženim na ime troškova postupka tužiteljica odbija."

2. Protiv gore navedene prvostupanjske presude žalbu izjavljuje tuženica zbog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženice, pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev i tužiteljicu obveze na plaćanje parničnog troška tuženici prema troškovniku tuženice, uz trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, podredno pobijanu prvostupanjsku odluku ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. U konkretnom parničnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura sukladno odredbi članak 458. stavak 1. ZPP-a

5.1. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih povreda ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavak 2. istog zakona u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a.

5.2. Ujedno presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede) i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.3. Zbog svega navedenog žalbeni razlozi bitne povrede postupka iz članak 354. stavak 1. ZPP-a koje ističe tuženica pogrešnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, članka 260. ZPP-a, 261. ZPP-a i bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 338. ZPP-a u ovom sporu male vrijednosti nije dozvoljeno isticati, a u skladu i primjenom odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, prema odredbi članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO).

7. Prvostupanjski sud u provedenom postupku analizom provedenih dokaza, primjenom odredbe članka 8. ZPP-a zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti nametljivim ponašanjem tuženice u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2013. do 10. rujna 2015., činjenično opisano u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1149/2015 od 27. ožujka 2018., a kojom presudom je tuženica oglašena krivom da je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, po članku 141. stavak 1. Kaznenog zakona, zbog čega joj je sud izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako tuženica u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Presuda Općinskog suda u Splitu broj K-1149/2015 od 27. ožujka 2018. potvrđena je presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Kž- 141/2018 od 13. veljače 2020.

8. Prvostupanjski sud u postupku provodi personalne dokaze i psihijatrijsko vještačenje, te analizom psihijatrijskog vještaka i prihvaćanjem iskaza tužiteljice da je tužiteljica uslijed nametljivog ponašanja tuženice trpjela strah i tjeskobu zbog radnji tuženice, zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti iz odredbe članka 19. ZOO-a. Primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.000,00 kuna.

9. Prema odredbi članka 12. stavak 3. ZPP-a proizlazi da je sud u parničnom postupku u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti zbog nametljivog ponašanja tuženice, a za što je i tuženica pravomoćno oglašena krivom, te da je tužiteljica uslijed ponašanja tuženice trpjela tjeskobu i strah od budućeg susreta sa tužiteljicom, uz zabrinutost da bi joj tuženica mogla nauditi. Kako navedene tegobe koje proizlaze iz iskaza tužiteljice proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, to neovisno o tome što tužiteljica u utuženom periodu nije zatražila liječničku pomoć i u utuženom periodu ne raspolaže sa medicinskom dokumentacijom, ocjena pretrpljenog straha zbog navedenih događaja i radnji koju je tuženica upućivala tužiteljici, dakle strah kao kvalifikatorna okolnost predstavlja kriterij za dosuđenje pravične novčane naknade, neovisno o tome što u tom periodu tužiteljica ne raspolaže medicinskom dokumentacijom.

11. Iako je sud u postupku proveo medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru, navedeno vještačenje u pogledu ocjene straha kao jedne od kvalifikatornih okolnosti nije bilo potrebno provoditi, već je duljinu i jačinu straha prvostupanjskih sud mogao utvrditi i drugim dokazima (tako i u odluci VSRH Rev-2084/2016-3 od 30. lipnja 2020.).

12. Stoga, pogrešno žalbenim navodima tuženica upućuje da tužiteljica nije dokazala da je u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 10. rujna 2015. trpjela strah, odnosno određene tegobe uzrokovane ponašanjem tuženice, jer ti navodi proizlaze iz iskaza tužiteljice, a i iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. N. S. iz S. proizlazi da je u utuženom razdoblju tužiteljica trpjela određene tegobe, kao dio normalnih – psihološko razumljivih reakcija prosječne osobe na stresni događaj u smislu neugodnih emocija, blaže sniženog raspoloženja, tjeskobe, a zbog čega te tegobe nisu zahtijevale postavljanje dijagnoze psihijatrijskog poremećaja u tom periodu, ali su kod tužiteljice dovele do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, zbog čega je tužiteljica trpjela sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanja od 2 tjedna i sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih 4 do 5 mjeseci.

13. Prema tome, kada je strah obilježje kaznenog djela za koje je oštećena tužiteljica i kada je radi tog dijela pravomoćno kazneno osuđena tuženica i kada tužiteljica u tom periodu nije zatražila liječničku pomoć, u tom slučaju se ne radi, kako to neosnovano žalbenim navodima ističe tuženica o neznatnoj povredi prava osobnosti i tada parnični sud ne može ocijeniti da se nije radilo o strahu, neovisno od činjenice što oštećenik – tužiteljica nije zatražila liječničku pomoć (pravno shvaćanje iz odluke VSRH Rev-3111/2016-2 od 25. kolovoza 2020.).

14. Iz toga razloga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje povreda prava osobnosti kod tužiteljice, primjenom odredbe članka 19. ZOO-a, jer intenzitet radnji tuženice koje je počinila pred tužiteljicom, njenom djecom, suprugom i prijateljicama, upornim praćenjem, fotografiranjem i vrijeđanjem tužiteljice pred suprugom, prijateljicama i djecom ne predstavlja neznatnu povredu prava osobnosti, već izazivanje straha kod tužiteljice zbog budućeg ponašanja i posljedica, a koje okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade iz odredbe članka 1100. ZOO-a.

15. Iako medicinski vještak u svom zaključnom mišljenju navodi retraumatizaciju tužiteljice, prvostupanjski sud tužiteljici pravičnu novčanu naknadu nije dosudio zbog neugodnih situacija izazvanih vođenjem sudskih postupaka, već zbog tegoba i straha izazvanih ponašanjem tuženice koje su dovele do povrede prava osobnosti kod tužiteljice u periodu od 1. siječnja 2013. do 10. rujna 2015.

16. Ujedno, pravilno prvostupanjski sud tužiteljici dosuđuje novčanu naknadu u visini od 7.000,00 kuna, vodeći računa o težini povrede i okolnostima slučaja (članak 1100. stavak 1. ZOO-a) i cilju kojemu služi ta naknada (stavak 2. članka 1100. ZOO-a).

17. Osnovani su žalbeni navodi tuženice kojima tuženica upućuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži razloge o obvezi tuženice na plaćanje zatezne kamate na dosuđeni iznos od 29. kolovoza 2018. pa do isplate, zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

18. Kako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe (članak 1103. ZOO-a), a tužiteljica je tužbu podnijela 29. kolovoza 2018., to od navedenog dana teče tužiteljici zakonska zatezna kamata na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete.

19. Zbog tih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 373.a ZPP-a.

20. Osnovano žalbenim navodima tuženica upućuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava vezano za odluku o parničnom trošku, jer protivno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici trošak sastava podneska od 28. rujna 2021. u iznosu od 187,50 kuna, a prema odredbi Tbr. 8. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa). Naprijed navedenim podneskom tužiteljica dostavlja zdravstveni karton i nalog kojim je platila predujam za medicinsko vještačenje, pa kako prvostupanjski sud nije obvezao tužiteljicu na dostavu dokaza o plaćanju predujma, a i prvostupanjski sud može provjeriti u aplikaciji e-spisa da je predujam plaćen, tada navedeni trošak sastava podneska nije bio nužan i potreban za vođenje ovog parničnog postupka, prema članku 155. stavak 1. ZPP-a.

21. Ujedno, nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima tuženica osporava dosuđeni trošak sastava podneska tužiteljice od 3. ožujka 2020. u visini od 187,50 kuna, primjenom Tbr. 8. točka 3. Tarife, jer navedenim podneskom tužiteljica je dostavila drugostupanjsku kaznenu presudu i predložila nastavak prekinutog parničnog postupka, pa je navedeni podnesak bio nužan i potreban za vođenje ovog parničnog postupka, a prema odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

22. Stoga, zbog naprijed navedenog valjalo je djelomično prihvatiti kao osnovanu žalbu tuženice u dijelu odluke o parničnom trošku i istu odluku preinačiti, te odbiti sa troškovima parničnog postupka od 24,88 eura/187,50 kuna, prema odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a.

23. Kako je tuženica odbijena sa žalbom kao neosnovanom u pogledu glavne stvari, to tuženici ne pripada pravo na trošak žalbe, uslijed čega je valjalo odbiti tuženicu sa zahtjevom za navedeni trošak kao neosnovnim.

24. Zbog svega navedenog presuđeno i riješeno je kao u izreci.

Bjelovar, 12. rujna 2023.

Sutkinja

Sonja Celovec Trivanović v.r.