REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1004/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Područna služba Pazin, Prolaz Otokara Keršovanija 2, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Miramarska 22, Podružnica Pula, Marulićeva 1, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3850/2021-4 od 17. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1410/2015-90 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na prvo i drugo pitanje.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na treće i četvrto pitanje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3850/2021-4 od 17. listopada 2022., kojom je potvrđena toč. III. i IV. izreke presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1410/2015-90 od 26. veljače 2021.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog je podnesen u odnosu na pitanja:

„I. Imaju li fizičke osobe prednost kod razmjernog namirenja temeljem članka 26. stavak. 3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ( „Narodne novine“ broj 151/2005, u nastavku: ZOOP)?

II. Ima li društvo za osiguranje temeljem članka 26. stavka 4. ZOOP obvezu poduzimanja mjera radi saznanja činjenice postojanja drugih oštećenih osoba po štetnom događaju odnosno da li društvo za osiguranje temeljem navedene odredbe ima obvezu obratiti se nositeljima socijalnog osiguranja prema kojima je društvo za osiguranje u obvezi naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju temeljem članka 27. ZOOP, a radi primjene razmjernog namirenja svih oštećenih osoba?

III. Postupa li društvo za osiguranje u dobroj vjeri kada je visina osiguranog limita 3.500.000,00 kuna i kada zna da postoji više oštećenih osoba (izravno oštećeni suvozač, njegova obitelj i sudionik u štetnom događaju) od čega izravno oštećeni suvozač u štetnom događaju s iznimno teškim ozljedama ima višemilijunsku tražbinu pa unatoč tome ostalim oštećenicima (njegovoj obitelji i ostalom sudioniku u štetnom događaju) koji su prvi postavili zahtjev za naknadu štete isplati 100% iznosa štete?

IV. Ima li sud u parničnom postupku ovlasti sam utvrđivati da li je šteta počinjena kaznenim djelom kada do pokretanja kaznenog postupka nije došlo jer je počinitelj smrtno stradao u istom štetnom događaju a radi primjene duljeg roka zastare temeljem članka 231. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, u nastavku: ZOO)?“.

4.1. U odnosu na prva dva postavljena pitanja predlagatelj nije određeno izložio razloge važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. 385.a. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

4.2. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti postoje li u istoj ili sličnoj pravnoj stvari različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da je pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

4.3. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke za isplatu naknade za prekovremene sate. Naprotiv, u prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti, da će se osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti i drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje.

5.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. revizijski sud je ocijenio da treće i četvrto pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5.2. Naime, u odnosu na treće postavljeno pitanje predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke s obzirom da je utvrđenje sudova da tuženik u vrijeme ranije izvršenih isplata drugim oštećenim osobama iz štetnog događaja (obitelji tužitelja i drugom sudioniku u štetnom događaju) nije sa sigurnošću znao, niti je mogao znati da postoje i druge oštećene osobe (tužitelj kao izravno oštećeni suvozač) odnosno da time tuženik nije postupao u lošoj vjeri.

6. Četvrto postavljeno pitanje također nije važno, jer predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke, jer niti prvostupanjski sud, a niti drugostupanjski sud nisu utvrđivali je li šteta počinjena kaznenim djelom, pa stoga u pobijanoj odluci ne postoji niti pravno shvaćanje koje bi se pobijalo navedenim postavljenim pitanjem, dok ovaj sud nema ovlaštenje kreirati pitanje u korist jedne od parničnih strana (podnositelja prijedloga), a na štetu druge strane.

7. U odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije za prvo i drugo postavljeno pitanje, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 2. ZPP, to je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.

8. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da treće i četvrto postavljeno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st.1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb 12. rujna 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil

Broj zapisa: 9-3085c-be852

Kontrolni broj: 0e584-b9a70-0086c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.