Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-1088/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. B. L., odvjetnici u Z. protiv tuženika V. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6640/2020-44 od 3. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6640/2020-44 od 3. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6640/2020-44 od 3. prosinca 2021.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi da Odluka tuženika od 25.09.2018. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici sklopljenog 28.08.2015. godine kao niti Odluka tuženika od 23.11.2018 kojom je odlučeno o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice nisu dopuštene, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao."

2. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, na poslove na kojima je radila temeljem otkazanog ugovora o radu odnosno na druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

3. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu i rješenje preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

4. U svom odgovoru na žalbu tuženik je porekao žalbene navode i predložio da se tužiteljica sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici kao niti Odluka tuženika kojom je odlučeno o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice nisu dopuštene, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te vraćanje na rad.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji im je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žaliteljica, jer pobijana presuda i rješenje sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nisu proturječni i isti se mogu ispitati.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi s čl. 219 i čl. 299 ZPP, na koju ukazuje žaliteljica, jer da je sud prvog stupnja nakon zaključenja prethodnog postupka, rješenjem od 2. lipnja 2021. naložio tuženiku dostavu Pravilnika o radu, jer je isti Pravilnik već priležao spisu, budući ga je tuženik već dostavio na ročištu 7. travnja 2021. (list 107-120 spisa), pa ga je sud nepotrebno pozvao na doprinošenje istog. Osim toga, Pravilnik o radu objavljen je službenim internet stranicama tuženika, dakle, javno je objavljen i dostupan svima, tako je i sud mogao utvrditi materijalno pravo koje se ima primijeniti u konkretnom slučaju.

10. Sud prvog stupnja je odbacio tužbu u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da Odluka tuženika od 25.09.2018. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice sklopljenog 28.08.2015. i odluka tuženika od 23.11.2018., kojom je odlučeno o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice nisu dopuštene, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, a odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica predlaže da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, na poslove na kojima je radila temeljem otkazanog ugovora o radu, odnosno na druge odgovarajuće poslove

11. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s odredbom čl. 8 ZPP, te je na temelju tako provedene ocjene dokaza, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i to:

-da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.08.2015., na radnom mjestu pravnika,

-da joj je tuženik odlukom od 24. lipnja 2016. otkazao ugovor o radu, te da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-2333/16 ova odluka utvrđena nezakonitom, a tuženiku je naloženo vratiti tužiteljicu na radno mjesto pravnik ili drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika, te da je temeljem žalbe tuženika na ovu presudu, Županijski sud u Zagrebu, dana 3. srpnja 2018. (poslovni broj Gž R- 632/18), potvrdio navedenu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu,

-da je tužiteljica kao adresu, na kojoj se nalazi, poslodavcu navela adresu u Z., …, -da je tuženik 1. kolovoza 2018. zaprimio presudu Županijskog suda u Zagrebu od dana 3. srpnja 2018. (poslovni broj Gž R-632/18),

-da je tuženik dopisom od 9. kolovoza 2018. pozvao tužiteljicu da se javi na posao idući dan nakon zaprimanja poziva, u 07:30 sati,

-da je tuženik poziv tužiteljici da se javi na posao u dva navrata pokušao uručiti i to upravo na adresu za kojoj je sama tužiteljica navela da je na njoj dostupna, ali povratnice su vraćene tuženiku/poslodavcu s naznakom "obaviješten-nije podigao pošiljku" (povratnice od dana 16. kolovoza 2018. i 31. kolovoza 2018.),

-da je tuženik temeljem Pravilnika o radu (čl. 35) dostavu navedenog poziva obavio isticanjem na oglasnoj ploči poslodavca,

-da iako tužiteljica navodi da tuženik nije u spis na vrijeme dostavio Pravilnik o radu, radi se o javno dostupnom dokumentu na koji se tužiteljica poziva, pa sama dostava u spis nije od ključne važnosti, kao što nije relevantno je li poziv putem pošte upućen tužiteljici samo jednom ili dva puta i više, jer je dovoljan i jedan pokušaj dostave pod uvjetima čl. 35 Pravilnika.

12. Dakle, tuženik je temeljem čl. 35 st. 2. pokušao tužiteljici uručiti poziv putem pošte na adresu koju je tužiteljica prijavila poslodavcu. Tužiteljica je otputovala s navedene adrese, te se nalazila na poslodavcu nepoznatoj adresi, ali nije ovlastila punomoćnika za primanje pismena. Kako su se dostavnice vratile s naznakom "obaviješten-nije preuzeo pošiljku", smatra se da se tužiteljica nalazila na adresi, ali dostava nije uredno izvršena. Tuženik je pokušao i drugi put upoznati tužiteljicu sa sadržajem poziva i to upravo slanjem poziva na adresu o kojoj su se sporazumjeli. Međutim, nije uspjelo stvarno upoznavanje tužiteljice sa sadržajem pismena, pa Sud smatra da je dovoljno je da je tužiteljici pružena mogućnost da sazna sadržaj pismena koje joj je upućeno. Nije bilo razumno, niti životno očekivati od tuženika daljnje pokušaje dostave putem pošte, posebno stoga što je tužiteljica napustila adresu prebivališta, iako se od svakog prosječnog čovjeka, koji vodi radni spor, može očekivati da obavijesti i sud i poslodavca o adresi boravišta. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se dostava tužiteljici smatra uredno izvršenom tek nakon proteka roka od 8 dana od stavljanja na oglasnu ploču. Dakle, smatra se da je 11. rujna 2018. , izvršena dostava poziva za dolazak na rad.

13. Tuženik je zbog neodazivanja tužiteljice, odnosno nedolaska na posao donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 25. rujna 2018., koja je 26. rujna 2018. poslana tužiteljici putem pošte, a 9.10.2018. dostavnica se vratila s naznakom "obaviješten, nije preuzeo pošiljku"

14. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik postupio zakonito i pravilno stavivši Odluku o otkazu na oglasnu ploču poslodavca. Naime, tuženik je duže vrijeme (od prvog slanja poziva tužiteljici da dođe na rad) pokušavao stupiti s tužiteljicom u kontakt, ali ista nije primala niti pozive, a niti Odluku. Životno je, a nije ni protivno Pravilniku tuženika i zakonima, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja, da tuženik u navedenoj situaciji ne ponavlja neuspješne pozive tužiteljici (gotovo mjesec dana), već da izvrši dostavu navedene odluke stavljanjem na Oglasnu ploču. Temeljem odredbe 35. Pravilnika, a kako tužiteljica nije bila na adresi koju je prijavila poslodavcu/tuženiku (…, Z.), već na nepoznatoj adresi (…, B. L.) tuženik je pravilno postupio dostavljanje isticanjem na oglasnoj ploči.

14.1. Zbog navedenoga, Odluka o otkazu smatra se dostavljenom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču, tj. 17.10.2018.

15. Temeljem čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Tužiteljica je zahtjev za zaštitu prava mogla podnijeti do 2.11.2018. Kako ga je podnijela 6. studenog 2018. pod brojem RC 88964864, njezin zahtjev jest van roka, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

16. Ovaj sud prihvaća i ocjenu suda prvog stupnja da je tužiteljica pokazala nemar prema mogućnosti povratka na posao, iako je pravnica koja poznaje propise, jer i sama u svojem iskazu navodi da je očekivala presudu drugostupanjskog suda, ali je promijenila boravište, bez obavijesti poslodavcu o adresi na kojoj će boraviti ("pravomoćna prvostupanjska presuda donesena je u travnju… iznenadilo me je što je drugostupanjska presuda donesena u roku od 4 mjeseca, nisam znala da će biti tako brzo donesena"). Jasno je i da je mogla očekivati presudu kojom se nalaže tužiteljici povratak na rad (s obzirom da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-2333/16 odluka o otkazu utvrđena nezakonitom, a tuženiku je naloženo vratiti tužiteljicu na radno mjesto pravnik ili drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika), da je tuženika obavijestila o svojoj adresi u Z., …, a boravila je na tuženiku nepoznatoj adresi, posvetila se duhovnosti, počela je volontirati u crkvi, te dana 9. kolovoza 2018. otišla u B. L. u samostan, i da nije opunomoćila nikoga da prima pismena. Očito je i da je ostavila ocu broj telefona samostana u kojem je boravila, ali iz njezinog iskaza proizlazi da, iako je saznala da je pravomoćnom presudom vraćena na posao (a saznala je, kako navodi krajem rujna ili početkom listopada) da nije poduzela niti jednu radnju više od 15 dana, kako bi se vratila na posao, jer "nije mogla samo tako otići, pa je uspjela doći u Zagreb 20. listopada 2018.". Dakle, životno je da nije bila prisilno zadržana u samostanu zbog čega ne bi mogla "samo tako otići", pa se i u tome ogleda njezin nemaran odnos prema radu. Upravo zbog postupanja tužiteljice, tuženik je bio onemogućen vršiti dostavu tužiteljici putem pošte, na adresu koju je upravo tužiteljica prijavila poslodavcu.

17. Prvostupanjski je sud utvrdio uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu da je tužiteljica zaposlena kod poslodavca na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 28.8.2015., a temeljem kojeg ugovora o radu radnica obavlja poslove radnog mjesta pravnika, te je ista preuzela prava i obveze navedenog radnog mjesta. Dana 24. lipnja 2016. donesena je odluka o redovnom otkazu ugovora o radu od dana 28.8.2015., koja je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2333/16 od 27. ožujka 2018. utvrđena nezakonitom, te je naloženo poslodavcu vratiti radnicu na radno mjesto pravnika ili drugo odgovarajuće radno mjesto. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2018. Poslodavac ju je zaprimio 1. kolovoza 2018. te postupajući po navedenoj presudi, 9. kolovoza 2018. uputio radnici poziv na dolazak na posao, s uputom da se javi na posao sutradan nakon zaprimanja poziva. Poslodavac je 2 puta pokušao izvršiti dostavu poziva radnici, međutim bezuspješno, te sukladno Pravilniku o radu društva V. d.d., dostava je izvršena objavom na Oglasnoj ploči poslodavca. Istekom osmog dana od objave poziva na oglasnoj ploči dostava se smatra izvršenom. U konkretnom slučaju dostava se smatra urednom 11.9.2018. Radnica se nije javila na posao sve do donošenja prvostupanjske odluke, a nije došla na posao prvi sljedeći radni dan, kako je bilo u pozivu poslodavca, niti slijedeće dane, svoj nedolazak nije opravdala niti jednim valjanim razlogom, tuženik smatra da je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. U skladu s odredbom 150. ZR poslodavac je poštivao obvezu savjetovanja s radničkim vijećem, te namjeru otkazivanja Ugovora o radu priopćio Radničkom vijeću dostavivši sve podatke potpuno i pravovremeno. Radničko vijeće nije dostavilo svoje očitovanje u zakonskom roku te se sukladno odredbama čl. 150. st. 6. ZR ima smatrati da isto nema primjedbi i prijedloga.

18. Iz svega navedenoga, proizlazi da je tužiteljica sudsku zaštitu zatražila, a da prethodno pravovremeno nije podnijela zahtjev za zaštitu prava, pa se ima smatrati da nije ostvarena procesna pretpostavka za traženje sudske zaštite, te je njezina tužba u tom dijelu nedopuštena, pa je pravilno tužba u tom dijelu odbačena, slijedom čega je dalje pravilno sud prvog stupnja odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila vraćanje na rad, s obzirom da je pretpostavka vraćanja na rad utvrđenje Odluke o otkazu Ugovora o radu nedopuštenom, a što u konkretnom slučaju nije riječ.

19. U žalbenom stadiju postupka i dalje je za tužiteljicu sporno je li Pravilnik o radu tuženika pravovremeno dostavljen u spis, je li Odluka o prestanku radnog odnosa pravilno dostavljena tužiteljici, je li se tuženik prije otkaza savjetovao sa radničkim vijećem, je li tužiteljica prekludirana u svom pravu tražiti sudsku zaštitu, u bitnome ponavlja sve navode i prigovore koje je istaknula i tijekom postupka, a koje prigovore je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, te se žaliteljica upućuje na razloge prvostupanjske presude.

20. Na žalbene navode je za ponoviti da je tuženik tužiteljici poziv da se javi na posao pokušao u dva navrata uručiti i to upravo na adresu koju mu je dostavila sama tužiteljica, sukladno čl. 35 st. 2 Pravilnika, ali povratnice su se u oba navrata vratile te je tuženik dostavu poziva zakonito objavio isticanjem na oglasnoj ploči, prethodno pokušavajući uručiti pozive putem pošte. Tužiteljica je otputovala s adrese koju je sama prijavila poslodavcu, te se za poslodavca nalazila na nepoznatoj adresi (kasnije utvrđeno u drugoj državi), ali nije opunomoćila punomoćnika za prijem pismena. Tuženik je postupio zakonito sukladno odredbi čl. 35 st. 3 Pravilnika, kojom je propisano da u slučaju odbijanja prijema ili nepoznate adrese, dostavljanje se obavlja isticanjem na oglasnoj ploči poslodavca, obzirom da je duže vrijeme bezuspješno pokušavao stupiti u kontakt s tužiteljicom.

21. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je Odluka o otkazu dostavljena osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču, tj. 17.10.2018., tužiteljica je zahtjev za zaštitu prava mogla podnijeti do 2.11.2018., pa kako ga je podnijela 6.11.2018., nedvojbeno proizlazi da ga je podnijela izvan zakonskog roka od 15 dana propisanog odredbom čl. 133 ZR.

22. Kako žalbeni prigovori nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP i čl. 380 toč. 2 ZPP odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

23. Odluci o parničnom trošku tužiteljica određeno niti ne prigovara pa ista nije bila predmetom razmatranja ovog suda.

234 Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe, jer je sa istom odbijena (čl. 154 st. 1 ZPP).

25. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155 st. 1 ZPP)

U Zagrebu 12. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.