1            Posl. br. 15 Pn-403/2019-42      

 

 

 

 

     Posl. br. 15 Pn-403/2019-42     

            

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji                                                                

         Veliki kraj 48        

     OIB: 77561654785                                                                                                          

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. M., OIB …, iz B., zastupan po punomoćniku D. A., odvjetniku u P., protiv tuženika S. Č., OIB …, iz V., .uz sudjelovanje H.-o. d.d., OIB …, Z., u svojstvu umješača na strani tuženika, zastupanog po punomoćniku odvjetnicima iz OD O., P. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. prosinca 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 5. veljače 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Dopušta se H.-o. d.d., OIB …, Z., da sudjeluje u svojstvu umješača na strani tuženika.

 

p r e s u d i o    j e 

 

              I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Obvezuje se tuženik S. Č. OIB: …, odvjetnik iz V., isplatiti tužitelju S. M. iz B., OIB: … iznos od 20.638,40 eura /155.500,00 kn zbog povrede prava osobnosti na duševni i tjelesni integritet - pravične novčane naknade, te iznos od 62.114,27 eura /468.000,00 kn od čega na ime izgubljene zarade iznos od 38.224,17 eura /288.000,00 kn i s naslova rente iznos od 398,17 eura /3.000,00 kn mjesečno, ukupno kapitalizirani iznos od 23.890,10 eura /180.000,00 kn, ili ukupno iznos od 82.752,67 eura / 623.500,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počevši od presuđenja 27. listopada 2017. godine do isplate.

              II. Obvezuje se tuženik S. Č. OIB: …, odvjetnik iz V., naknaditi tužitelju S. M. iz B., OIB: … troškove parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana donošenja prvostupanjske presude u roku od 15 dana po pravomoćnosti prvostupanjske presude."

 

              II. Nalaže se tužitelju da umješaču na strani tuženika H.-o. d.d., OIB …, Z., plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.492,50 eura (četiritisućečetiristodevedesetdvaeuraipedesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 5. veljače 2024. pa do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

              III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka s osnova sudske pristojbe na odgovor na tužbu te se odbija umješač na strani tuženika sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura na ime zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod P. d. d.d. D., sada u stečaju, temeljem zaključenog ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova pomoćnog radnika od 1. srpnja 2008. s tim da je 5. rujna 2008. doživio ozljedu na radu, na način da mu se prilikom rezanja letvice višelisnom pilom jedan odlomljeni komad drveta veličine oko 20 cm zabio u desnu preponu i prošao kroz tijelo u cijelosti i izašao na drugu stranu.

              1.1. Tužitelj navodi da je vezano za gore navedeni štetni događaj putem punomoćnika ovdje tuženika S. Č. odvjetnika u V. pokrenuo parnični postupak protiv svog poslodavca kod Općinskog suda u Vukovaru gdje je vođen postupak pod posl. br. Pn-530/15.

              1.2. U gore navedenom postupku, navodi da je donesena prvostupanjska presuda posl. br. Pn-530/15-17 od 29. veljače 2016. kojom mu je dosuđena neimovinska šteta u iznosu od 317.500,00 kn s kamatom, izgubljena zarada u iznosu od 273.489,00 kn s kamatom i renta s naslova izgubljene zarade u iznosu od 2.805,92 kn mjesečno od 1. ožujka 2016. na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s kamatom te mu je dosuđen parnični trošak u iznosu od 116.000,00 kn.

              1.3. Povodom žalbe tuženika (tužiteljevog poslodavca) Županijski sud u Vukovaru je ukinuo navedenu prvostupanjska presudu sa čim se tužitelj ne slaže, kao niti sa prvostupanjskom presudom  koja je kasnije donesena kod Općinskog suda u Vukovaru 6. listopada 2017. kojom mu je dosuđen iznos od 66.500,00 kn s osnova nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

              1.4. Protiv gore navedene prvostupanjske presude, tužitelj navodi da je izjavio žalbu putem svog punomoćnika, ovdje tuženika, s tim da je njegova žalba odlukom Županijskog suda u Vukovaru odbijena, sa čim se tužitelj ne slaže.

              1.5. S obzirom na gore navedeno, tužitelj navod da mu je preostalo izjaviti izvanredni pravni lijek reviziju, što njegov punomoćnik, ovdje tuženik nije učinio iako je za to postojala pravna mogućnost te je time onemogućio da presudu Županijskog suda u Vukovaru koja nije prihvatljiva preispita Vrhovni sud Republike Hrvatske, a zbog neizjavljivanja revizije tužitelj je izgubio pravo da se obrati Ustavnom sudu Republike Hrvatske i Međunarodnim sudovima.

              1.6. Nadalje, tužitelj navodi da je kod Općinskog suda u Osijeku pokrenuo i kazneni postupak protiv okrivljenika K. B. i okrivljenika P. d. što se vodilo pod posl. br. 6 K-753/2015 u kojem predmetu je 12. prosinca 2012. donesena oslobađajuća presuda u odnosu na oba okrivljenika na što njegov punomoćnik ovdje tuženik nije podnio žalbu te je presuda postala pravomoćna.              

              1.7. Tužitelj potom u tužbi citira čl. 96. st. 5. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (NN 115/13 u daljem tekstu Statut) i čl. 55. Kodeksa odvjetničke etike (NN 64/07, 72/08 u daljem tekstu Kodeks).

              1.8. Tužitelj smatra da je tuženik kao njegov punomoćnik nepodnošenjem revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-928/17-3 od 18. prosinca 2017. počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva te ga oštetio preko 600.000,00 kn. Isto tako smatra da je tuženik kao njegov punomoćnik nepodnošenjem žalbe na prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Osijeku posl. br. 6 K-753/2015 od 12. prosinca 2017. također teže povrijedio dužnosti i ugled odvjetnika.

              1.9. Tužitelj potom navodi da tuženik u gore navedenom parničnom postupku naknade štete nije tužitelja savjesno zastupao s obzirom da nije koristio sva zakonom dopuštena pravna sredstva a što se isto dogodilo i ugore navedenom kaznenom postupku kod Općinskog suda u Osijeku, u prilog navedenom poziva se na odredbu čl. 7. st. 2. Zakona o odvjetništvu.

              1.10. Tužitelj smatra da ga je tuženik oštetio za iznos od 623.500,00 kn s kamatom radi čega predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od 155.500,00 kn zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te iznos od 468.000,00 kn od čega se na ime izgubljene zarade odnosi iznos od 288.000,00 kn i s naslova rente iznos do 3.000,00 kn mjesečno, ukupno kapitalizirani iznos do 108.000,00 kn, ili sve ukupno 623.500,00 kn s kamatom od presuđenja 27. listopada 2017. kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.

              2. Tuženik S. Č. u odgovoru na tužbu prije svega navodi da je suglasan da se o ovom postupku obavijesti H. o. d.d. gdje on od početka obavljanja odvjetničke djelatnosti osiguran policom osiguranja o d posljedica profesionalne  djelatnosti broj: … .

              2.1. Nadalje tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao pravno neosnovanom jer su navodi tužitelja u bitnome netočni, osporava da bi njegovim propustom tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 630.000,00 kn.

              2.2. U prilog gore navedenom, navodi da tužitelju ni u kakvom slučaju nije mogao biti isplaćen novčani iznos do 630.000,00 kn, čak i da mu je dosuđen taj iznos jer je nad tuženikom odnosno tužiteljevim poslodavcem bio otvoren stečajni postupak kod Trgovačkog suda u Osijeku, gdje je tužitelju pravomoćnim rješenjem tog suda posl. br. 13 St-356/12-71 od 9. lipnja 2015. priznata tražbina u iznosu od 40.000,00 kn dok je ostali prijavljeni dio uz iznosu od 650,00 kn tužitelju osporen. Iz navedenog, tuženik navodi da je vidljivo da i u slučaju da je tužitelju dosuđen iznos kojeg sada potražuje od tuženika, isti mu ne bi bio isplaćen u stečajnom postupku tužiteljevog poslodavca jer se stečajna masa dijeli sa svim drugim vjerovnicima prvog višeg isplatnog reda prema utvrđenim tražbinama u stečajnom postupku. Za navedeno, navodi da je bilo poznato tužitelju koji je mimo tuženika kao njegovog punomoćnika u tom predmetu kontaktirao neposredno stečajnog upravitelja što je i razlog radi kojeg je tuženiku kao svom punomoćniku dao nalog da ne piše reviziju na presudu o naknadi štete, jer za pisanje revizije nije bilo smisla budući da je odmah nakon pravomoćnosti presude za naknadu štete došlo do podjele stečajne mase na sve vjerovnike sukladno visini njihovih priznatih tražbina, a tužitelj je mimo tuženika kao svog punomoćnika kontaktirao stečajnog upravitelja i naplatio svoj dio tražbine, a nakon namirenja vjerovnika nije bilo više sredstava iz kojih bi se tužitelj mogao namiriti i u slučaju da uspije s revizijom, te je to bio razlog radi čega revizija nije bila podnijeta.

              2.3. U odnosu na kazneni postupak kojeg tužitelj navodi u tužbi, također tuženik osporava svoju odgovornost navodeći da u vrijeme pokretanja navedenog kaznenog postupka nije bio punomoćnik tužitelja nego je postupak pokrenuo drugi odvjetnik koji je zastupao tužitelja na nekoliko ročišta.

              2.4. Također tuženik navodi da Općinsko državno odvjetništvo nije pronašlo da postoji osnova sumnje da bi okrivljenik K. B. počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret radi čega je kazneni progon preuzeo tužitelj koji je nakon oslobađajuće presude bio obvezan platiti trošak zastupanja okrivljenog u iznosu od 15.000,00 kn, te je tužitelj upoznat s oslobađajućom presudom i troškovima radi čega je odustao od podnošenja žalbe u kaznenom postupku.

              2.5. Tuženik navodi da je o svim radnjama tužitelj bio upoznat od strane tuženika kao njegovog punomoćnika i uglavnom je bio prisutna svim ročištima.

              2.6. Posebno tuženik ističe da je tužitelj podnio prijavu Hrvatskoj odvjetničkoj komori s tvrdnjom da je tuženik u zastupanju tužitelja postupao suprotnom odredbi čl. 96. st. 5. Statuta Hrvatske odvjetničke komore i čl. 55. Kodeksa odvjetničke etike, ali je prijava odbačena nakon provedenog postupka gdje je utvrđeno da tuženik nije povrijedio Statut Hrvatske odvjetničke komore Kodeks odvjetničke etike.

              2.7. S obzirom na gore navedeno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj očitujući se u podnesku koji je primljen u sudu 4. svibnja 2020. navodi da osporava navode iz odgovora na tužbu koji su u suprotnosti s tužbenim zahtjevom. Ukazuje da je tužitelju u stečajnom postupku nad P. d. d.o.o. u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. 13 St-356/12 rješenjem od 9. lipnja 2015. tužitelju priznata tražbina u iznosu od 40.000,00 kn dok je ostali prijavljeni u iznosu od 650.000,00 kn osporen.

3.1. Nadalje tužitelj u navedenom podnesku navodi da nije točan navod tuženika da iznos od 650.000,00 i da je dosuđen tužitelju, tužitelj ne bi mogao naplatiti, jer je u predmetu Općinskog suda u Osijeku posl. br. K-753/2015 svjedok T. Z. stečajni upravitelj P. d. d.o.o. 31. svibnja 2017. naveo da je potraživanje tužitelja osigurano budući da na žiro računu postoji oko 730.000,00 kn.

3.2. Također tužitelj navodi da u slučaju da je u revizijskom postupku uspio na način da krajnji rezultat bude određena visina štete koja je određena prvostupanjskom presudom koja je ukinuta u iznosu od cca 600.000,00 kn, a tužitelj se ne bi mogao namirit, za to bi bio odgovoran onaj koji je to onemogućio, a to su suci Županijskog suda u Vukovaru koji su ukinuli prvostupanjsku presudu a nakon toga u ponovnom postupku potvrditi za tužitelja nepovoljnu prvostupanjsku presudu, tada bi tužitelj svoje potraživanje mogao namiriti od Republike Hrvatske temeljem čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 u daljem tekstu ZS).

3.3. Vezano za navode tuženika da je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran za svoju djelatnost, tužitelj predlaže da se zatraži polica osiguranja osiguratelja tuženika kako bi mogao subjektivno preinačiti tužbeni zahtjev i eventualno tužiti samo H. o. d.d. iz Z., s tim da je tužitelj na ročištu 25. veljače 2021. predložio da se navedeno osiguranje pozove u svojstvu umješača na strani tuženika.

4. H. osiguranje d.d. Z. u podnesku od 16. ožujka 2021. navodi da sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – u daljem  tekstu ZPP) stupa u ovu parnicu odnosno pridružuje se kao umješač na strani tuženika, obzirom da ima pravni interes da tuženik uspije u parnici. Pravni interes sastoji se u činjenici da je tuženik osiguranik H.-o. d.d. i ukoliko bi isti izgubio parnicu imao bi sukladno Uvjetima za osiguranje odvjetnika od odgovornosti možebitno pravo regresa prema osiguratelju.

              4.1. Umješač se na tužbu očituje na način da se u cijelosti pridružuje navodima tuženikova odgovora na tužbu te u potpunosti osporava navode tužbe a posebno postojanje bilo kakve štetne radnje/ propusta osiguranika tuženika koji je u mandatnom odnosu s tužiteljem postupao profesionalno i u skladu s pravilima struke kao i nalogom tužitelja koji nije želio izjavljivati izvanredni pravni lijek, uzročno posljedičnu vezu između bilo koje radnje/propusta osiguranika i navodno nastale štete tužitelju, same štete i njezine visinu, bilo kakvu protupravnost u postupanju tuženika, te bilo kakvu odgovornost tuženika.

              4.2. Slijedom navedenog umješač predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obveže ga na naknadu parničnog troška umješaču zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

              5. Proveden je dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Vukovaru posl. br. Pr-43/17, uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku posl. br K-753/2015, uvidom u spis Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. 5 St-14/2020, saslušanjem svjedoka T. Z. i I. K., te saslušanjem stranaka.

6. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra neosnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

7. Rješenjem objavljenim na ročištu 25. rujna 2023. dopušteno je H. o. d.d. da sudjeluje u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika čemu se stranke nisu protivile, u umješač ima pravni interes da tuženik uspije u ovom postupku u smislu odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a s obzirom da je u vrijeme predmetnog događaja bio osiguratelj tuženika od odgovornosti za njegovu djelatnost, tako da u smislu Uvjeta za osiguranje odgovornosti odvjetnika s lista 240-243 sudskog spisa, u slučaju uspjeha tužitelja u ovom postupku tuženik bi mogao potraživati isplaćeni iznos tužitelju od svog osiguravatelja.

              8. Radi izloženog riješeno je kao u izreci rješenja.

9. Nesporno je da je 24. prosinca 2009. tužitelj S. M. zastupan po punomoćniku S. Š., odvjetniku u V. podnio tužbu protiv tuženika P. d.d. D. zbog ozljede na radu od 5. rujna 2008., te je oformljen kod Općinskog suda u Vukovaru spis posl. br. P-1895/09.

10. Nesporno je da je u gore navedenom predmetu naknade štete tužitelj dao punomoć S. Č. (ovdje tuženiku) 2. svibnja 2011. što je predano sudu na ročištu 2. lipnja 2011., te da je u tom predmetu pod posl. br. Pn-530/15 donesena presuda 29. veljače 2016. kojom je tužitelju dosuđena naknada štete na teret tuženika P. d. d.d. u stečaju i to neimovinska šteta u iznosu od 317.500,00 kn s kamatom, izgubljena zarada u iznosu od 273.489,00 kn s kamatom i renta s naslova izgubljene zarade u iznosu od 2.805,92 kn mjesečno od 1. ožujka 2016. na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s kamatom te mu je dosuđen parnični trošak u iznosu od 116.000,00 kn.

11. Nesporno je da je gore navedena presuda povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-281/16-4 od 30. ožujka 2017., nakon čega je predmet temeljem navedenog rješenja dodijeljen u rad drugom sucu te je donesena presuda posl. br. Pr-43/2017-16 od 27. listopada 2017. kojom je  utvrđeno da je tužitelj  vjerovnik prvog isplatnog reda tuženika s novčanom tražbinom po osnovi naknade neimovinske štete zbog ozljede na radu pretrpljene dana 05. rujna 2008. godine u iznosu od 66.500,00 kn sa kamatom od 12. listopada 2009. na iznos naknade štete od 40.000,00 kn koji je tuženik priznao u stečajnom postupku. Nesporno je da je tom presudom tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 623.500,00 kn, od čega na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševni i tjelesni integritet - pravične novčane naknade u  iznosu od 155.500,00 kn, te imovinske štete u ukupnom iznosu od 468.000,00 kn od čega na ime izgubljene zarade iznos od 288.000,00 kn s kamatom od presuđenja i s naslova rente iznos od 3.000,00 kn mjesečno, ukupno kapitalizirani iznos od 180.000,00 kn sa kamatom od presuđenja.

              12. Nesporno je da je gore navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-928/17-13 od 18. prosinca 2017. te da protiv iste nije izjavljena revizija .

              13. Nesporno je da je tužitelj S. M. kao oštećenik kod Općinskog suda u Osijeku podnio optužnicu protiv K. B. i P. d. d.d. u stečaju navodeći da je K. B. kao direktor i odgovorna osoba P. d. d.d. u stečaju proglasio stečaj nad P. d. d.d. nakon što je postao svjestan svoje obveze naknade štete tužitelju kao oštećeniku te prenio imovinu društva u stečaju.

              14. Nesporno je da je povodom navedene optužnice proveden postupak kod Općinskog suda u Osijeku pod. posl. br. K-753/2015 u kojem postupku je sudjelovao tužitelj kao oštećenik te se sam zastupao do 14. ožujka 2016. od kada ga je zastupao T, P, odvjetnik u V., s tim da se S. M. nakon što je opozvao punomoć odvjetniku T. P. ponovno sam zastupao do 24. studenoga 2016. od kada ga je zastupao S. Č. odvjetnik u V., s tim da je S. M. i nadalje zajedno s punomoćnikom dolazio na rasprave.               

15. Nesporno je da je u gore navedenom kaznenom predmetu donesena oslobađajuća presuda koja je dostavljena osobno tužitelju S. M. 21. prosinca 2017. i njegovom punomoćniku S. Č. odvjetniku u V. 19. prosinca 2017., te da protiv navedene presude nije izjavljen pravni lijek (što jer utvrđeno uvidom u priloženi kazneni spis).

16. Sporno je da li je tuženik S. Č. kao punomoćnik tužitelja, tužitelja savjesno odnosno nesavjesno zastupao u gore navedenom postupku naknade štete kao i gore navedenom kaznenom postupku, te je sporno da li je zbog navedenog za tužitelja nastala šteta.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi da u postupku naknade štete kod Općinskog suda u Vukovaru u vrijeme dok je stečajni upravitelj njegovog poslodavca bio čovjek po prezimenu R. nije se radilo ništa oko dvije i pol godine. Nezadovoljan tijekom postupka podnio je optužnicu iz čega je proistekao kazneni spis koji je priložen. Kada je došlo do promjene stečajnog upravitelja kod njegovog poslodavca odnosno kada je za stečajnog upravitelja imenovana osoba s prezimenom Z., on je uspostavio kontakt sa tužiteljem te je nastavljen rad i na predmetu naknade štete. Nadalje je naveo da je nezadovoljan sa dosuđenim iznosom naknade štete koji je desetorostruko umanjen, a njegov punomoćnik nije izjavio reviziju protiv te odluke. Kada je donesena prvostupanjska presuda po pitanju naknade štete, navodi da ga je  tuženik  kao njegov punomoćnik obavijestio te su se dogovorili da tuženik napiše žalbu.

17.1. Također kada je Županijski sud u Vukovaru potvrdio prvostupanjsku presudu, tuženik kao njegov punomoćnik ga je sa tim upoznao i rekao mu da se tu više ništa ne može napraviti, te da tužitelj treba otići podići novce. Naknadno se interesirao kod dugih odvjetnika jer nije bio zadovoljan sa dosuđenim iznosom, tada mu je rečeno da je mogao pisati reviziju ili ustavnu tužbu, što do tada nije znao. Što se tiče oslobađajuće presude u kaznenom postupku protiv K. B. i P. d. d.d. u stečaju za tu presudu, navodi da nije pravovremeno saznao, s tim da se sjeća da je dobio informaciju da treba platiti odvjetniku K. B. 15.000,00 kn te nadoknaditi troškove sudu.

17.2. Na pitanje svog punomoćnika tužitelj ponovno navodi da ga tuženik kao njegov punomoćnik nije pravovremeno upoznao da ima pravo na reviziju protiv presude Županijskog suda u Vukovaru kojom je potvrđena prvostupanjska presuda o naknadi štete niti je tuženik od njega npr. tražio da se pismeno izjasni da ne želi izjavljivati reviziju. Dalje navodi da ga tuženik kao njegov punomoćnik također nije upoznao da protiv oslobađajuće presude u predmetnom kaznenom spisu može izjaviti žalbu.

              17.3. Na upit suca tužitelj navodi da je nakon što je dobio gore navedenu oslobađajuću presudu u kaznenom postupku išao kod tuženika koji mu je  rekao da su izgubili spor, da ode naplatiti iznos koju mu je dosuđen s osnova naknade štete a smatra da ga je tuženik kao njegov punomoćnik trebao upoznati sa mogućnošću pisanja žalbe jer bi tada tužitelj imao bolju poziciju po pitanju naknade štete. Ukazuje da ga je sudac koji je vodio navedeni kazneni postupka pitao zašto  njegov punomoćnik nije tražio od K. B. odštetu od 150.000,00 kn govoreći mu da ima pravo  na to, a na tom ročištu nije bio tuženik kao punomoćnik tužitelja nego je bio zamjenik punomoćnika koji je rekao da ima uputu koje se drži.

              17.4. Na pitanje punomoćnika umješača na strani tuženika tužitelj je naveo da je nakon što je donesena presuda Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-928/17-13 od 18. prosinca 2017. koja je dostavljena njegovom punomoćniku, imao komunikaciju sa punomoćnikom koja komunikacija se odvijala u uredu tuženika i to u periodu koji je bio kraći od 30 dana od kada je njegov punomoćnik primio navedenu drugostupanjsku presudu. Dalje je naveo da je otprilike nakon dva mjeseca a možda i duže od ovog navedenog kontakta sa svojim punomoćnikom, išao kod drugog odvjetnika provjeriti da li se može još nešto napraviti i tada je taj odvjetnik rekao da se može pisati revizija ili ustavna tužba.

              18. Tuženik S. Č.u svom iskazu navodi da kada je po drugi puta donesena prvostupanjska presuda u predmetu naknade štete, u dogovoru sa tužiteljem je napisao žalbu, za pet dana je Županijski sud u Vukovaru donio potvrđujuću presudu što jeste začuđujuća brzina s obzirom na dotadašnju praksu sudova uključujući i Županijski sud u Vukovaru. Telefonom je obavijestio tužitelja da je žalba odbijena, a u to vrijeme je bio na putu, s tim da se kroz par dana vratio te je tužitelj sa ocem došao u njegov ured, tada je upoznao tužitelja da mora platiti troškove suprotne strane koji nisu bili neznatni, da se može pisati revizija ali da sa tim neće ništa postići obzirom da je stečajni upravitelj nakon primitka prvostupanjske odluke podnio rješenje o podjeli stečajne mase tako da bi i uspjehom po revizijskom postupku bilo nedostatnosti stečajne mase za naplatu eventualne tražbine i da podnošenje revizije ne zaustavlja podjelu stečajne mase, na što je tužitelj naveo da ne želi pisati reviziju.

18.1. Nadalje je tuženik naveo da je pratio tijek stečajnog postupka tužiteljevog poslodavca, te je u jednom navratu nazvao stečajnog upravitelja pitajući ga za isplatu tužitelja, na što mu je stečajni upravitelj rekao da je tužitelj cijelo vrijeme sa njim u komunikaciji te da je tužitelju ono što ga pripada isplaćeno uključujući i troškove. Što se tiče predmetnog kaznenog postupka, tuženik je naveo da je tužitelj bio sa svim upoznat, osobno je dolazio na sva ročišta, prihvatio je oslobađajuću presudu te je tuženiku osobno rekao da se neće protiv te presude žaliti. Što se tiče stečajnog postupka, navodi da je iz zaključka o diobi stečajne mase sa lista 835 priklopljenog stečajnog spisa vidljivo da u vrijeme u kojem je tekao rok za izjavljivanje revizije u predmetu naknade štete, donesen zaključak kojem se daje suglasnost na prijedlog naknadne diobe vjerovnicima.

18.2. Tuženik se poziva u svom iskazu i na činjenicu da je po prijavi tužitelja Odvjetnička komora provela postupak protiv tuženika te nije utvrđen nikakav vid tuženikove odgovornosti i propusta (što je također vidljivo iz dopisa s lista 17 sudskog spisa).

18.3. Što se tiče navoda tužitelja, da mu nije dao pismenu izjavu da ne želi pisati reviziju, tuženik je naveo da njegova obveza nije da traži pismeno očitovanje stranke ali nakon ovog iskustva to traži.

18.4. Za predmetno zastupanje u postupku naknade štete, tuženik navodi da je zastupanje odradio savjesno, u skladu sa pravilima struke i statutom Hrvatske odvjetničke komore.

18.5. Tuženik je učinio nespornim da  je nakon donošenja prve presude o naknadi štete kod Općinskog suda u Vukovaru, P. d. d.d. u stečaju osigurao 628.750,65 kn za namirenje tužitelja odnosno za namirenje tražbine utvrđene nepravomoćnom presudom ukoliko bi ista postala pravomoćna, međutim kada je ta presuda ukinuta, za P. d. d.d. u stečaju više nije postojala osnova po kojoj bi se "ta sredstva čuvala".

18.6. Nadalje je tuženik naveo da u trenutku kada je upoznao tužitelja sa drugostupanjskom presudom o naknadi štete, nije rekao tužitelju da ne bi uspio u revizijskom postupku, nego mu je rekao da i u slučaju uspjeha u revizijskom postupku, zbog stečajnog postupka koji je u tijeku i donošenja odluke o podjeli stečajne mase ne bi se tužitelj u slučaju dosuđivanja većeg iznosa od dosuđenog mogao naplatiti.

19. Svjedok I. K. u svom iskazu navodi da mu je poznato da je tuženik zastupao tužitelja u predmetu naknade štete protiv poslodavca nad kojim je kasnije otvoren stečaj, bio je odvjetnički vježbenik duže vrijeme kod tuženika tako da se dobro sjeća tužitelja koji je i po tri puta tjedno dolazio u pratnji oca da se interesira za svoj spor i za sve drugo što ga je mučilo. Načelno navodi da može reći da u svim predmetima u vrijeme dok je on  bio odvjetnički vježbenik kod tuženika, odluku da li će se izjaviti revizija donose suglasno stranka i tuženik kao punomoćnik ili stranka izričito zatraži izjavljivanje revizije. Nadalje navodi da je bio prisutan razgovorima koje su vodili tužitelj i njegov otac sa tuženikom te je on izveo zaključak da tužitelj nije zainteresiran za izjavljivanje revizije. Dalje navodi da je svaka stranka od strane tuženika upoznata sa mogućnošću izjavljivanja revizije naročito kada je vrijednost predmeta spora veća.

19.1. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedok I. K. je naveo da je prestao raditi kod tuženika 2016. ili 2017. godine, jedino u što je siguran je da je 2018. radio za drugog poslodavca.

19.2. Na pitanje tužitelja svjedok I. K. je naveo da je tužitelj vrlo često dolazio kod tuženika, te da on kao svjedok odgovorno tvrdi i jamči da se između tužitelja i tuženika vodio razgovor o ishodu parnice, o eventualnoj reviziji, ustavnoj tužbi i sl., ti razgovori su se vodili i prije pravomoćnosti presude s tim da je učinio nespornim da on 18. prosinca 2017. (dan donošenja presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-928/17-13 od 18. prosinca 2017.) nije bio u radnom odnosu kod tuženika ali je zbog tuženikovih zdravstvenih problema i njegovog izbivanja iz ureda zbog toga znao mu pripomoći u uredu te mu je npr. znao doći u ured prevesti neki tekst sa njemačkog, talijanskog i engleskog jezika.

20. Svjedok T. Z. u svom iskazu navodi da je stečaj nad trgovačkim društvom P. d. d.d. otvoren 31. siječnja 2013. na zahtjev vjerovnika ali kojeg točno ne sjeća se, prije njega stečajni upravitelj je bio D. R. a nakon njegovog razrješenja imenovan je 19. svibnja 2015. on za stečajnog upravitelja. U to vrijeme je jedan dio potraživanja bio ispitan, a prijava tužiteljeve tražbine još nije bila ispitana tako da je on ispitao tužiteljevu tražbinu. U to vrijeme nije postojala pravomoćna presuda vezano za tužiteljevu ozljedu na radu, tužitelj je prijavio tražbinu u iznosu od 690.00,00 kn iz parnice koju je vodio protiv stečajnog dužnika a koja parnica je zbog stečaja bila u prekidu.

20.1. Nadalje svjedok T. Z. navodi da je stečajni dužnik P. d. d.o.o. priznao tužitelju tražbinu od 40.000,00 kn te je tužitelju u prvoj djelomičnoj diobi stečajnih vjerovnika isplaćen iznos od 20.0000 kn. Nakon što je tužitelj upućen da za razliku nastavi parnicu te nakon što je djelomično uspio u parnici i ishodio pravomoćnu presudu kojom je njegova tražbina utvrđena u iznosu od 152.375,45 kn, tužitelju je od strane P. d. u stečaju isplaćeno 56.192,73 kn, odnosno 50% od utvrđene tražbine po pravomoćnoj presudi, u to vrijeme su i ostala radnička potraživanja namirena u omjeru od 50%. Završnom diobom su tražbine radnika među kojima je i tužitelj namirene u postotku od daljnjih 41% što je u konkretnom slučaju iznos daljnjih 62.478,03 kn, tako da su u trenutku zaključenja stečaja tražbine radnika uključujući i  tužiteljevu tražbinu bile namirene u iznosu od 91%. Nakon zaključenja stečajnog postupka provedena je još jedna naknada dioba tražbine radnika u postotku od 7,64% što u konkretnom slučaju, odnosno tužitelja predstavlja iznos od 11.648,53 kn. Iz svega što je naveo ukazuje da je vidljivo da su radnička potraživanja namirena u postotku od 98,644 %.

20.2. Svjedok T. Z. navodi da se sjeća da su utvrđene tražbine radnika bile oko 1.373.000,00 kn u kojem iznosu se nalazila i tužiteljeva tražbina po pravomoćnoj presudi, a P. d. d.d. u stečaju je s obzirom na raspoloživa sredstva mogao namiriti 98,644% tih radničkih potraživanja.

20.3. Na pitanje tužitelja svjedok T. Z. navodi da je prije pravomoćnosti presude u postupku kojeg je vodio tužitelj protiv P. d. d.d. u stečaju mogao se donijeti diobni popis koji je i donesen uz suglasnost stečajnog suca, prigovora na diobni popis nije bilo, tako da je nakon toga tužitelj namiren sa 50% tada nesporne tražbine, a stečajni dužnik je rezervirao potrebnu količinu novčanih sredstava za slučaj da tužitelj u cijelosti uspije u parnici.

20.4.               Na pitanje tuženika svjedok T. Z. je naveo da bi u slučaju da je tužitelj u cijelosti uspio u parničnom postupku, njegovo potraživanje se pridodalo ostalim radničkim potraživanjima te bi se razmjerno namirila sva radnička potraživanja, tako da u tom slučaju se ne bi sva radnička potraživanja namirila u 98,644 % nego u znatno manjem postotku jer je raspoloživo za tu namjenu bilo oko 1.200.000,00 kn.

20.5. Dalje navodi da je stečajni postupak okončan sredinom 2018., te da dalje on kao stečajni upravitelj niti u jednom stečaju nije imao u praksi rezervaciju sredstava zbog revizije.

20.6. Nadalje svjedok T. Z. navodi da je stečajni sudac 18. siječnja 2018. rješenjem dao suglasnost na prijedlog završne diobe prema diobnom planu od 17. siječnja 2018. kojeg je on kao stečajni upravitelj sačinio a na kojeg su mogli prigovoriti stečajni vjerovnici.

20.7. Što bi on kao stečajni upravitelj u konkretnom slučaju napravio npr. da je tužitelj S. M. tražio rezervaciju sredstava zbog izjavljenog pravnog lijeka protiv pravomoćne presude, u trenutku davanja iskaza naveo je da ne zna što bi napravio ali ukazuje da je to procedura koju provodi stečajni sud, s tim da stečajni upravitelj daje prijedlog diobe, u to vrijeme se rukovodio pravomoćnom presudom koju je imao tužitelj te nije imao potrebu provjeravati da li je izjavljena revizija niti je to ikada u svojoj praksi stečajnog upravitelja provjeravao niti će provjeravati.

20.8. Dalje je ovaj svjedok naveo da nakon provedene završne diobe, tužitelj i da je uspio sa revizijom, u stečajnoj masi tužiteljevog poslodavca ne bi bilo imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti za razliku između do tada pravomoćno utvrđene tražbine.

              21. Uvidom u priklopljeni spis Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. St-356/12 utvrđeno je da je stečajni postupak nad P. d. d.d. pokrenut 19. listopada 2012., da je otvoren stečajni postupak rješenjem od 31. siječnja 2013., da su rješenjem od 21. ožujka 2013. utvrđene tražbine vjerovnika viših isplatnih redova, da je održano ročište 9. lipnja 2015. na kojem su ispitana potraživanja vjerovnika uključujući i potraživanje vjerovnika S. M., te da mu je priznat iznos od 40.000,00 kn a osporen iznos od 650.000,00 kn zbog sudskog postupka naknade štete koji je u tijeku, da je rješenjem od 9. lipnja 2015. utvrđena tražbina vjerovnika S. M. na što je isti izjavio žalbu predlažući da se iz stečajne mase izdvoji pobijanim rješenjem osporenu tražbinu u iznosu od 650.000,00 kn do pravomoćnog okončanja postupka naknade štete, s tim da je njegova žalba odbijena rješenjem Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 4. studenoga 2015. posl. br. 72 Pž-7204/15-3. Nadalje utvrđeno je da je rješenjem od 18. siječnja 2018. dana suglasnost na prijedlog završne diobe prema diobnom planu od 17. siječnja 2018.

              22. Temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08 i 78/15 – u daljem tekstu ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, što je opće načelo naknade štete. Temeljem odredbe čl. 1046. ZOO-a štete je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Temeljem odredbe čl. 1049. ZOO-a regulirana je odgovornost po osnovi krivnje na način da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

              23.  S obzirom na gore navedeno na tužitelju je teret dokaza da dokaže da mu je nastala šteta zbog neizjavljivanja revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-928/17-3 od 18. prosinca 2017. na koje okolnosti su provedeni predloženi dokazi osim predloženog medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada.

              24. Prije svega iz provedenih dokaza i to iz iskaza svjedoka I. K. kao i iskaza tuženika proizilazi, a što tužitelj niti ne osporava, da mu je tuženik rekao sadržaj gore navedene drugostupanjske presude te da mu je rekao da zbog stečajnog postupka koji se vodi nad tužiteljevim poslodavcem, i u slučaju uspjeha tužitelja povodom revizije, neće se tužitelj imati na čemu namiriti. Iz navedenog slijedi da se tužitelj suglasio sa svojim punomoćnikom, ovdje tuženikom, da ne podnose reviziju.

              25. U prilog navodima tuženika o nemogućnosti naknadne naplate i u slučaju uspjeha sa revizijom, ide i iskaz svjedoka T. Z. koji je rekao da je stečajni postupak dovršen 18. siječnja 2018. davanjem suglasnosti na prijedlog završne diobe, prema diobnom planu od 17. siječnja 2018., što je ubrzo nakon donošenja presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-928/17-3 od 18. prosinca 2017. koju je tuženik kao tužiteljev punomoćnik primio 28. prosinca 2017. Što sve ide u prilog navodima tuženika da se tužitelj suglasio s nepodnošenjem revizije.

              26. S obzirom na navedeno ne proizilazi da je postupanjem tuženika (neizjavljivanjem revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-928/17-3 od 18. prosinca 2017.) nastala šteta na strani tužitelja, što je prvi uvjet za osnovanost zahtjeva za naknadu štete, radi čega je sud odustao od provođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada uz napomenu da o naknadi štete tužitelju postoji pravomoćna presuda koja se temelji na provedenim dokazima uključujući i medicinsko vještačenje.

              27. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci presude.

              28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelj dužan umješaču na strani tuženika nadoknaditi parnične troškove.

              28.1. Umješaču na strani tuženika priznat je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava obrazloženog podneska od 16. ožujka 2021. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa) mogao priznat zatraženi iznos od 1.198,00 eura, trošak zastupanja na ročištima od 25. rujna 2023. i 20. prosinca 2023. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9.  toč. 1 Tarife mogao priznati za svako ročište zatraženi iznos od 1.198,00 eura što s uključenim PDV-om iznosi 4.492,50 eura.

              28.2. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a umješaču na strani tuženika je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.

              28.3. Umješaču na strani tuženika nije se mogao priznati zatraženi trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude budući da na navedeno ročište nije pristupio.

              28.4. Tuženiku se nije mogao priznati zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu s obzirom da na strani tuženika temeljem odredbe čl. 4. st. 1. toč. 2.  Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) neće nastati obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

 

U Županji, 5. veljače 2024.

 

Sudac

Anica Pastović v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

              Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

 

              Obavijest:

1. D. A.,  odvjetnik iz P.,
2. S. Č., V., J.,
3. OD O., P. & P. d.o.o., Z.