REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-3546/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika IEP d.o.o., Zagreb, Josipa Stadlera 2, OIB 75427556640, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u suposjed poslovnog prostora, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2049/2020-15 od 27. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2049/2020-15 od 27. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbacuje se dopuna žalbe od 12. svibnja 2023. kao nepravovremena.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-2049/2020-15 od 27. srpnja 2022. naloženo je tuženiku da tužitelju preda u suposjed 2396/2500 dijela poslovnog prostora na prvom katu zgrade, soba broj 6, u ukupnoj površini od 20 m2, s kojim su povezani i odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine označene kao zkč.br. 1763 zgrada br. 48 i zgrada i dvorište površine 3761 m2 upisane u zk.ul.br. 4252 k.o. Trnje, u roku osam dana (točka I. izreke), kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u roku osam dana (točka II. izreke).
2. Protiv te odluke tuženik je pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku jer tuženik nije pasivno legitimiran zato što je on samo neposredni posjednik pa je tužbu trebalo podnijeti protiv posrednog posjednika i u prilog tome poziva se na odredbe članka 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Također se poziva na odredbe članka 541. Zakona o obveznim odnosima i tvrdi da tužitelj kao pribavitelj stvari ima jednaka prava i obveze prema njemu kao što ih je imalo društvo Vedra-Kor d.o.o., pa tužitelj nema pravo tražiti predaju stvari prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen odnosno prije isteka otkaznog roka. Žalitelj dalje navodi kako činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno jer je pravi posjednik nekretnine upravo društvo Vedra-Kor d.o.o. od kojega je tuženik primio u zakup predmetni poslovni prostor i koristi ga samo dok ima za to valjan ugovor i dok plaća zakupninu i zato što nije izveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika radi utvrđivanja ima li tuženik pravnu osnovu za korištenje poslovnog prostora. Zaključno ističe kako se u predmetnom poslovnom prostoru nalazi na temelju valjanog ugovora o zakupu koji je sklopio sa zemljišnoknjižnim vlasnikom, a tužitelj je samo kao pribavitelj i novi vlasnik stupio na mjesto dotadašnjeg zakupodavca i raspolaže samo onim zahtjevima i prigovorima koji pripadaju zakupodavcu i koji su propisani zakonom. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili da tu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da se žalitelj neosnovano poziva na odredbu članka 541. Zakona o obveznim odnosima jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu pravila da otuđenje stvari ne raskida zakup, jer pravo stjecatelja odnosno tužitelja nije izvedeno iz prava zakupodavca odnosno trgovačkog društva Vedra-Kor d.o.o. jer ono nije bilo vlasnik odnosno suvlasnik predmetne nekretnine, kako to proizlazi iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-823/13 od 4. listopada 2016. kojom je utvrđen ništavim ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora i tužitelj utvrđen vlasnikom nekretnine u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor. U vezi s tim tvrdi kako davanje u zakup tuđe stvari odnosno stvari na kojoj trećemu pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari, predstavlja pravni nedostatak u smislu odredbe članka 531. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i valjano obrazložena s obzirom na utvrđene činjenice i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi tu presudu.
4. Tuženik je podnio dopunu žalbe uz koju je priložio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 303/2022-2 od 19. listopada 2022. kojim je ukinuta presuda na koju se u odgovoru na žalbu poziva tužitelj.
5. Žalba je neosnovana, a dopuna žalbe je nepravovremena.
6. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
7. Prema podacima iz spisa proizlazi da je pobijana presuda dostavljena tuženiku 27. srpnja 2022., pa je zadnji dan roka za podnošenje žalbe bio 11. kolovoza 2022. (članak 348. stavak 1. u svezi s člankom 105. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19). Tuženik je dopunu žalbe podnio 12. srpnja 2023., dakle, nakon proteka zakonom propisanog roka u kojem je mogao izjaviti žalbu. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 367. u vezi s odredbom članka 358. stavka 1. ZPP-a dopuna žalbe odbačena kao nepravovremena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed nekretninu pobliže označenu u izreci prvostupanjske presude i uvodnom dijelu obrazloženja ove odluke, a s obzirom na to da je tužitelj suvlasnik tog prostora traži predaju u suposjed.
9. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdnjama koje uglavnom ponavlja u žalbi, a mogu se svesti na tvrdnje da on svoje pravo posjeda izvodi iz ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog s društvom Vedra-Kor d.o.o., kao zakupodavcem i da tužitelj nema pravo od njega tražiti predaju u posjed nego od posrednog posjednika. Time tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.
10. U obrazloženju pobijane presude navedeno je kako iz ugovora o zakupu poslovnog prostora na koji se poziva tuženik, proizlazi da je ugovor bio sklopljen na određeno vrijeme i da je prestao istekom roka na koji je sklopljen, pa da zato od 7. travnja 2015. tuženik predmetni poslovni prostor koristi bez valjane pravne osnove. Stoga je prvostupanjski sud pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) o sadržaju prava vlasništva, pravu suvlasnika na suposjed nekretnine i pravu vlasnika da od posjednika zahtijeva da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva, prihvatio tužbeni zahtjev.
11. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Pitanje je li tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici je materijalnopravno, a ne procesnopravno pitanje, pa već samim time eventualna pogrešna odluka suda o pasivnoj legitimaciji tuženika, ne može značiti da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, nego eventualno da je materijalno pravo koje uređuje određeni sporni odnos pogrešno primijenjeno. Uostalom, žalitelj nije naveo koja je odredba Zakona o parničnom postupku pogrešno primijenjena ili nije primijenjena, nego se u prilog svoje tvrdnje o promašenoj pasivnoj legitimaciji poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
12. Prije svega valja istaknuti da se obje stranke pogrešno pozivaju na odredbe ZOO-a o ugovoru o zakupu, jer se prema odredbi članka 520. ZOO-a te odredbe ne primjenjuju na zakupe uređene posebnim zakonom, osim podredno.
13. Budući da je riječ o zakupu poslovnog prostora za ovu odluku mjerodavne su odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18), a samo na one zakupne odnose koji nisu uređeni tim Zakonom primjenjuju se opći propisi obveznoga prava o zakupu (članak 1. stavak 5. Zakona zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora).
14. Prema odredbi članka 30. tog Zakona, zakup ne prestaje kad treća osoba kupnjom ili po drugoj osnovi stekne pravo vlasništva od zakupodavca poslovnoga prostora, nego u tome slučaju treća osoba stupa u prava i obveze zakupodavca. Međutim, ova odredba ne može se primijeniti na odnos između parničnih stranaka, jer u vrijeme kada je tužitelj na temelju odluke suda utvrđen suvlasnikom predmetnog poslovnog prostora, ugovor o zakupu je već bio prestao istekom roka na koji je sklopljen (članak 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora).
15. Prema tome, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da nakon prestanka ugovora o zakupu, tuženik više nema valjanu osnovu za korištenje poslovnog prostora, pa su neosnovane tvrdnje žalitelja da on svoj posjed stvari izvodi iz posjeda zakupodavca, kao posrednog posjednika i da tužitelj samo od njega može tražiti predaju poslovnog prostora u suposjed. Stoga se žalitelj neosnovano poziva na odredbe članka 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tvrdeći da ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari i da se kao nesamostalni posjednik može od zahtjeva za predaju posjeda braniti imenovanjem posrednog samostalnog posjednika čiju vlast priznaje i iz čijeg posjeda izvodi svoj posjed.
16. Zaključno valja naglasiti kako iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik potpuno zanemaruje činjenicu da je ugovor o zakupu poslovnog prostora na temelju kojega je stekao posjed predmetnog poslovnog prostora prestao još 7. travnja 2015., jer svoje žalbene navode zasniva na tvrdnji da ima pravo na posjed upravo na temelju tog ugovora.
17. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je poslovni prostor u njegovom posjedu i da tuženik ne može svoje pravo na posjed izvoditi iz posjeda bivšeg zakupodavca. Na pravilno utvrđene činjenice, koje su postojale u vrijeme zaključenja raspravljanja u ovoj parnici, da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora koji je u posjedu tuženika, pravilno su primijenjene odredbe članaka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
18. S obzirom na to da odluku o troškovima postupka tuženik pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari, ta odluka je potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a koja se s obzirom na dan pokretanja ovoga postupka i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.
19. Zato je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i presuda prvostupanjskog suda potvrđena.
Zagreb, 12. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Ivana Mlinarić
Broj zapisa: 9-3085c-691f8
Kontrolni broj: 059ce-9f077-34c80
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
