Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 12 Gž-1069/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz M., OIB:..., zastupane po punomoćnici N. R. odvjetnici iz G. P. i tužitelja B. K. iz B. L., B. i H., OIB:..., protiv tuženika S. R. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. & R. & C. C. odvjetnicima iz G., radi predaje u posjed i naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom polju poslovni broj P-911/2021-87 (ranije P- 106/2017) od 23. svibnja 2022., i rješenja istog suda poslovni broj P-911/2021-90 od 24. svibnja 2022. u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom polju poslovni broj P-911/2021-87 (ranije P- 106/2017) od 23. svibnja 2022. u toč. I., II., IV. izreke, kao i rješenje istog suda poslovni broj P-911/2021-90 od 24. svibnja 2022.

II. Nepobijana toč. III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku S. R. iz S., , OIB:..., da tužiteljima M. H. iz M., OIB:... i B. K. iz B. L., OIB:..., preda u posjed njihove nekretnine upisane u z.k.ul.broj: 895 K.O. D., koje se sastoje od čkbr.472/48 oranica Tominovac sa 571 čhv., čkbr. 555/2 oranica ograda u D. sa 1572 čhv., čkbr.564/1 oranica ograda u D. sa 1051 čhv., čkbr.564/2 oranica ograda u D. sa 881 čhv., čkbr.566/2 kuhinjski vrt u V. sa 194 čhv., čkbr.567/1 oranica ograda u D. sa 1328 čhv., čkbr.567/2 oranica ograda u D. sa 1329 čhv., u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku S. R. iz S., OIB:..., da tužiteljici M. H. iz M., OIB:... isplati na ime naknade štete 4.914,50 Kn i tužitelju B. K. iz B. L., OIB:..., iznos od 4.914,50 Kn, kao zakonskim nasljednicima pok. V. K. iz D. B. 53., sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude, tj. od 23. svibnja 2022. godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan a koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate i to na ime naknade štete za I-tužiteljicu M. H. na iznos od 4.914,50 kuna te II-tužitelja B. K. u iznosu od 4.915,50 kuna, u visini od 7,68% godišnje tekućom od 06.12. 2017. godine kao danom podnošenja tužbe sudu do 30. 06. 2017. godine, u visini od 7,41% tekućom od 01. 07. 2017. godine do 31.

12. 2017. godine, u visini od 7,09% počam od 01. 01. 2018. godine do 30. 06. 2018. godine, u visini od 6,82% tekućom od 01. 07. 2018. godine do 31. 12. 2018. godine, u visini od 6,54% godišnje tekućom od 01. 01. 2019. godine do 30. 06. 2019. godine, u visini od 6,30% godišnje tekućom od 01. 07. 2019. godine do 31. 12. 2019. godine, u visini od 6,11% godišnje tekućom od 01. 01. 2020. godine do 30. 06. 2020. godine, u visini od 5,89% godišnje tekućom od 01. 07. 2020. godine do 31. 12. 2020. godine, u visini od 5,75% godišnje tekućom od 01. 2021. godine do 30. 06. 2021. godine, u visini od 5,61% godišnje tekućom od 01. 07. 2021. godine do 31. 12. 2021. godine, u visini od 5,49% godišnje tekućom od 01. 01. 2022. godine, pa do 23. svibnja 2022. godine, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku S. R. iz S., OIB:..., da I-tužiteljici M. H. iz M., OIB:..., nadoknadi troškove postupka u iznosu od 15.410,04 kune (slovima petnaesttisućačetristodesetkunaičetirilipe), u roku od 15 dana."

Pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku tužiteljici M. H. nadoknaditi troškove pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 500,00 kn u roku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnijetom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19, 80/2022, 114/2022 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijana presuda ukine ili preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao nasljednika prvobitnog tužitelja K. V., koji je tijekom postupka umro te su ga u pogledu spornih nekretnina naslijedili M. H. i B. K. (djeca) svaki u ½ dijela temeljem ostavinskog rješenja O- 369/2020 UPP/OS Bjelovar-43/2020 od 19. svibnja 2021. da im tuženik koji je u posjedu nekretnina upisanih u zk.ul 895 k.o. D. iste preda u posjed i nadoknadi štetu u visini cijene procijenjene po vještaku šumarske struke posječene drvne mase na istim nekretninama. Sud je po smrti prvobitnog tužitelja K. V. donio rješenje o prekidu postupka, da bi nakon pravomoćnosti ostavinskog rješenja O-369/2020 UPP/OS Bjelovar-43/2020 od 19. svibnja 2021 rješenjem P-106/17-72 od 7. srpnja 2021. pozvao zakonske nasljednike da preuzmu postupak temeljem čl. 215. st. 1 ZPP- a, time da je tužiteljica aktivno sudjelovala kako osobno tako i putem iskazane punomoćnice u postupku, dok tužitelj B. K. unatoč urednim dostavama poziva za ročište nije pristupio sudu niti se na bilo koji način aktivno uključio u postupak.

6. Obrazlažući pobijanu presudu sud utvrđuje iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige kao i posjedovnog lista da je u trenutku podnošenja tužbe prvobitni tužitelj uknjižen kao isključivi vlasnik svih utuženih nekretnina kao i isključivi posjednik prema priloženom posjedovnom listu, a nakon njegove smrti kao suvlasnici uknjiženi su njegovi nasljednici svaki u ½ dijela, dok je očevidom na licu mjesta sa vještakom geodetske struke utvrdio da su u naravi sporne nekretnine dijelovi voćnjaka sa posađenim mladim voćkama jabuka, dok je po vještaku za šumarstvo V. P. dipl. ing. šumarstva sud utvrdio vrijednost posjećene drvne mase u iznosu od 9.829,00 kn. Tijekom postupka osim prethodno navedenih vještačenja sud je proveo i ostale predložene dokaze i to uvid u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta zaključen između tuženika kao zakupodavca i D. d.o.o. kao zakupoprimca, saslušanje svjedoka D. H., P. T., Z. B., M. T., Đ. L., tužiteljice M. H. kao i tuženika, čije iskaze citira.

Temeljem tako provedenog postupka sud utvrđuje:

- da je prvobitni tužitelj V. K. 90-ih godina prošlog stoljeća odselio u B. L. time da je usmenim dogovorom između njega i T. I. sve svoje nekretnine u D. B. dao na korištenje bez naknade T. I. na način da oranice obrađuje, voćnjak koristi a šumu ne siječe

, time da su iste nekretnine dijelom bile oranice, dijelom voćnjak a dijelom šuma, na istima je bila i stara kuća i bunar,

- da je tužiteljica 2017. saznala od P. T. (sina T. I.) da oni više ne koriste sporne nekretnine jer mu je 2015. S. R. rekao da više ne može koristiti predmetne nekretnine obzirom ih je on kupio i krajem te 2015. ušao u posjed, počeo rušiti šumu, srušio staru kuću i gospodarske zgrade, zatrpao bunar, odvozio srušena drva i pripremio teren za voćnjak te je na svim spornim nekretninama i posadio mlade voćke jabuka, time da je od oca saznala da on nije nikome prodao svoje nekretnine u D. B., što u svom iskazu potvrđuje i svjedok M. T..

- da svjedok D. H. potvrđuje da je na spornim nekretninama porušena šuma, da je sve izravnato, promijenjena konfiguracija i posađene su mlade voćke jabuka, što je i prijavio policiji s time da je od vlasnika V. K., koji je otac njegove supruge, saznao da nekretnine koje su predmetom ovog spora nisu nikome prodane niti da bi itko k njemu dolazio zaključiti bilo kakav ugovor,

- da i svjedok Z. B. potvrđuje činjenicu ulaska tuženika u posjed spornih nekretnina, rušenje po tuženiku i njegovim radnicima kuće i gospodarskih zgrada, oranje terena i sadnju voćka jabuka, time da je on sa tuženikom mijenjao svoje nekretnine u površini od 3. jutra sa nekretninama na kojima je bio uknjiženi vlasnik tuženik no da te nekretnine nemaju nikakve veze sa tužiteljevim nekretninama

- da tuženik potvrđuje da je kupovao nekretnine na području D. B. i L. time da ih je nakon kupnje dao u zakup firmi A. B. koja ih je koristila za ratarske kulture a kasnije ih je dao u zakup firmi D. vlasnika Đ. L. na 10.g., time da mu je javni bilježnik nudio i nekretnine od K., no on je odustao od kupnje istih.

6.1. Sud nakon citiranja iskaza svjedoka, tužiteljice M. H. kao i tuženika ne prihvaća vjerodostojnim iskaz tuženika obzirom je isti suprotan svim ostalim provedenim dokazima pa kako tuženik nema pravo na posjed sukladno čl. 163 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, - dalje: ZV) kojim je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), već ih posjeduje bez pravne osnove, naložio je predaju spornih nekretnina tužiteljima u posjed sukladno čl. 162. st. 1 ZV- a. Ujedno, obzirom iz dokaznog postupka proizlazi da je upravo tuženik porušio stabla borova i johe na spornim nekretninama i drvnu masu odvezao, utvrdivši vještačenjem po šumarskom vještaku vrijednost porušene drvne mase na nekretnini čk.br. 472/48 u iznosu od 9.829, 00 kn, ovaj iznos dosuđuje tužiteljima svakome u ½ iznosa, na ime naknade štete, kao i osnovani i opravdani parnični trošak tužiteljici M. H. u visini od 15.410,04 kn, dok posebnim rješenjem nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici i trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 500,00 kn obzirom je punomoćnica tužiteljice M. H. pristupila na navedeno ročište.

7. Pobijajući žalbom prvostupanjsku presudu i rješenje tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju te visinu tužbenog zahtjeva.

7.1. Osporavajući aktivnu legitimaciju B. K. nasljednika prvobitnog tužitelja V. K. navodi da isti nakon što je sud rješenjem P-106/17-72 od 7. srpnja 2021. pozvao zakonske nasljednike da preuzmu postupak temeljem čl. 215. st. 1 ZPP- a, nije poduzimao nikakve radnje u pogledu preuzimanja postupka niti je dao punomoć odvjetnici N. R. da u njegovo ime postavlja tužbeni zahtjev za predaju u posjed kao i obvezno pravni zahtjev za naknadom štete.

8. Sud prvog stupnja pravilno se pozvao na odredbu čl. 215. ZPP- a kojom je propisano da će se postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 212. toč. 1. do 5. ZPP- a (čl. 212. toč. 1. ZPP- a propisan je prekid postupka zbog smrti stranke) nastavit kad nasljednik ili skrbnik ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Kako je sud uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika N. K. iz G. P. iza pok. V. K. utvrdio da su njegovi nasljednici M. H. i B. K. (djeca) time da je iz priloženog zk. izvatka razvidno da su ovi nasljednici sada i uknjiženi u zemljišnoj knjizi na spornim nekretninama svaki u ½ dijela, to činjenica što po tužitelju B. K. nisu poduzimane aktivno nikakve radnje nema nikakvog značenja u odnosu na njegovu aktivnu legitimaciju kao zakonskog nasljednika prvobitnog tužitelja (tako i VSRH u Rev-x 596/2018-2 od 26. veljače 2019., Rev 104/2021-2 od 3. veljače 2021.), a niti činjenica da je tužbeni zahtjev po punomoćnici tužiteljice M. H. postavljen na način da se traži predaja u posjed obojici nasljednika prvobitnog tužitelja kao i obveznopravni zahtjev na isplatu svakom tužitelju kao zakonskom nasljedniku ½ iznosa utvrđene štete nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer su na tužitelja B. K. smrću njegovog oca kao njegov zakonskog nasljednika prešla po samom zakonu njegova prava i obveze, a nakon prelaska istih on nije povukao tužbeni zahtjev niti se odrekao svojih prava.

9.Tuženik osporava i svoju pasivnu legitimaciju tvrdnjom da su nekretnine glede kojih se vodi spor u posjedu treće osobe, a on da je vlasnik nekretnina koje graniče sa nekretninama tužitelja te je upravo te svoje nekretnine dao u zakup tvrtki D. d.o.o. u vlasništvu Đ. L.. Usporedbom skice izmjere sačinjene po očevidu na licu mjesta dana 5. travnja 2018. na kojoj su po geodetskom vještaku V. L. identificirane sporne nekretnine sa priloženim po tuženiku Ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta (list 40) u kojem su navedene nekretnine koje se daju po tuženiku u zakup tvrtki D. d.o.o. nesporno se može utvrditi da nekretnine tuženika dane u zakup, suprotno tvrdnji tuženika ne samo da ne graniče sa nekretninama tužitelja, dapače uopće se ne nalaze niti u širem području oko nekretnina tužitelja, čime žalbena tvrdnja da iz suglasnih iskaza svjedoka Đ. L. i tužitelja da je tuženik vlasnik nekretnina koje graniče sa utuženim nekretninama je neosnovana. Iskaz svjedoka Đ. L. o upravo po njemu kupnje spornih nekretnina, zaključenja Ugovora o kupnji istih kod javnog bilježnika I. L. (sada pokojnog) uz posrednika Č. Z. koji se predstavio kao nećak pok. K. V., isplate kupoprodajne cijene od 3.000,00 EUR, posjeda istih, suprotan je svim ostalim provedenim dokazima i iskazima ostalih svjedoka koji izričito navode da je upravo tuženik sa radnicima rušio i odvozio drva sa spornih nekretnina, srušio staru kući i vršio sve ostale radove, time da i ovaj svjedok osporava da bi sporne nekretnine graničile sa nekretninama tuženika. Tvrdnja navedenog svjedoka da je on zaključio ugovor o kupnji spornih nekretnina kod javnog bilježnika I. L. iste i platio posredniku Č. Z. potpuno je nevjerodostojna jer niti prilaže navedeni Ugovor, niti je isti proveden u zemljišnim knjigama, time da se vlasništvo nekretnina temeljem pravnog posla ne stiče samim zaključenjem pravnog posla već tek temeljem istog upisa u zemljišnu knjigu sukladno čl. 119. st. 1 ZV- a. Kako svi ostali saslušani svjedoci suglasno iskazuju da su upravo tuženika sa njegovim radnicima vidjeli da ruši borove i johe na spornim nekretninama i tu drvnu masu odvozi, da je upravo tuženik bio prisutan kada su radnici rušili staru kuću, zatrpavali postojeći bunar, pripremali zemljište za sadnju voćaka jabuka i sadili ih te im davao upute i rukovodio svim radovima to sud prvog stupnja kao ni ovaj sud ne prihvaća tvrdnju tuženika da sporne nekretnine nisu u njegovom posjedu već u posjedu Đ. L..

10. Sukladno odredbi čl. 162. st. 1. ZV- a kojim je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Kako su tužitelji u postupku dokazali da su vlasnici spornih nekretnina time da su kao takvi upisani i u zemljišnim knjigama no da je u posjedu istih tuženik koji nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed to je sud osnovano naložio tuženiku predaju posjeda tužiteljima, a ujedno ga obvezao i na naknadu štete počinjenu neovlaštenom sječom drvne mase na njihovim nekretninama.

11. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka kako navodi prvenstveno iz razloga što je sud donio pogrešnu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a podredno stoga što je troškove parničnog postupka u odnosu na tužiteljicu M. H. trebao odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora od 4.914,50 kn koji iznos joj je i dosudio na ime naknade štete time da pobija i rješenje kojim je tužiteljici dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu odluke obzirom da prema tvrdnji tuženika se radi o trošku koji je nepotreban za vođenje postupka.

11.1. Neosnovana je žalba u pogledu dosuđenih troškova postupka s obzirom je sud trošak dosudio prema u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 15.000,00 kn i to pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 – dalje: Tarifa) time da je punomoćnica tužiteljice pristupila i na ročište za objavu presude, a navedenom Tarifom određen je i trošak za tu radnju u Tbr. 9. toč. 3. upravo u iznosu kako je sud i dosudio.

12. Prema svemu navedenom, a kako je i odluka o troškovima valjano zasnovana na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika valjalo je odbiti žalbu tuženika i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu osnovom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Varaždin, 12. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.