REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-692/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEDIA OZ d.o.o., OIB 11723381745, Zagreb, Mlinovi 126, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Obradović, odvjetnik u Zagrebu, Hanuševa 2, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3447/2018-2 od 26. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1368/2015 od 15. ožujka 2018., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-1368/2015 od 28. ožujka 2018., u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
I Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3447/2018-2 od 26. svibnja 2020. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1368/2015 od 15. ožujka 2018. u dijelu pod st. II izreke kojim je odbijen zahtjev koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 52.907,64 kn/ 7.022,05 eura od 20. veljače 2015. do 14. ožujka 2018. naknade štete i sudi:
1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na dosuđeni iznos od 52.907,64 kn/ 7.022,05 eura zakonske zatezne kamate od 25. svibnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 52.907,64 kn/ 7.022,05 eura od 20. veljače 2015. do 24. svibnja 2015., kao neosnovan.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 18.645,94 kn / 2.474,74 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ispravljene rješenjem istog suda od 28. ožujka 2018. u točki I izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 53.532,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a na iznos od 625,00 kn od 20. travnja 2015. do isplate. Prema stavku II izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 27.925,61 kn na ime naknade imovinske štete sa zateznom kamatom od 20. veljače 2015. do isplate, a na iznos od 5.755,05 kn od presuđenja do isplate s pripadajućom zateznom kamatom te kamatom od 20. veljače do 14. ožujka 2018. do isplate, te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 52.907,64 kn tekuće od 20. veljače 2015. do 14. ožujka 2018. Točkom III izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.692,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2018. do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem od 28. ožujka 2018. u točki I izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 52.907,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2018. do isplate. Prema stavku II izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na nalaganje tuženiku tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 52.907,64 kn od 20. veljače 2015. do 14. ožujka 2018. Prema stavku III izreke preinačena je navedena presuda u dijelu točke III izreke na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 625,00 kn sa zateznom kamatom u visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 8 postotnih poena od 20. travnja 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.692,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2018. do isplate (stavak III točka II izreke). Prema stavku IV izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.
3. U povodu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Revd 3046/2020-2 od 26. siječnja 2021. dopustio reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3447/2018-2 od 26. svibnja 2020. zbog pravnog pitanja koje glasi:
''Od kada počinju teći zakonske zatezne kamate na iznos koji po sklopljenom ugovoru o osiguranju automobilskog kaska osiguratelj mora isplatiti osiguraniku u smislu odredbe čl. 943. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18)''.
4. Tužitelj je podnio reviziju protiv stavka II presude suda drugog stupnja zbog postavljenog pravnog pitanja s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, te tužitelju dosuditi parnične troškove koji su nastali vođenjem ovog revizijskog postupka.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je djelomično osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu osiguranine na temelju automobilskog kasko osiguranja u smislu odredbe čl. 943. Zakona o obveznim odnosim (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). U ovom postupku je sporno od kada teku zatezne kamate.
9. Nižestupanjski sudovi su presudili da tužitelju pripadaju zatezne kamate od 15. ožujka 2018. kao dana donošenja prvostupanjske presude, jer zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete teku od dana presuđenja.
10. Navedeno pravno shvaćanje je pogrešno u ovom slučaju. Naime, sudovi nižeg stupnja primijenili su odredbu čl. 1089. st. 2. ZOO u okviru kojeg je zauzeto shvaćanje da zatezne kamate na naknadu nenovčane materijalne štete, dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme dosuđenja, teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena. Umjesto te odredbe nižestupanjski sudovi su trebali primijeniti odredbu čl. 943. ZOO.
11. Naime, odredbom čl. 943. st. 1. ZOO propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osiguraninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Odredbom st. 2. propisano je da ako je za utvrđenje postojanje osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno ustanoviti vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osiguraninu određeno ugovorom u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Prema stavku 4. istog članka, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima ovog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala. Prema tome, obzirom na utvrđene činjenice obveza osiguratelja je bila isplatiti osiguraninu najkasnije u roku od 30 dana. Odnosno, obzirom da to nije učinio kada je trebao tuženik je dužan tužitelju pored osiguranine isplatiti zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Pri tom nevažno je što je visina obveze tuženika utvrđena u sudskom postupku jer ju je tuženik već ranije trebao utvrditi. Naime, odredba čl. 943. st. 4. ZOO je kogentna odredba, osiguratelj je obvezan aktivno pristupiti svakom pojedinom prijavljenom slučaju te prikupiti sve podatke kako bi mogao zaključiti postoji li pravo osiguranika na isplatu, i u kojoj svoti, ili ne. Ako osiguranik pogrešno utvrdi da nije dužan isplatiti osiguraninu, pa se u postupku utvrdi da je bio dužan, on mora svakako platiti zatezne kamate (tako i ovaj sud u odluci Rev-155/14-2 od 18. travnja 2018. i dr.).
12. Kao dan tog utvrđenja ne smatra se dan kada je u slučaju spora postojanje obveze i njezinu visinu utvrdio sud, već je to dan kada je nakon primitka obavijesti da se osigurani slučaj dogodio i nakon pribavljanja podataka na temelju kojih se može donijeti odluka o plaćanju naknade, sam osiguratelj bio u objektivnoj mogućnosti utvrditi postojanje i visinu te obveze.
13. U konkretnom slučaju iz stanja spisa se ne može sa sigurnošću utvrditi kada je tužitelj prijavio osiguratelju nastanak osiguranog slučaja niti tužitelj to dokazuje tijekom postupka. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos osigurane svote 25. svibnja 2015. pa zatezne kamate mogu teći najkasnije od tog dana. S obzirom na sadržaj ponuđene nagodbe i nesporne isplate djelomične osigurnine proizlazi da je tuženik raspolagao s podacima potrebnim za utvrđivanje svoje obveze plaćanja osigurnine i njezinog iznosa najkasnije 25. svibnja 2015. Stoga je toga dana tuženik pao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze pa od tada duguje i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 277. st. 1. ZOO.
14. Slijedom navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi koji su tužitelju na dosuđeni iznos glavnice dosudili zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 15. ožujka 2018. do isplate pogrešno primijenio materijalno pravo jer tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od 25. svibnja 2015. do isplate.
15. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. ZPP obzirom da je revizijski sud utvrdio da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na koje se odnosi materijalno pitanje zbog kojeg je dopuštena, presudom prihvatiti reviziju i preinačiti pobijane presude kao što je to učinjeno u izreci.
16. S obzirom da je tužitelj u reviziji zahtijevao naknadu troškova sastava revizije, kao i sastava prijedloga za dopuštenje s kojim je u cijelosti uspio te troškove sudske pristojbe, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP valjalo mu je priznati troškove prijedloga za dopuštenje revizije i revizije sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i dosuditi trošak kao u izreci ove odluke.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. i čl. 155. ZPP. Tužitelju pripada trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 8.589,22 kn / 1.139,98 eura dok tuženiku pripada taj trošak u iznosu od 2.896,50 kn / 389,43 eura pa nakon prebijanja proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.692,72 kn / 755,53 eura. Tužitelju nadalje pripada trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.762,50 kn / 233,92 eura, a sastoji se od sastavka troškova žalbe prema Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarife) sudske pristojbe na žalbu i PDV-a, te trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije, revizije prema Tbr. 10. točka 6. sudske pristojbe na reviziju te PDV-a u iznosu od 5.508,00 kn / 731,04 eura, dakle tužitelju pripada parnični trošak u iznosu od 18.645,94 kn / 2.474,74 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom.
Zagreb, 12. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: 9-3085c-e1044
Kontrolni broj: 0531f-fe401-33923
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivan Vučemil, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
