REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 5 Us I-1230/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja F.L. iz V., …, OIB: …., kojeg zastupa opunomoćenica S.P., odvjetnica u O., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB:…, radi razrješenja i premještaja državnog službenika, 12. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA; UP/II-112-07/22-01/547, URBROJ: 566-01/14-22-4 od 15. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-112-02/18-01/4 URBROJ: 514-08-03-02-02/02-22-46, od 29. lipnja 2022. kojim se tužitelj, VSS, stručni specijalist kriminalistike, u zvanju glavni nadzornik pravosudne policije, razrješuje s položaja upravitelja Zatvora u O. te trajno premješta s 10. siječnja 2018. godine na radno mjesto glavnog nadzornika pravosudne policije Zatvora u O., utvrđeno pod rednim brojem 15. točke 8.4.5.3. Priloga II Pravilnika. Ostalim točkama utvrđuje se koeficijent složenosti poslova radnog mjesta, pravo na uvećanje koeficijenta za radni staž ostvaren u državnim tijelima, pravo na uvećanje plaće za navršene godine radnog staža, ukupni radni staž, dodatak za posebne uvjete rada, računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem, te se utvrđuje isplata plaće po tom rješenju za razdoblje od 10. siječnja 2018., do 30. studenog 2020.

2. Tužitelj u vrlo opširnoj tužbi kojom osporava zakonitost rješenja tuženika ponavlja žalbene prigovore što znači da u bitnom navodi kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi tuženika i Upravnog suda u Osijeku odnosno nije dalo valjane razloge za njegovo razrješenje. Ističe da mu u ponovljenom postupku nije dostavljeno očitovanje ravnateljice Uprave za zatvorski sustav i probaciju na razmatranje čime je povrijeđen članak 52. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.). Tvrdi da se takvo mišljenje zasniva na pogrešnom zaključku da su u Zatvoru u O. u vrijeme njegova obavljanja poslova radnog mjesta upravitelja Zatvora u O. bili narušeni međuljudski odnosi. Podsjeća da je za 2013., 2014., 2015., 2020. i 2021., ocijenjen ocjenom „izuzetan“ dok je za 2016. i 2017., ocijenjen ocjenom „uspješan“ u kojoj se pak navodi da „poštuje pravila ponašanja i etička načela“. Ističe da je po provedenom inspekcijskom nadzoru 2016., dostavljeno Izvješće kojim je naloženo provođenje mjera od kojih su sve izrečena mjere bile u vezi evidencija i postupanja prema zatvorenicima, dok u pogledu navodnih etičkih povreda ili narušenih međuljudskih odnosa nisu određene nikakve mjere. Nadalje, iz zapisnika o provođenju inspekcijskog nadzora vidljivo je da se pritužbe službenika M.M. prema mišljenu Etičkog povjerenstva ne smatraju osnovanim. Napominje da je isti službenik podnio i prijavu na postupanje voditeljice Odjela tretmana, upravne referentice te povjerenice za etiku. Ističe da ni na koji način nije mogao utjecati na državne službenike da podnose ili ne podnose prijave jedni protiv drugih. Tužitelj naglašava da se prema tom službeniku odnosio odgovorno, pristojno, korektno i s uvažavanjem detaljno opisujući postupanja prema njemu, posebice opisujući okolnost rada izvan radnog vremena. Dolaskom na radno mjesto upravitelja Zatvora u O., navodi tužitelj, uočeno je da postoji značajan problem u sustavu medicinske zaštite u pogledu kadra, rasporeda terapija i upravljanja farmakološkom terapijom, posebno psihofarmacima i lijekovima za kontrolu ovisnosti o opijatima. Slijedom navedenog je medicinski tehničar udaljen iz službe te je pokrenut postupak radi teške povrede službene dužnosti, a što tužitelj ne smatra narušavanjem međuljudskim odnosa, već zakonitim osiguranjem pravodobnog i pravilnog obnašanja državne službe. Pri tome još naglašava da eventualne etičke prijave ili stegovni postupci nakon 10. siječnja 2018., dakle nakon njegovog razrješenja nisu mogli biti razlogom njegova razrješenja. Navodi da je inzistirao na radu u skladu s zakonom, zbog čega je doživljavao otpor od strane pojedinih službenika predvođenih dotadašnjim rukovoditeljima Zatvora u O.. Unatoč tome u razdoblju dok je bio upravitelj od 2012., do 2016., broj osnovanih pritužbi sucu izvršenja smanjen sa 45 na 1, zatvorenici su od iznosa 32.370,00 kn u 2012., radom zatvorenika ostvarili materijalnu dobit od 446.847,00 kn u 2016., smanjena je potrošnja vode i električne energije, incidenti, fizički sukobi i odbijanja hrane višestruko su smanjeni, smanjen je broj primjena posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti, značajno je povećan broj pretraga, ali istovremeno smanjen i potreban broj prekovremenih sati službenika čime su ostvarene značajne financijske uštede, posebno u potrošni lijekova i zdravstvene zaštite te mobilnih operatera. Pojašnjava da je sklopio više ugovora o radu s vanjskim poslodavcima koji su se održavali na vanjskim radilištima i unutar zatvora čime su zatvorenici stjecali prihode. Istovremeno su se poboljšali uvjeti rada državnih službenica. U odnosu na navod da je obaviješten o razlozima razrješenja od strane sadašnjeg upravitelja 22. prosinca 20021., ističe da je isto neistinito, pri tme opisujući događaje od 21. i 23. prosinca 2021. Tužitelj se osvrće na rad sadašnjeg upravitelja te navodi da isti nije udovoljavao uvjetima za imenovanje na radno mjesto upravitelja. Nadalje, ističe da je voditelj Odjela upravnih poslova pružao otpor u izvođenju zadataka i nije prihvaćao naloge upravitelja u izvršavanju dnevnih zadataka i uopće pristojnom ponašanju prema kolegama i nadređenima. Pored toga tužitelj smatra bitnim činjenicu da je protiv njega odbačena kaznena prijava zbog kaznenog djela zlostavljanja na radu te ukazuje na utvrđivanje povrede službene dužnost od strane podnositelja kaznene prijave. Slijedom navedenog tužitelj zaključuje da međuljudski odnosi nisu bili teško narušeni već da su postojali pojedini službenici koji su zloupotrebljavali zatvorski sustav i državnu službu za svoju osobnu korist i protivno zakonskim i etičkim pravilima radi čega je njegova dužnost bila na isto ukazivati i takve pojave suzbijati. Središnji ured Uprave za zatvorski sustav kontinuirano je bio upoznat s stanjem službeničkih odnosa, načinom i radom upravitelja te je u slučaju osnovanosti pritužbi protiv njega mogao pokrenuti postupak zbog lake ili teške povrede službene dužnosti, izreći pisano upozorenje, a što nakon provedenih postupaka provjere navoda nije bilo osnove. Napominje da je protiv njega pokretnu jedan stegovni postupak i to nakon razrješenja koji je okončan oslobođenjem od njegove odgovornosti, stoga zaključuje da nije osnovan zaključak da bi zbog njegova ponašanja ili postupanja bili narušeni međuljudski odnosi u Zatvoru u O.. Osim toga ističe da je za popunjavanje radnog mjesta glavnog nadzornika pravosudne policije bilo raspoloživo pet službenika koji su ispunjavali uvjete za raspored. Zaključno predlaže Sudu poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak ili isti obustaviti, uz naknadu troška ovog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra prigovore tužitelja neosnovanima iz razloga koji su već navedeni u obrazloženju osporavanog akta. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti tužitelja i njegove opunomoćenice te u odsutnosti službene osobe tuženika na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS). Na raspravi je tužitelj ostao kod svojih navoda iz tužbe potražujući u ovom sporu i naknadu štete s osnova razlike plaće između plaće upravitelja zatvora i radnog mjesta na koje je raspoređen. Predložio je i svoje saslušanje kao stranke u postupku, a koji dokazni prijedlog je Sud na raspravi odbio kao nepotreban s obzirom da se tužitelj u vrlo opširnoj tužbi izjasnio o svim činjenicama bitnim u ovoj upravnoj stvari, a na raspravi nije ukazao na nikakvu novu činjenicu koja nije bila predmetom raspravljanja u upravnom postupku. Ocjenjujući zakonitost rješenja tuženika Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz dostavljenog spis upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko rješenje donijeto je u ponovnom postupku nakon što je tuženik svojim ranijim rješenjem, KLASA:: UP/II-112-07/22-01/74, URBROJ: 566-01/14-22-2 od 22. ožujka 2022. poništio rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA:: UP/I-112-02/18-01/4, URBROJ:: 514-08-03-02-02/02-21-36 od 24. prosinca 2021. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, a koje rješenje je donijeto u ponovnom postupku u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku,, poslovni broj: Usl-523/2021-8 od 31. kolovoza 2021. godine (kojom je pak poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-112- 07/21-01/234, URBROJ: 566-01/14-21-2 od 2. ožujka 2021. i rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-112-02/18-01/4, URBROJ: 514-08-01-03-02- 01/2-20-20 od 03. prosinca 2020., te je predmet vraćen na ponovno rješavanje).

7. Naime, u obrazloženju presude Upravnog suda u Osijeku,, poslovni broj: Usl- 523/2021-8 od 31. kolovoza 2021. godine navodi se, između ostalog, "Međutim, i dalje je ostalo nejasno koji su razlozi uopće doveli do razrješenja tužitelja s mjesta upravitelja zatvora, budući da se u obrazloženju osporavanog rješenja samo obrazlažu potrebe službe u Odjelu osiguranja Zatvora u O., a s obzirom na stanje sigurnosti, ali ne iznose činjenice koje su bile odlučujuće u odluci da se tužitelj razriješi s mjesta upravitelja."

8. Prema članku članka 26. stavku 7. tada važećeg Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 118/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.) ministar nadležan za poslove pravosuđa može razriješiti s položaja i rasporediti na drugo radno mjesto niže složenosti poslova upravitelja i pomoćnika upravitelja te može premjestiti na drugo radno mjesto niže složenosti poslova ostale rukovodeće službenike kaznionica, zatvora, ili centra, osobito u slučajevima kada je: kažnjen u postupku zbog teže povrede službene dužnosti te mu je izrečena novčana kazna; ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ do trenutka nastupanja izvršnosti; odbio izvršenje naloga nadređenog; izvršio propust u obavljanju službe koji je utvrđen u upravnom ili inspekcijskom nadzoru u obavljanju službe iz njegove nadležnosti koji je doveo do štetnih posljedica.

9. Drugim riječima, ministar nadležan za poslove pravosuđa nesporno ima zakonsku ovlast razriješiti upravitelja s položaja i rasporediti ga na drugo radno mjesto niže složenosti poslova, ne samo u situacijama koje zakonska odredba izričito navodi ("osobito"), već i u svim drugim situacijama koje nisu taksativno navedene, ali dovode do otežanog rada i funkcioniranja ustanove, a time i sustava kojim upravlja. U tom slučaju svakako je riječ o slobodnoj ocjeni ministra koja po prirodi stvari mora biti obrazložena.

10. Nadalje, članak 4. stavak 2. ZUS-a postavlja ograničenje u ovakvim slučajevima na način da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

11. Postupak razrješenja upravitelja, ministar obrazlaže činjenicom teško narušenih međuljudskih odnosa koji utječu na normalo funkcioniranje Zatvora u O. Poziva se na Izvješće o provedenom inspekcijskom nadzoru u Zatvoru u O. od 21. do 23. srpnja 2016. u kojem stoji da upravitelj zatvora i rukovodeći službenici moraju poštivati dostojanstvo zaposlenika te da u obavljanju propisanih poslova nije dopušteno vrijeđanje zaposlenika, nedoličan odnos i netrpeljivost prema istima. Budući da nesporan problem međuljudskih odnosa u zatvoru O. nije riješen, već je eskalirao međusobnim prijavama, predstavkama i sl., ministar je koristeći se svojom zakonskom ovlasti donio odluku o razrješenju tužitelja s mjesta upravitelja.

12. Suprotno prigovorima tužitelja, ovdje Sud prihvaća stajalište tuženika iz osporavanog akta također smatrajući da unatoč odbačenim kaznenim prijavama službenika protiv njega kao i rješenju Službeničkog suda kojim je oslobođen odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti, ostaje kao nesporno utvrđeno da su u vrijeme dok je tužitelj obavljao poslove upravitelja Zatvora međuljudski odnosi bili teško narušeni. Budući da je tužitelj, u to vrijeme bio upravitelj Zatvora u O., kao čelnik tijela odgovaran za pravilno i učinkovito funkcioniranje tog tijela, a što između ostalog podrazumijeva profesionalno i mirno radno okruženje u kojima se poslovi obavljaju prema pravilima struke, narušeni međuljudski odnosi ne mogu se smatrati okruženjem u kojem javnopravno tijelo funkcionira pravilno i učinkovito. Stoga nesporna činjenica teško narušenih međuljudskih odnosa koje utječu na rad, a koje tužitelj kao odgovorna osoba nije razriješio, mogu predstavljati razlog za aktiviranje ovlasti ministra iz članka 26. stavka 7. tada važećeg Zakona o izvršavanju kazne zatvora.

13. Pri tome je važno napomenuti da u ovom postupku nije bitna krivnja odnosno doprinos nastanku teških međuljudskih odnosa niti okolnost je li odluka o razrješenju dobra, pravilna ili poštena, nego je samo bitno je li takva odluka zakonita na način da je donesena u granicama ovlasti ministra i da se njome postiže svrha radi koje je ta ovlast dana. Polazeći od toga Sud zaključuje da je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo jasno naznačilo razlog donošenja odluke o razrješenju i cilj koji se želi time postići, a odnosi se na pravilno i učinkovito funkcioniranje javnopravnog tijela, pa Sud u smislu ograničenja iz članka 4. stavka 2. ZUS-a takvo obrazloženje prihvaća u cijelosti.

14. U odnosu na premještaj tužitelja na radno mjesto glavnog nadzornika pravosudne policije i mogućnost popunjavanja tog radnog mjesta drugim službenicima, valja naglasiti da Sud ne nalazi elemenata koji bi upućivali na zaključak da je takva odluka proizvod arbitrarnosti čelnika tijela, već smatra da je to zakonska posljedica prethodnog zakonitog razrješenja u situaciji koju opisuje upravo članak 26. stavku 7. tada važećeg Zakona o izvršavanju kazne zatvora.

15. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude. Kraj takvog stanja stvari, u kojem je osporavano rješenje ocjenjeno zakonitim, Sud nije imao zakonske pretpostavke odlučivati o naknadi štete. Budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak te je na temelju članka 79. stavka 4. odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 12. rujna 2023.

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba ne odgađa izvršenje presude.