Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 49 Gž Ovr-488/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H.-O., OIB: …, Z., zastupanog po zakonskom zastupniku D. G., osobi ovlaštenoj za zastupanje, protiv ovršenice D. D., OIB: …, iz R., kao zakonske nasljednice pok. T. D., odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj Ovrv-6683/2022-5 od 7. prosinca 2022., 11. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj Ovrv-6683/2022-5 od 7. prosinca 2022. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za ovrhu podnesen N. J. M., javnoj bilježnici u P., kao nedopušten, a koji je kod suda zaprimljen pod brojem Ovrv- 6683/2022 i u kojem je sud odluku donio nastavno na dopis javne bilježnice prvostupanjskom sudu s obrazloženjem kako je kao ovršenica navedena nasljednica.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u obrazloženju, između ostaloga, navodi kako u konkretnom slučaju ovršenik u priloženoj vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je predložena ovrha nije označen kao ovrhovoditeljev dužnik te da prema ocjeni prvostupanjskog suda iz priloženog rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi da je tražbina ovrhovoditelja prenesena ili da je na drugi način prešla na D. D. te da je stoga valjalo odbiti prijedlog ovrhovoditelja da se radi namirenja njegove novčane tražbine koju je imao prema T. D. provede ovrha općenito na imovini ovršenice D. D. Ujedno prvostupanjski sud navodi kako ovrhovoditelj može svoje pravo ostvarivati isključivo i jedino u parničnom postupku u kojem će svoju tražbinu dokazivati izvodom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga o postojanju duga te pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u odnosu na nasljednika, ovdje ovršenicu. Dodatno prvostupanjski sud ukazuje kako pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne predstavlja ispravu na temelju koje sud može odrediti ovrhu protiv nasljednika ovršenika na temelju vjerodostojne isprave, već samo na temelju ovršne isprave u odnosu na ovršenika, a što ovrhovoditelj nije priložio uz prijedlog.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da su učinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, a koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ).

6. Ujedno je neosnovana žalba ovrhovoditelja u dijelu u kojem ističe kako je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je ovaj viši sud razmatranjem pobijanog rješenja utvrdio da je pobijano rješenje jasno i argumentirano obrazloženo, uz navođenje razloga o odlučnim činjenicama zbog kojih smatra da ovršni prijedlog ovrhovoditelja valja odbiti kao neosnovan, a razlozi koji su navedeni u pobijanoj odluci nisu proturječni niti su u suprotnosti sa sadržajem isprava koje prileže prvostupanjskom spisu.

7. Što se tiče žalbenih navoda pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud ističe kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo jer pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne predstavlja ispravu na temelju koje sud može odrediti ovrhu protiv nasljednice ovršenice na temelju vjerodostojne isprave, već samo na temelju ovršne isprave u odnosu na ovršenicu, a što ovrhovoditelj nije priložio uz prijedlog jer takvu ovršnu ispravu niti nema u odnosu na D. D.

8. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 23. koji propisuje što je ovršna isprava i 29. OZ-a koji propisuje kada je ovršna isprava podobna za ovrhu i na temelju pravilno primijenjenog materijalnog prava zaključio kako nema uvjeta za donošenje rješenja o ovrsi u odnosu na ovršenicu kao nasljednicu iza pok. T. D.

9. Ujedno je pravilno naveo prvostupanjski sud kako ovrhovoditelj svoje pravo može ostvarivati isključivo i jedino u parničnom postupku u kojem će svoju tražbinu dokazivati izvodom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga o postojanju duga te pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u odnosu na nasljednike, ovdje ovršenicu.

10. Kako je žalba ovrhovoditelja neosnovana, to ju je na temelju odredba članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskoga suda.

11. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. rujna 2023.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović, v.r.