Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-692/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. b. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa D. H., protiv ovršenice A. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2391/2022-4 od 19. rujna 2022., 11. rujna 2023.

r i j e š i o  j e

Uvažavanjem žalbe ovršenice ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2391/2022-4 od 19. rujna 2022. u točki I. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice za odgodom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice solemnizirane kod javne bilježnice L. Č. poslovni broj OV-7044/2021 od 14. listopada 2021. kao neosnovan (točka I. izreke). Istim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice solemnizirane kod javne bilježnice L. Č. poslovni broj OV-7044/2021 od 14. listopada 2021. u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 8. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ) (točka II. izreke). Prvostupanjskim zaključkom upućena je ovršenica da u roku 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9., 10. i 11. OZ-a.

2. Protiv točke I. izreke prvostupanjskog rješenje žalbu podnosi ovršenica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovršenice i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud odbija prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava pozivom na članak 65. stavak 1. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a, a na temelju zaključka da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a. To iz razloga što prvostupanjski sud utvrđuje da, je s obzirom da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ispunjen uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 5. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a, ali da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štete ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje u smislu članka 65. stavka 1. u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a.

6. Suprotno žalbenim navodima ovršenice donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da je izreka pobijanog rješenja razumljiva, neproturječna sama sebi ili razlozima rješenja, te rješenje ima jasne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega pobijano rješenje nema nedostataka radi kojih se ne bi moglo ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članak 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedne od navedenih povreda postupka.

8. Neosnovano ovršenica žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, jer da nije izveo niti cijenio dokaze predložene u prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovršenica u navedenom prijedlogu predložila uvid u zahtjev za izravnu naplatu od 28. srpnja 2022. i uvid u predmetnu ovršnu ispravu, a koje isprave su priložene spisu. Stoga, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio prema svom uvjerenju sukladno članku 8. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, zbog čega ocjena tih dokaza nema za posljedicu nepravilnost ili nezakonitost pobijanog rješenja.

9. Međutim, suprotno stavu prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za odgodu ovrhe.

10. Naime, Sud Europske unije je u predmetu C-407/18 (K. c/a A. b. d.d.) analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

11. Također, valja naglasiti da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

12. S tim u vezi valja istaknuti da je Obaviješću Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, isti je obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društava pa nije obuhvaćen područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

13. Stoga, budući da je u konkretnom slučaju zahtjev za izravnu naplatu podnesen na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice solemnizirane od javne bilježnice L. Č. poslovni broj OV-7044/2021 od 14. listopada 2021. u iznosu od 500.000,00 kuna na kojoj je kao dužnik naznačena ovršenica, a kao vjerovnik ovrhovoditelj, a koja ovršna isprava proizlazi iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 510150-9070123 od 5. listopada 2021. sklopljenog između ovrhovoditelja kao banke i F. d.o.o. kao korisnika kredita, te M. R. G. i ovršenice kao sudužnika, dakle na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu, a koje proizlazi iz akcesornog ugovora, egzistira dužnost prvostupanjskog suda da provjeri da li je ovršenica potrošač, pri čemu će voditi računa o definiciji potrošača prema Smjernicama, te ako utvrdi da je riječ o potrošaču, dužan je preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe odnosno postupiti u skladu sa Zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a ukinuti pobijano rješenje i premet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

15. Točka II. izreke prvostupanjskog rješenje, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 11. rujna 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.