REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj Gž Ob-103/2023-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-104/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz V., OIB …, kojega zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica u N. G., protiv tužene J. M. iz K., OIB …, koju zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica u S. B., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odbijajućeg dijela presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-417/2022-19 od 26. travnja 2023., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-417/2022-23 od 12. svibnja 2023. i žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ispravku suda prvoga stupnja poslovni broj P Ob- 417/2022-23 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u pobijanom dijelu - toč. II. i III. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-417/2022-19 od 26. travnja 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-417/2022-23 od 12. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja te se u cijelosti ukida rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-417/2022-23 od 12. svibnja 2023.

Obrazloženje

1st Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I Tužena J. M. iz K., dužna je plaćati uzdržavanje tužitelju R. M. iz V. u iznosu od 135,00 € (slovima: stotridesetpeteura)/ 1.017,16 kn (slovima: jednatisućasedamnaestkunaišesnaestlipa)[1] mjesečno, počevši od 30. studenog 2022. na dalje, tako da dospjele iznose uzdržavanja plati odjednom, a dospjevajuće do 15. u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, na tekući račun tužitelja koji se vodi kod Z. b. d.d. Zagreb, pod brojem IBAN HR 4523600003118616296, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Tužitelj R. M. iz V. odbija se s neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva radi uzdržavanja, u iznosu od 130,45 €/982,84 kn[1] .

III Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.“,

a rješenjem o ispravku istoga suda poslovni broj P Ob-417/2022-23 od 12. svibnja 2023. riješeno je slijedeće:

„I Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj 8 P Ob-417/2022-19 od 26. travnja 2023. u obrazloženju na način da se iza 19. odlomka dodaje novi odlomak koji glasi: „20. Tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 130,45 €/982,84 kn¹, jer sud cijeni da je isti previsoko postavio tužbeni zahtjev, obzirom na obiteljske i materijalne prilike tužene iz gore navedenih razloga, slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.“

II Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj 8 P Ob-417/2022-19 od 26. travnja 2023. u obrazloženju na način da umjesto odlomka pod rednim brojem „20.“ ima pisati „21.“ i umjesto odlomka pod rednim brojem „21.“ ima pisati „22.“.“ 2nd Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u točki II. i III. izreke pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava te apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da je dokazao sve činjenice bitne za donošenje odluke o njegovu zahtjevu te da je sud obvezu tuženice, koja ne doprinosi njegovu uzdržavanju od travnja mjeseca 2022. odredio u preniskom iznosu. U pravcu svojih tvrdnji poziva se i na Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 37/22.) kojom je određen minimalni iznos od 1.568,38 kn koji je roditelj koji ne stanuje s djetetom dužan platiti. Smatra da činjenica da se u posebnom postupku odlučuje o obvezi tuženice da uzdržava njegovu mlt. sestru i brata, nije od utjecaja na obvezu tuženice uzdržavati i njega koji se redovito školuje niti na visinu te obveze. Ukazuje na sadržaj odredbi čl. 6., 8. i 10. Zakona o doplatku za djecu, te ističe da doplatak za maloljetno dijete pripada roditelju koji maloljetno dijete stvarno uzdržava, a korisnik doplatka za djecu može biti punoljetno dijete bez oba roditelja. Tvrdi da sud neosnovano obvezu njegova uzdržavanja prebacuje na njegova oca. Ističe da mu je studiranje omogućeno isključivo uz pomoć bake, djeda i tetke po ocu uz ugrožavanje egzistencije njegova oca, sestre i brata. Tvrdi da je sud u predmetnom slučaju povrijedio temeljno načelo propisano odredbom čl. 5. Obiteljskog zakona. Osporava i odluku o troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3rd Pravovremenom i dopuštenom žalbom rješenje o ispravku presude pobija tužitelj iz žalbenih razloga predviđenih čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 342. ZPP-a te apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a. Tvrdi da je sud donio pobijano rješenje suprotno odredbi čl. 342. ZPP-a, jer da se pobijanim ispravkom „zadire“ u sferu meritornog odlučivanja. Rješenje nema obrazloženja pa se ne može ispitati. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži i pobijano rješenje ukine.

4th Sa žalbama tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP).

4th1st Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5th Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na presudu koja je u predmetu donijeta, dok je osnovana u odnosu na rješenje o ispravku.

6th Predmet spora je zahtjev tužitelja kao punoljetne osobe koja se redovito školuje, da mu tuženica (njegova majka) doprinosi uzdržavanju počev od 30. studenog 2022. pa nadalje iznosom od 265,45 eur / 2.000,00 kn svakomjesečno, obzirom je tuženica roditelj sa kojim tužitelj ne živi i koja od početka travnja mjeseca 2022. ne doprinosi njegovom uzdržavanju.

7th Dokazima provedenim tijekom postupka sud prvoga stupnja utvrdio je činjenično stanje bitno za donošenje odluke i to:

- da je tužitelj rođen u braku tužene i T. M. dana 1. siječnja 2003. u P.;

- da su roditelji tužitelja prekinuli faktičnu zajednicu života u travnju mjesecu 2022. te da je tužitelj ostao u obitelji oca T. M. – sa ocem tužitelja ostali su živjeti i mlt. sestra L. stara sedamnaest godina (koja se redovito školuje) mlt. brat N. koji je star tri godine;

- da je postupak razvoda braka između roditelja tužitelja u tijeku i nije okončan a predmet toga postupka je donošenje odluke o obvezi ovdje tuženice da uzdržava i ostalo dvoje mlt. djece koja su ostala živjeti sa ocem;

- da je tužitelj redoviti student Fakulteta, koji redovito izvršava obveze na fakultetu;

- da je tuženica nesporno zaposlena u S. b. d.o.o. na određeno vrijeme na poslovima kuharice, te da njena mjesečna neto plaća iznosi 557,44 eur / 4.200,00 kn, dok plaća oca tužitelja T. M. iznosi 750,00 eur / 5.650,00 kn mjesečno – zaposlen je u staračkom domu "S. d.";

- da otac tužitelja T. M. prima doplatak za mlt. djecu u iznosu od 207,44 eur / 1.562,92 kn mjesečno;

- da tuženica od trenutka napuštanja bračne zajednice sa ocem tužitelja nije plaćala uzdržavanje za tužitelja, osim što je u travnju mjesecu 2022. platila mu iznos od 800,00 kn a u svibnju mjesecu iste godine iznos od 200,00 kn;

- da tužitelj prima stipendiju od Republike Hrvatske u iznosu od 200,00 eur / 1.506,90 kn mjesečno za akademsku godinu 2022./2023.;

- da ukupne životne potrebe tužitelja mjesečno iznose oko 350,00 euro/2.637,08 kn (tužitelj tijekom studiranja stanuje u studenskom domu za što plaća iznos od 700,00 kn mjesečno, troškovi prehrane iznose mu oko 1.000,00 kn mjesečno, troškovi putovanja tužitelja od kuće u V. do V. i nazad iznose oko 400,00 kn mjesečno, troškovi tužitelja za literaturu, higijenu i odjeću iznose oko 500,00 kn mjesečno).

7th1st Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zaključuje da je tuženica u obvezi na ime uzdržavanja tužitelja doprinositi iznosom od 135,00 euro/1.017,16 kn od dana podnošenja tužbe (30. studenog 2022.) pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi obzirom se radi o iznosu koji može doprinositi bez ugrožavanja egzistencije drugih osoba koje je po Zakonu dužna uzdržavati kao i vlastitu egzistenciju, a kojim iznosom, uz doprinos oca u novčanom iznosu od 15,00 euro/113,02 kn i iznosom stipendije koju tužitelj ostvaruje (200,00 euro/1.506,90 kn) tužitelj će biti u mogućnosti zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe. Preko dosuđenog iznosa uzdržavanja (koji je tuženica konačno i po visini i po osnovu priznala) zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan 130,45 euro/982,84 kn. Svoju odluku sud je utemeljio na odredbama čl. 290., čl. 306., čl. 307., čl. 309. i čl. 316. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15. i 98/19., dalje: ObZ).

8th Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud sve činjenice bitne za odluku o visini dužnog iznosa uzdržavanja pravilno utvrdio, te je na tko utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtjev preko utvrđenog iznosa uzdržavanja odbio kao neosnovan.

8th1st Sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je presuda u dovoljno razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9th Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u odnosu na tužitelja, koji je punoljetan i redovno se školuje, temeljem odredbe čl. 290. st. 1. ObZ-a, postoji dužnost tuženice kao roditelja, da doprinosi uzdržavanju za svoje punoljetno dijete koje studira te uredno i redovito ispunjava svoje obveze. Pri tom, sud je iznos sredstava potrebnih za uzdržavanja tužitelja pravilno utvrdio, a i po stavu ovoga suda drugoga stupnja iznosom od 350,00 eur / 2.637,08 kn tužitelj može zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe koje se odnosne na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, troškove obrazovanja.

9th1st Sud prvoga suprotno žalbenim navodima tužitelja dužnu obvezu tuženice plaćati mu uzdržavanje u svakomjesečnom iznosu od 135,00 eur / 1.017,16 kn pravilno je utvrdio, pri čemu je pravilno cijenio materijalne mogućnosti majke (plaća majke je niža od prosječne mjesečne neto ispaćene plaće po zaposlenom u RH), koja je pored tužitelja, po zakonu dužna uzdržavati i preostalo dvoje mlt. djece, koja obveza po svojoj visini u odnosu na tuženicu biti će utvrđena u parničnom postupku koji se vodi između oca tužitelja i tuženice pred sudom prvoga stupnja – radi se o postupku koji je nesporno u tijeku. I o tim okolnostima suprotno žalbenim navodima tužitelja sud je bio dužan voditi „brigu“, pa je stoga, očito cijeneći sadržaj odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a, dužnu obvezu tuženice utvrdio u iznosu koji je niži od onoga koji je propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 37/22.) koja odluka se može primijeniti i u predmetnom slučaju.

9th2nd Tužitelj neosnovano tvrdi da je sud obvezu njegova uzdržavanja „prebacio“ na njegova oca, jer je obveza T. M. utvrđena u novčanom iznosu od 15,00 eur / 113,02 kn, pri čemu valja navesti da sukladno odredbi čl. 290. ObZ-a, postoji i obveza oca tužitelja doprinositi uzdržavanju istoga kao punoljetne osobe koja se redovito školuje, o kojoj okolnosti je sud vodio računa prilikom donošenja predmetne odluke, pa je njegovu obvezu upravo iz razloga predviđenih čl. 316. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 290. st. 1. ObZ-a odredio u prethodno navedenom iznosu.

9th3rd Žalbeni navodi kojima tužitelj „upire“ na sadržaj odredbi čl. 6., 8. i 10. Zakona o doplatku za djecu, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, jer sud prilikom utvrđivanja dužne obveze tuženice i njene visine nije uzimao u obzir činjenicu da je otac tužitelja korisnik dječjeg doplatka koji prima na ime zajedničke mlt. djece, već je prilikom ocjenjivanja ukupnih potreba tužitelja cijenio činjenicu da je isti korisnik stipendije u visini od 200,00 euro kojim iznosom je tužitelj također u mogućnosti dijelom podmiriti svoje osnovne životne potrebe kroz vrijeme školovanja.

10th Suprotno žalbenim navodima tužitelja i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je pravilno utemeljena na odredbi čl. 366. ObZ-a, sve to cijeneći uspjeh tužitelja sa svojim zahtjevom.

11th Obzirom na sve gore navedeno, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu – toč. II. i III. izreke, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12th Međutim, žalba tužitelja je osnovana u odnosu na rješenje od 12. svibnja 2023., kojom je ispravljena presuda od 26. travnja 2023., i to u obrazloženju iste, na način da se iza 19. odlomka dodaje novi odlomak broj 20. u kom je sud dao obrazloženje razloga kojima se rukovodio kada je tužitelja odbio sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (130,45 euro/982,84 kn), onim preko dosuđenog iznosa od 135,00 euro/1.017,16 kn (toč. I. izreke predmetnog rješenja). Obzirom je u obrazloženju presude dodan novi odlomak, toč. II. izreke pobijanoga rješenja presuda je ispravljena u obrazloženju i na način da umjesto odlomka pod rednim brojem „20.“ ima pisati „21.“ i umjesto odlomka pod rednim brojem „21.“ ima pisati „22.“.“ Svoju odluku sud je utemeljio na odredbi 342. ZPP-a. To stoga što je pobijano rješenje rezultat pogrešne primjene materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje, a što je sve utjecalo na pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja.

13th Naime, odredbom čl. 342. st. 1. ZPP-a propisano je da će pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.

13th1st U predmetnom slučaju ne radi se o pogrešci koju je sud učinio prilikom donošenja presude od 26. travnja 2023. koja je posljedica pogreške u pisanju imena, brojeva, drugih očitih pogrešaka u pisanju i računanju, nedostatka u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, već je sud istim dao obrazloženje razloga kojima se rukovodio prilikom donošenja presude u dijelu kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja preko priznatog do konačno zatraženog iznosa uzdržavanja. Dakle, donošenjem predmetnog rješenja sud je otklonio nedostatak obrazloženja presude (koji nedostatak nije utjecao na pravilnost i zakonitost presude), a koji nedostatak se ne može otklanjati primjenom odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a.

14th Obzirom na navedeno, kako u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti za donošenje pobijanog rješenja o ispravku, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, predmetno rješenje ukinuti bez vraćanja sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje, primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a.

U Puli-Pola, 11. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić, v.r.