Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac

P-2087/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja A. S. OIB: … iz S., zastupana po

punomoćniku S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika A. B. d.d.,

Z., OIB: …, zastupana po punomoćnicima,

odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. u Z., nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 11. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 8. Ugovora o kreditu broj … od 10.12.2009. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 8. ugovoreno kako je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, tuženik ovlašten zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama H. A.-A.-B. d.d.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 2.044,63 Eura / 15.405,26 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od 29.11.2018. godine do isplate i obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.754,00 eura / 20.750,00 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 25.ožujka 2019. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate.

2. U tužbi se navodi da je tužiteljica dana 10.prosinca 2019. s tuženikom kao kreditorom zaključila ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj … temeljem

kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 83.700,00 Eur-a, isplaćen u protuvrijednosti u kunama. Nadalje, da je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru u čl. 8. Ugovora ugradio nepoštenu odredbu na način da je naveo kako je u slučaju prijevremene otplate kredita tuženik " ovlašten zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama" , a da je predmetna odredba nepoštena i ništetna iz razloga što se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, te iz razloga što se tužitelju nameće kao prekomjeran teret i obveza te iz razloga što suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je sankcionirano ništetnošću čl. 87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača, nadalje, da je postupajući na ovaj način tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ( dalje ZZP) načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu EU. Nadalje, da je po prijevremenom zatvaranju kredita dana 29.11.2018. tuženik upravo slijedom ove nepoštene i ništetne odredbe tužiteljici zaračunao i naplatio iznos naknade od 2.044,63 Eur-a u protuvrijednosti u kunama, slijedom čega tužitelj predlaže kao u izreci.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti te navodi da je osnovano naplatio predmetnu naknadu, te da je na to imao pravo sukladno Odluci o naknadama banke s kojom je tužitelj bio upoznat, te da predmetna odredba nije u suprotnosti s odredbom iz čl. 1024 st.4 Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrde o isplati stambenog kredita 22.1.2019., obavijesti o prijevremenom zatvaranju, pisma namjere za izdavanje brisovnog očitovanja, izvatka iz Odluke o naknadama za usluge A. B. d.d.,

knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku J. d.o.o., saslušanjem svjedoka i tužiteljice u svojstvu parnične stranke, pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba iz čl. 8. Ugovora o kreditu broj … je u čl. 8. ugovoreno kako je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita tuženik ovlašten zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama H. A. - A. B. d.d., kao i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 2.044,63 EUR-a protuvrijednost u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 2018. do isplate, za koji iznos tužiteljica tvrdi da ga je isplatila tuženiku na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. U ovom predmetu je donijeta drugostupanjska odluka- rješenje posl.broj Gž- 2551/2021-2 od 19.svibnja 2022. kojim je ukinuta prvostupanjska presuda P- 1346/2019 od 15.ožujka 2021.

7. S obzirom na vrijeme zaključenja Ugovora primjenjuju se odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; u daljnjem tekstu: ZZP) kojim je bilo propisano:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

8. Tijekom postupka tuženik je predložio provođenje dokaza (saslušanjem svjedoka – djelatnika koji je radio na obradi konkretnog Ugovora i dr.), na okolnost da se je o navedenoj ugovornoj odredbi pregovaralo, te je sud u ponovljenom postupku izveo dokaz saslušanjem Petra Ivaniševića. Iz iskaza svjedoka predloženog od strane tuženika proizlazi da se prijevremena otplata kredita ugovarala uobičajeno, a visinu iste je određivala uprava banke za određeno razdoblje. Nadalje, da je zaposlenicima rečeno da se "od tada do tada" primjenjuje određena tarifa koja je tada na snazi i prema toj Tarifi bi se određivala naknada za prijevremenu otplatu kredita. Nadalje, navodi na upit jesu li tada nastajali troškovi za banku, da je jedino utrošeno vrijeme djelatnika I da bi se sve navedeno napravilo u okviru radnog vremena. Na daljnji upit je li se o toj odredbi posebno pregovaralo prilikom sklapanja ugovora navodi da bi samo na upit zainteresiranih klijenata u danom trenutku mogli odgovoriti kolika je trenutna važeća naknada za prijevremenu otplatu kredita. Na poseban upit je li ta naknada imala ikakve veze sa neisplaćenim kamatama svjedok odgovara da se ne sjeća. Nadalje, na upit zamjenika punomoćnika tuženika o čemu razgovaraju djelatnik banke i klijent prilikom podnošenja zahtjeva za odobrenje kredita svjedok odgovara razgovaraju o iznosu kamatne stope, otplate, i instrumentima osiguranja. Nadalje, na daljnji upit zamjenika punomoćnika tuženika je li Tarifa bila dostupna korisnicima banke svjedok odgovara da je bila dostupna " mislim putem internetske stranice banke".

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je došla u situaciju da se obrati banci jer je iz jedne ostavine dobila određenu sumu novaca te je namjeravala malo smanjiti glavnicu kredita, međutim u banci joj je rečeno da ta opcija ne postoji već samo opcija kompletnog zatvaranja kredita. U tom trenutku kamatna stopa je iznosila 7 % te se odlučila u drugoj banci refinancirati kredit što je i učinila te joj je u drugoj banci omogućeno i postepeno smanjivanje glavnice, a bila je i bitno niža kamatna stopa, koja je iznosila 2,8% fiksno 3 godine.

10. Nadalje, navodi da su visinu naknade izračunali tako što su uzeli 3% iznosa kojim je zatvorila kredit. Otežali su joj zatvaranje kredita na druge načine tako što su joj naplaćivali svu dokumentaciju koju je tražila i koja je istoj bila potrebna radi druge banke. Naplatili su joj 100 eura, a mjesec dana je čekala brisovnicu koju je također platila tuženiku. Postupali su vrlo neprofesionalno. Otprilike 70.000,00 eura prebačeno je iz jedne banke u banku tuženika i tu je bila uračunata i ta naknada.

11. Nadalje, da se ne sjeća da je ikada vidjela obračun naknade za prijevremenu otplatu kredita. Na upit punomoćnika tužitelja jesu li joj prilikom sklapanja ugovora objasnili sve pojedinosti vezane za podizanje kredita kao i njegovo zatvaranje tužiteljica odgovara da uopće nije bilo govora o zatvaranju i naknadi za njegovo zatvaranje. Nadalje, dok je čitala ugovor obratila je pažnju na anuitete jer je s Ugovorom dobila i otplatni plan za sljedećih 25 godina. Nadalje, navodi da nije imala nikakvih pitanja vezano za zatvaranje kredita prilikom sklapanja Ugovora o kreditu vezano za predmetnu naknadu.

12. Dakle, iz iskaza djelatnika tuženika proizlazi da se obračunavala naknada za prijevremeno zatvaranje kredita prema važećoj Tarifi, a u stvarnosti nije predstavljala realni trošak banke.

13. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije nikada vidjela obračun ugovorene naknade, ali je istoj poznato da je iznosila 3 % iznosa kojim je zatvorila kredit.

14. Naime, obračun ugovorene naknade mora biti transparentan i razumljiv, kako prije zaključenja Ugovora tako i tijekom zaključenja, ali i prilikom same prijevremene otplate kredita što iz Obavijesti o prijevremenom zatvaranju (list 7.) ne proizlazi niti je moguće utvrditi.

15. Stoga je u ovom postupku provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku A. B., a koje sud prihvaća kao stručno i argumentirano, a iz kojeg proizlazi slijedeće: U tablici br. 1. vještak je simulirao otplatni plan prema kamatama koje su specificirane na listovima spisa od 178 do 182., a za utvrđenje ukupne visine kamata da je kredit otplaćivan prema roku ugovorenom u Ugovoru o kreditu. Nadalje, u mišljenju se navodi da je tuženik od tužitelja naplatio naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 2.044,63 EUR. Nadalje, da je visina kamata koje bi dospjele za vrijeme od vraćanja kredita od dana kada ga je po ugovoru trebali vratiti iznose 30.994,05 EUR (tablica br. 1. kolona br. 11. red. br.302.) Nadalje, budući iznos naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita nije istovjetan visini kamate koje bi dospjele za vrijeme vraćanja kredita od dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti, pa je vještak mišljenja da tuženik nije od tužitelja prilikom prijevremene isplate kredita naplatio naknadu u visini kamata koje bi dospjele za vrijeme od vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

16.Tužitelj u podnesku od 28.veljače 2023. navodi da je naknada naplaćena u postotku od preostale glavnice kredita pa je nemoguće da se financijski podudara sa iznosom kamata do kraja otplate kredita. Nadalje, da je poanta u tome da ni sam tuženik ne zna što je tužitelju naplatio i zašto mu je naplatio 2.044,63 Eura pa tvrdi da ima pravo na naknadu štete te da ima pravo na troškove itd. itd., iako je činjenica da je naplatom naknade upravo pokušao dijelom kompenzirati izgubljeni kamatni prihod (a ne ga u cijelosti naplatiti – što nitko niti nije tvrdio).

17. Prema odredbi članka 1068. ZOO/91 korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit (stavak 1.); kredit može vratiti i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (stavak 2.); u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davalac kredita pretrpio (stavak 3.); u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (stavak 4.).

18. Osim pravila o prijevremenoj otplati kredita iz članka 1068. stavak 2. ZOO/91, postoji i opća odredba o prijevremenom ispunjenju novčanih obveza propisana u članku 398. ZOO/91. Prema toj odredbi, dužnik novčane obveze može je ispuniti prije roka, a pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze ima samo ako je na to ovlašten ugorom ili to proizlazi iz običaja.

19. Odredbe članka 1068. stavak 3. i 4. ZOO/91 predviđaju, dakle, dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračunaju kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

20. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja unaprijed dogovoreni iznos naknade štete i troškova koje tuženik ima radi prijevremene otplate kredita, a koji nisu povezani s budućom nedospjelom kamatom.

21. Dakle, i tužitelj i tuženik tvrde da naknada nije povezana s nenaplaćenom kamatom zbog prijevremene otplate kredita. Navedeno potvrđuje i vještak u svom nalazu I mišljenju.

22. Očitujući se na prigovore tuženika na nalaz i mišljenja vještaka od 19.veljače 2023. vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je mišljenja da naplaćena naknada zbog prijevremene otplate kredita tuženiku predstavlja ekstra zaradu, te nadalje navodi : " U svom podnesku tuženik se poziva na presudu Vrhovnog suda broj Rev 112/2018-2, a vještak skreće pažnju na obrazloženje iz citirane presude pod brojem 20. da je ništavna odredba kojom banke od korisnika kredita naplaćuju naknadu zbog prijevremene otplate." Nadalje, navodi što se tiče troškova financiranja, najčešći troškovi financiranja su provizije i kamate proizašle iz bankovnih zajmova. Budući je tužitelj u cijelosti platio dospjele kamate, a tuženik nije u spis dostavio dokaze koji bi omogućili vještaku izračun ostalih troškova financiranja, vještak je mišljenja da su troškovi financiranja tuženika u potpunosti namireni.

23. Prema tome, predmetna naknada zbog prijevremenog zatvaranja kredita nije transparentna, ne predstavlja objektivni trošak tuženika te nije u izravnoj vezi s prijevremenim zatvaranjem kredita. Nadalje, tuženik je trebao dokazati da se o istoj pojedinačno pregovaralo, što u ovom postupku nije utvrđeno jer je utvrđeno iz iskaza djelatnika, a i iskaza tužiteljice da se o tome nije pregovaralo. Osim toga, iz iskaza djelatnika tuženika proizlazi da se ista određuje Tarifom Banke u trenutku zatvaranja kredita pa proizlazi da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije niti djelatniku poznata visina te naknade pa o istoj nije mogao ni pregovarati s tužiteljicom.

24. Nadalje, iako se tuženik poziva na naknadu štete sukladno čl. 1024.st.3) za slučaj prijevremenog vraćanja kredita isti mora dokazati osnov, visinu i druge pretpostavke naknade štete, a ne paušalno odrediti iznos prema Tarifi tuženika.

25. Nadalje, tuženik se poziva da u slučaju prijevremene otplate kredita mora osigurati izvore financiranja u obliku depozita građana ili pravnih osoba pozajmica od svoje banke osnivača te zaduživanjem na financijskim tržištima, a koji po valutnoj i ročnoj strukturi moraju osigurati mogućnost tuženika da plasira kredite. Nadalje, u slučaju prijevremene otplate kredita tuženik nema mogućnost prijevremeno otplatiti svoje izvore financiranja te je prisiljen do njihovog dospijeća plaćati kamatu po ugovorenoj kamatnoj stopi. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da prijevremena otplata kredita tuženiku nije najpovoljnija opcija te se uz nju veže niz financijskih gubitaka koje u ovom postupku isti nije dokazao. Nadalje, navodi da ako su u trenutku prijevremene otplate kredita kamatne stope po kojima tuženik može prijevremeno vraćenu glavnicu isplatiti u obliku kredita znatno niže od pasivne kamate koju tuženik i dalje mora plaćati svojem kreditoru, tada tuženik trpi štetu. Dakle, i dalje nije jasno u čemu se konkretno sastoji šteta niti kako je ista obračunata (što bi po kazivanju tuženika istome predstavljalo izniman trošak), a po mišljenju ovog suda obračun iste je trebao ponuditi tuženik, bilo samostalno bilo davanjem parametara za izračun te štete vještaku kojeg je sud angažirao u ovom postupku, a što isti nije učinio te je vještak utvrdio na temelju dostavljene i dostupne dokumentacije tuženika da objektivne štete nema.

26. Dakle, kako tuženik nije dokazao osnov naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita to je isti sukladno odredbi čl. 1120 ZOO dužan utuženi iznos vratiti.

27. Pored toga što tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita (paušalno pozivanje na svoje akte, pa tako i Tarifu kojom je propisana visina te naknade to zasigurno nije), opravdano je za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

28. Kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, radi se o ništavoj odredbi.

29. Ovakvo shvaćanje, da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno je i donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 101/17), a kojim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014.). Iako se, dakle, vodeći računa o danu sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, taj Zakon ne primjenjuje na konkretan slučaj, evidentno je da je taj Zakon otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja i onemogućio bankama da potrošače penaliziraju za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza. Banke bi u tom slučaju imale pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i na (posebnu) naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

30. Nadalje, navodi tuženika da tužitelj nema pravo isticati ništavost sporne ugovorne odredbe s obzirom na to da je ugovor u cijelosti ispunjen nisu osnovani. Naime, spornom odredbom nije povrijeđen (samo) interes jedne ugovorne strane (tužitelja), već je njome povrijeđen javni interes (s obzirom na općepoznati broj stambenih potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama), pa je jasno da se ne radi o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, neovisno o činjenici da je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen (prijevremenom otplatom kredita), nema mjesta primjeni odredbe članka 107. stavak 2. ZOO/91, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništavosti spornog ugovora samo zbog toga što je ugovor ispunjen.

31. Osim toga, navedeno postupanje tuženika suprotno je načelu savjesnosti i poštenja u smislu naprijed citiranih odredbi ZZPT-a, a protivno je odredbi iz čl.4 Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 dalje ZOO) koja propisuje da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Nadalje, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

32. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" broj 35/05,41/08 dalje ZOO) proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

33. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

34. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. 35. Slijedom navedenog, tuženik je dužan vratiti sve što je primio temeljem ništave odredbe, a visina naknade utvrđena je uvidom u obračun prijevremene otplate kredita, slijedom čega je, odlučeno kao pod točkom II izreke.

36. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 156 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, te sastava podneska od 26.siječnja 2021. u iznosu od 100 bodova, pristupa na ročište 10.veljače 2021. u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 24.listopada 2022. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 8.studenog 2022. 100 bodova, sastav podneska od 28.veljače 2023. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 9.ožujka 2023. 100 bodova, sastav podneska od 20.travnja 2023. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 2.svibnja 2023. 100 bodova, te zastupanje na ročištu od 11.rujna 2023. 100 bodova, odnosno sveukupno 1000 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednako 15,00 kuna ( Tbr. 50) iznosi 15.000,00 kuna, te uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 3.750,00 kuna sveukupno iznosi 18.750,00 kuna, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 kuna, te pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 kuna sveukupno iznosi 20.750,00 kuna.

37. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14). Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 11.rujna 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud. (Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje dostava će se obaviti sukladno odredbama ovog Zakona o dostavi pismena)

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis