REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Psp-147/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja J. R., O. …, iz S., kojeg zastupa
punomoćnik T. L., odvjetnik u S., protiv tužene B. P., O.
…, iz B., S., koju zastupa punomoćnik Ž.
O., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. travnja 2023. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tužene, na ročištu radi objave dana 13. rujna 2023.
r i j e š i o j e
I Time što je 6. listopada 2021. na dijelu čest. zem. 6374/3, K.O. V. tužena putem treće osobe - radnika popločala betonski zid na gornjoj bazi kamenim pločama te što je izgradila betonsku stubu i istu na gornjoj bazi popločala kamenim pločama, a kako je to označeno na Skici mjesta očevida koju je izradio D. B. „ Dne, 24.
veljače 2023.g.” točkama "A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A" i žutom bojom, koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. B. „ S.: 24.veljače 2023.god.”, a što sve čini sastavni dio ovog rješenja, tužena je zasmetala tužitelja u zadnjem mirnom posjedu navedene nekretnine pa se nalaže tuženoj uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da ukloni naprijed navedene kamene ploče postavljene na gornjoj bazi betonskog zida te betonsku stubu zajedno sa kamenim pločama kojima je popločana, u ukupnoj površini od 3 m2 te se tuženoj zabranjuje svako ovakvo ili slično smetanje tužiteljevog posjeda, svu u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tuženoj, u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1134,24 eur/8.545,92 kn.
Obrazloženje
1. Dana 22. srpnja 2021. tužitelj je ustao protiv tužene tužbom radi smetanja posjeda nekretnine oznake čest. zem. 6374/3, K.O. V.. Navodi kako je dugogodišnji mirni posjednik parkinga položenog na dijelu označene čestice, a da je 6. listopada 2021. radnik tužene pripadajući betonski zid i novoizgrađenu betonsku stubu popločao kamenim pločama, čime je tužena počinila radnje smetanja posjeda.
2. U svom odgovoru od 30. studenog 2021. tužena se usprotivila tužbi uz obrazloženje kako je ona, a ne tužitelj posljednji mirni posjednik i kako je to pravomoćno utvrđeno rješenjem Ž. suda u D. broj 7 G.-6/2018-2
od 24. srpnja 2019.
3. U tijeku postupka strankama je pružena mogućnost izjašnjavanja, a izvedeni su dokazi pregledom Skice lica mjesta sudskog vještaka za geodeziju R. R. iz travnja 2011. izrađene u parnici broj P.-3861/10, rješenja Ž.
suda u D. broj 7 G.-6/2018-2 od 24. srpnja 2019., fotografija priloženih na ročištu 1. lipnja 2022., očevidom održanim na licu mjesta 2. prosinca 2022. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju D. B., pregledom njegovog
nalaza od 24. veljače 2023. s prilozima, saslušanjem svjedoka I. C. i tužitelja kao parnične stranke. Zapisnik ovog suda broj P.-3861/10 od 20. siječnja 2016. koji je tužena predala u spis uz podnesak od 12. prosinca 2022., nije uzet u obzir, jer se tužitelj protivio njegovom korištenju u dokazne svrhe, a tužena ga je neopravdano priložila nakon zaključenja prethodnog postupka 1. lipnja 2022. Naime, ovaj zapisnik bio joj je sve vrijeme dostupan, a nakon zaprimanja tužbe znala je da bi joj mogao koristiti u ovoj pravnoj stvari, stoga ga je već prilikom odgovora na tužbu mogla priložiti uz rješenje Ž. suda u D. ili predložiti pregled
cjelokupnog spisa, radi čega je odlučeno u skladu s odredbom iz čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).
4. Podneskom od 16. ožujka 2023. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci rješenja.
5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine, jer tužena nije učinila spornim poduzimanje radnji koje su predmet parnice.
8. Odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.
9. Odredbom iz članka 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
10. Odredbom iz čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP) propisano je kako pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. istog članka. Odredbom iz čl. 22. st. 1. propisano je kako je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja uspostave ranijeg posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.
11. Pregledom rješenja Ž. suda u D. broj 7 G.-6/2018-2 od
24. srpnja 2019. razvidno je kako je ovdje tužena ustala protiv ovdje tužitelja tužbom radi smetanja posjeda nekretnine oznake čest. zem. 6374/3, K.O. V.. Ovom drugostupanjskom odlukom preinačeno je rješenje O. suda u S. broj P.-
147/17 od 23. studenog 2017. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, tako da je utvrđeno kako je tuženik u tijeku 2010. na sjevernom dijelu nekretnine čest. zem. 6374/3 Z. 6466 K.O. V. i to od suhozida do sjeverne granice, posjekao biljke i uklonio zemlju te na sjeverozapadnom dijelu srušio suhozid, nakon čega je betonirao i betonskim šesterokutima popločao ovaj dio nekretnine, čime je zasmetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je tužiteljica kupila čest. zem. 6374/3 prije nego što je tuženik kupio čest. zem. 6374/1, kako njihove nekretnine razdvaja dio javne asfaltne ceste oznake čest. zem. 12355,
kako se tužiteljica usprotivila najavljenim radovima tuženika prije njihovog izvođenja i kako je u službenoj katastarskoj evidenciji upisana kao posjednica čest. zem. 6374/3.
12. U svrhu pregleda nekretnine koja je predmet spora, njezine identifikacije i utvrđenja radnji koje su provedene na spornoj površini, proveden je očevid na licu mjesta 2. prosinca 2022. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju D.
B.. Ovom prilikom je utvrđeno kako su stranke posjednici kuća s okućnicama u gradu V. koje razdvaja javna asfaltna cesta. Tužitelj je kao sporne pokazao kamene ploče kojima je popločan betonski zid položen uz ogradni zid posjeda tužene i stuba kojom se pristupa na nesporni prostor parkinga.
13. Sudski vještak za geodeziju D. B. u svom je nalazu od 24. veljače 2023. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako su kamenom popločani betonski zid i pristupna stuba položeni na dijelu čest. zem. 6374/3 K.O. V. koji je na skici lica mjesta označio slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A i žutom bojom. Na njegov nalaz stranke nisu iskazale primjedbe niti su dovele u sumnju stručnost i objektivnost vještva, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.
14. Na okolnost pravodobnosti tužbe, stanja nekretnine prije njezinog podnošenja i predmetnih radova, iskazivao je svjedok I. C.. Spominje
kako je za potrebe tužitelja prije desetak godina s ocem T. izvodio radove na gradnji obližnjeg betonskog zida, betoniranja parkinga i njegovog popločavanja današnjim betonskim šesterokutima, a tom prilikom nije građen sporni, popločani dio betonskog zida i ne zna tko ga je izgradio. Tvrdi kako je 6. listopada 2021. vidio nepoznatog muškarca kako izvodi predmetne radove popločavanja i o tome telefonski obavijestio tužitelja, koji o tome nije imao nikakva saznanja.
15. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je tužba zaprimljena 4. studenog 2021. podnesena u zakonskom roku od 30 dana, jer je tužitelj za radove tužene saznao 6. listopada 2021., a njezina pravodobnost nije bila sporna, kao što nije bilo sporno da su radovi izvedeni po nalogu i u korist tužene. Što se tiče spornog posljednjeg mirnog posjeda nekretnine,
valja navesti kako je rješenjem Ž. suda u D. broj 7 G.-6/2018-2
od 24. srpnja 2019. tužena utvrđena posjednicom čest. zem. 6374/3 K.O. V., a prema geodetskom nalazu vještaka B. njezini radovi na popločavanju izvedeni su upravo na dijelu te nekretnine. Međutim, ne čini spornim da nije pokrenula ovršni postupak radi provedbe drugostupanjske odluke kao ovršne isprave, niti dovodi u sumnju iskaz tužitelja kada spominje kako je lice mjesta danas istovjetno onom u vrijeme donošenja rješenja županijskog suda i kako prethodnih godina parking prostor koriste isključivo članovi njegove obitelji i njihovi gosti. Dakle, bez pravnog je značaja u ovoj pravnoj stvari ishod postupka pravomoćno okončanog pred Ž. sudom u D. koji je tuženoj priznao pravo na posjedovnu zaštitu,
jer ta odluka nije provedena, stoga nije uspostavljeno posjedovno stanje nekretnine kakvo je bilo u trenutku smetanja. Slijedom toga, tužitelj je i nakon donošenja rješenja 24. srpnja 2019. ostao u faktičkoj vlasti prostora parkinga i njegovog betonskog zida (ivičnjaka), a taj posjed postao je miran protekom rokova propisanih citiranom odredbom iz čl. 21. st. 3. ZVDSP. U svakom slučaju, predmetni radovi tužene izvedeni su na nekretnini koja je u posjedovnoj ovlasti tužitelja, a kod donošenja odluke valjalo je uzeti u obzir već istaknutu odredbu iz čl. 441. ZPP prema kojoj je raspravljanje u ovoj parnici ograničeno na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda, a isključeno raspravljanje o pravu na posjed, njegovoj savjesnosti ili nesavjesnosti.
16. U skladu s iznesenim okolnostima, tužitelj je dokazao posljednji mirni posjed dijela nekretnine čest. zem. 6374/3 K.O. V. koji je na skici lica mjesta vještak označio slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A i žutom bojom i pravo na njegovu zaštitu, stoga predmetna tužba ima zakonsko uporište u odredbama iz čl. 21. i 22. ZVDSP, radi čega je njegov tužbeni zahtjev, postavljen radi utvrđenja čina smetanja, naređenja uspostave ranijeg posjedovnog stanja uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, prihvaćen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke rješenja.
17. S obzirom na ishod spora, tužitelju je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP priznat trošak zastupanja po punomoćniku kojem pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, kako propisuje Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Priznatih 200 bodova je prema Tbr. 50. OT (NN 126/22) valjalo umnožiti za 15,00 kn po jednom bodu, što daje iznos od 3.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak izlaska suda na lice mjesta i geodetskog vještačenja u iznosu od 3.995,92 kn (372,80 kn i 3.623,12 kn) te sudske pristojbe u iznosu od 800,00 kn (pristojbe tužbe i rješenja po 400,00 kn), dok će više uplaćeni neutrošeni iznos biti vraćen uplatitelju. Slijedom iznijetog, tuženoj je naloženo podmiriti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1134,24 eur/8.545,92 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke rješenja. Iznose novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.
Split, 13. rujna 2023.
S u d a c
Branko Malenica v. r.
PRAVNA POUKA Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tužene
