Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-474/2023-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Z. & P. d.o.o. iz O., protiv tuženika N. K., nepoznata prebivališta i boravišta, OIB: ...., zastupanog po privremenoj zastupnici A. G. Š., odvjetnici iz S. I. Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Povrv- 164/2022-11 od 16. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Povrv-164/2022-11 od 16. veljače 2023., u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika K. F. iz S. poslovni broj Ovrv-902/2021 od 7. travnja 2022. za iznos od 105,50 EUR/795,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 208,20 EUR/1.568,66 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2023. do isplate.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje točka I. izreke citirane presude u dijelu u kojem je navedeni platni nalog održan na snazi za iznos od 241,29 EUR/1.818,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2020. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR/812,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 485,80 EUR/3.660,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika K. F. iz S. poslovni broj Ovrv-902/2021 od 7. travnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 241,29 EUR/1.818,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2020. do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR/812,50 kuna, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 485,80 EUR/3.660,20 kuna (preko iznosa od 208,20 EUR/1.568,66 iz točke I. izreke) sa zakonskom zateznom kamatom, odbija kao neosnovan.

III. Odbacuje se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika K. F.. iz S. poslovni broj Ovrv-902/2021 od 7. travnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 346,80 EUR/2.613,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR/812,50 kuna. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21,10 EUR/159,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 6,64 EUR/50,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 586,15 EUR/4.416,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2023. do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR/50,00 kuna.

2. Protiv točke I. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.772,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime pruženih telekomunikacijskih usluga u mobilnoj mreži tužitelja za tarifu najbolja L s M. 1 pogodnostima za razdoblje od veljače do srpnja 2020. u iznosu od 159,00 kuna mjesečno i naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa u iznosu od 1.818,00 kuna obračunate na računu za rujan 2020.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da je između stranaka sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te da je tuženik u odgovoru na tužbu (prigovoru) istaknuo prigovor zastare predmetne tražbine.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utvrđuje isti osnovanim u odnosu na tražbinu iz utuženog računa za mjesec veljaču 2020. sa danom dospijeća 16. ožujka 2020., s obzirom da se na predmetnu tražbinu primjenjuje jednogodišnji zastrani rok iz odredbe članka 232. stavka 1. točke 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), a da je prijedlog za ovrhu podnesen 31. ožujka 2021.

10. Nadalje, utvrđuje da osnova predmetnog tužbenog zahtjeva proizlazi iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 62 i 63 spisa) iz kojeg je razvidno da je 3. rujna 2019. tuženik zasnovao pretplatnički odnos s tužiteljem za tarifni paket Najbolja L s M. 1 pogodnostima, uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca, koji pretplatnički odnos da je raskinut zbog nepodmirivanja ugovornih obveza od strane tuženika iz kojeg razloga je na računu za mjesec rujan obračunata naknada za prijevremeni raskid, sukladno odredbi članka 54. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje ZEK) i Općim uvjetima poslovanja tužitelja, kao i da je obvezan podmiriti račune za korištenje usluge sukladno dostavljenim računima dospjelim do raskida pretplatničkog odnosa.

11. O troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, uz obrazloženje da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi posebno ukazuje, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

13. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u vezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

14. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijane presude, pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je održan na snazi predmetni platni nalog za iznos od 241,29 EUR/1.818,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa obračunate na računu za rujan 2020.

15. Naime, u konkretnom slučaju, nije sporno da je pretplatnički odnos između stranaka zasnovan 3. rujna 2019. između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe – potrošača.

16. Odredbom članka 49. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15; dalje ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

17. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a s obzirom da je odredba članka 19. Općih uvjeta o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora nedvojbeno formulirana od strane tužitelja, te se na predmetni ugovor primjenjuje temeljem unaprijed formuliranog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru. Ovo iz razloga jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora u cijelosti isplatiti tužitelju naknadu za preostalo vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa. Stoga se citirana odredba ne može primijeniti, te u smislu odredbe članka 49. ZZP-a, predstavlja nepoštenu odredbu koja se, sukladno odredbi članka 55. ZZP-a, smatra ništetnom, na što sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Pri tome za naglasiti je da je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu članka 41. stavka 5. ZEK-a kojom je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona.

19. Naime, odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a propisano je da se odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

20. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode ne mogu biti predmet ispitivanja nepoštenosti sukladno ZZP-u. Međutim, odredba članka 41. stavka 5. ZEK-a, na koju zakonsku odredbu se tužitelj poziva kao temelj odredbe članka 19. Općih uvjeta, nije zakonska odredba prisilne naravi, budući da je istom propisana mogućnost, a ne obveza ugovaranja takve naknade („Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi...“). Stoga se, na odredbu članka 19. Općih uvjeta primjenjuju odredbe ZZP-a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

21. U takvoj situaciji, predmetna naknada predstavljala bi eventualno naknadu štete zbog prijevremenog raskida ugovora, međutim navedeno tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije ni tvrdio, a posljedično tome niti dokazao.

22. Nadalje, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi predmetni platni nalog u točki I. izreke u dijelu troškova ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR/812,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom jer se o tim troškovima temeljem odredbe članka 164. stavka 4. ZPP-a odlučuje presudom kojom se dovršava postupak u ovom predmetu. Naime, s obzirom da je predmetni postupak nakon podnošenja prigovora od strane tuženika postao parnični postupak, o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje se presudom kojom se taj postupak dovršava, a koji stav je usvojen i na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017.

23. Stoga, a kako je prvostupanjski sud o navedenim troškovima ovršnog postupka odlučio točkom I. izreke pobijane presude, dio platnog naloga iz točke I. izreke kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka, valjalo je ukinuti i o navedenim troškovima odlučiti zajedno sa odlukom o troškovima parničnog postupka.

24. S obzirom na navedeno, te na odluku o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (ovršnog i parničnog postupka), te s obzirom na uspjeh tužitelja u parnici od 30%, odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 485,80 EUR/3.660,20 kuna (70% od 693,99 EUR/5.228,85 kuna).

25. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a.

26. Pobijana presuda u točki II. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

27. U konačnici, a budući da je podneskom od 30. siječnja 2023. privremena zastupnica tuženika zatražila, između ostalih, i naknadu troška sastava žalbe na presudu, koji trošak joj je rješenjem donesenim na raspravi 31. siječnja 2023. i dosuđen, o istome je pravomoćno odlučeno, slijedom čega nije bilo uvjeta za ponovnim odlučivanjem o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe na presudu.

U Rijeci, 7. rujna 2023.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.