Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-73/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja G. G., OIB: …, iz I., J. Ć., OIB: …, iz P., D. R., OIB: …, iz Z., i J. L., OIB: …, iz R., svi zastupani po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, ministarstvo, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-161/17-59 od 20. siječnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-161/17-59 od 20. siječnja 2023.

II. Tužiteljima se ne dosuđuje zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za ministarstvo da I. tužitelju G. G., na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 554,19 eura (slovima:petstopedesetčetirieuraidevetnaestcenti) (4.175,58 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 67,42 eura (508,00 kn) od 16.09.2013.,

- na iznos od 74,39 eura (560,47 kn) od 16.10.2013.,

- na iznos od 63,68 eura (479,82 kn) od 16.11.2013.,

- na iznos od 73,00 eura (550,05 kn) od 16.12.2013.,

- na iznos od 74,27 eura (559,56 kn) od 16.01.2014.,

- na iznos od 54,14 eura (407,90 kn) od 16.02.2014.,

- na iznos od 30,33 eura (228,54 kn) od 16.04.2014.,

- na iznos od 62,32 eura (469,58 kn) od 16.05.2014.,

- na iznos od 54,64 eura (411,66 kn) od 16.06.2014., sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za ministarstvo da II. tužitelju J. Ć., na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.030,52 eura (slovima:dvijetisućetrideseteuraipedesetdvacenta) (15.298,89 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 34,31 eura (258,48 kuna od 16.06.2012.,

- na iznos od 93,79 eura (706,66 kn) od 16.07.2012.,

- na iznos od 90,75 eura (683,75 kn) od 16.08.2012.,

- na iznos od 92,39 eura (696,12 kn) od 16.09.2012.,

- na iznos od 60,50 eura (455,85 kn) od 16.10.2012.,

- na iznos od 75,46 eura (568,52 kn) od 16.11.2012.,

- na iznos od 89,80 eura (676,62 kn) od 16.12.2012.,

- na iznos od 101,23 eura (762,70 kn) od 16.01.2013.,

- na iznos od 93,21 eura (702,28 kn) od 16.02.2013.,

- na iznos od 91,28 eura (687,73 kn) od 16.03.2013.,

- na iznos od 88,90 eura (669,81 kn) od 16.04.2013.,

- na iznos od 88,83 eura (669,29 kn) od 16.05.2013.,

- na iznos od 43,56 eura (328,21 kn) od 16.06.2013.,

- na iznos od 87,08 eura (656,12 kn) od 16.07.2013.,

- na iznos od 87,75 eura (661,18 kn) od 16.08.2013.,

- na iznos od 95,71 eura (721,16 kn) od 16.09.2013.,

- na iznos od 89,17 eura (671,83 kn) od 16.10.2013.,

- na iznos od 45,54 eura (343,13 kn) od 16.11.2013.,

- na iznos od 78,16 eura (588,91 kn) od 16.12.2013.,

- na iznos od 95,09 eura (716,45 kn) od 16.01.2014.,

- na iznos od 98,08 eura (738,97 kn) od 16.02.2014.,

- na iznos od 89,68 eura (675,67 kn) od 16.03.2014.,

- na iznos od 82,20 eura (619,35 kn) od 16.04.2014.,

- na iznos od 90,57 eura (682,38 kn) od 16.05.2014.,

- na iznos od 47,48 eura (357,72 kn) od 16.06.2014., sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za ministarstvo da III. tužitelju D. R., na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.507,05 eura (slovima:dvijetisućepetstosedameuraipetcenti) (18.889,31 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 97,99 eura (738,32 kn) od 16.12.2011.,

- na iznos od 80,66 eura (607,72 kn) od 16.01.2012.,

- na iznos od 97,31 eura (733,18 kn) od 16.02.2012.,

- na iznos od 85,93 eura (647,44 kn) od 16.03.2012.,

- na iznos od 77,52 eura (584,07 kn) od 16.04.2012.,

- na iznos od 94,65 eura (713,15 kn) od 16.05.2012.,

- na iznos od 28,59 eura (215,41 kn) od 16.06.2012.,

- na iznos od 94,22 eura (709,92 kn) od 16.07.2012.,

- na iznos od 47,63 eura (358,88 kn) od 16.08.2012.,

- na iznos od 74,80 eura (563,60 kn) od 16.09.2012.,

- na iznos od 84,52 eura (636,82 kn) od 16.10.2012.,

- na iznos od 91,54 eura (689,70 kn) od 16.11.2012.,

- na iznos od 89,53 eura (674,56 kn) od 16.12.2012.,

- na iznos od 101,41 eura (764,04 kn) od 16.01.2013.,

- na iznos od 93,64 eura (705,50 kn) od 16.02.2013.,

- na iznos od 83,70 eura (630,66 kn) od 16.03.2013.,

- na iznos od 92,09 eura (693,88 kn) od 16.04.2013.,

- na iznos od 43,49 eura (327,66 kn) od 16.05.2013.,

- na iznos od 81,80 eura (616,29 kn) od 16.06.2013.,

- na iznos od 80,61 eura (607,33 kn) od 16.07.2013.,

- na iznos od 54,57 eura (411,18 kn) od 16.08.2013.,

- na iznos od 75,94 eura (572,16 kn) od 16.09.2013.,

- na iznos od 82,90 eura (624,60 kn) od 16.10.2013.,

- na iznos od 87,92 eura (662,43 kn) od 16.11.2013.,

- na iznos od 92,79 eura (699,16 kn) od 16.12.2013.,

- na iznos od 98,19 eura (739,85 kn) od 16.01.2014.,

- na iznos od 100,06 eura (753,90 kn) od 16.02.2014.,

- na iznos od 89,35 eura (673,22 kn) od 16.03.2013.,

- na iznos od 87,06 eura (655,92 kn) od 16.04.2014.,

- na iznos od 23,25 eura (175,15 kn) od 16.05.2014.,

- na iznos od 93,39 eura (703,61 kn) od 16.06.2014., sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za ministarstvo da IV. tužitelju J. L., na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 179,96 EUR (slovima:stosedamdesetdeveteuraidevedesetšestcenti) (1.355,89 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 21,13 eura (159,22 kn) od 16.08.2012.,

- na iznos od 69,24 eura (521,66 kn) od 16.01.2013.,

- na iznos od 15,71 eura (118,35 kn) od 16.02.2013.,

- na iznos od 15,56 eura (117,22 kn) od 16.08.2013.,

- na iznos od 30,09 eura (226,74 kn) od 16.10.2013.,

- na iznos od 28,23 eura (212,70 kn) od 16.02.2014., sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da isplati I.-IV. tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 6.013,89 eura (slovima:šesttisućatrinaesteuraiosamdesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se dio zahtjeva I.-IV. tužitelja kojim isti potražuje zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak na ukupno dosuđenom bruto iznosu (toč. I. – IV.) kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev I. – IV. tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u prekomjerno zatraženom iznosu.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da ju preinači.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji ocjenjuju da je žalba u cijelosti neosnovana jer je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, te predlažu da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrdi te traže trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je pobijanu odluku temeljio isključivo na nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka i iskazima tužitelja zanemarujući dostavljenu dokumentaciju od strane tuženika i pozitivne propise koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, a također tvrdi da u odnosu na dostavljenu dokumentaciju nije dao valjane razloge zašto je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka, kao i iskazu tužitelja.

5.1. Žalbene tvrdnje tuženika o tome da je odluka utemeljena na jednom dokazu te da su zanemareni pozitivni propisi predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, a ne radi se o bilo kojoj bitnoj povredi iz članka 354. ZPP-a. Suprotno žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja naveo je jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, kao što je obrazložio iz kojih razloga je prihvatio iskaze tužitelja kao istinite, tako da je presudu bilo moguće ispitati, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju bi ukazivali žalbeni razlozi tuženika o nedostatku valjanih razloga za prihvaćanje iskaza tužitelja. Sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora potraživanje svih tužitelja s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena (pola sata prije početka i pola sata poslije završetka radnog vremena), a koji rad se povremeno odvijao i subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i u turnusu. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelji bili radnici tuženika u utuženom razdoblju i to na poslovima djelatnih vojnih osoba, a isto tako nije bilo sporno da su se sukladno odredbi čl. 186.a. ZPP-a obratili tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Prema utvrđenju suda, u zahtjevima za mirno rješenje spora svi tužitelji isticali su da su imali obvezu 30-minutnog ranijeg dolaska na posao i 30-minutnog kasnijeg odlaska s posla, time da su tužitelji G. G., D. R. i J. L. tvrdili da se radi o prekovremenom radu, dok je tužitelj J. Ć. naveo da se radi o radu duljem od formalno propisanog radnog vremena. Tužitelji su u tužbi isplatu tražili s osnova razlike plaće zbog ranijeg dolaska i kasnijeg odlaska s posla, međutim, po ocjeni suda ne radi se o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva u odnosu na zahtjev za mirno rješenje spora jer je po ocjeni suda vidljivo da tužitelji i tužbom i zahtjevom za mirno rješenje spora traže isplatu za sate rada dulje od formalno propisanog radnog vremena. Prema utvrđenju suda Odlukom o rasporedu ministarstva RH, središnjice za upravljanje osobljem, kao i iz Rješenja za sve tužitelje tužitelj G. G. bio je raspoređen na ustrojbeno mjesto vojni policajac, tužitelj J. Ć. na ustrojbeno mjesto vođa skupine Hrvatske kopnene vojske, Pukovnije Vojne policije,

2. Satnija VP, tužitelj D. R. na ustrojbeno mjesto zapovjednik desetine Hrvatske kopnene vojske, Pukovnije Vojne policije, 2. Satnija VP, a tužitelj J. L. raspoređen je na ustrojbeno mjesto u 3. Satniji Pukovnije Vojne policije, 1. Vod. Na temelju iskaza svjedoka I. B., S. T., R. K., G. M., R. P., A. R. i M. L., kao i iz iskaza tužitelja sud utvrđuje kao nedvojbenu činjenicu da je u spornom razdoblju rad bio organiziran u turnusima 12-24, 12-48, i od 7,00 do 15,00 sati te da su svi morali doći 20 do 45 minuta ranije u vojarnu kada su morali izvršiti pripremu i otprate smjene, zadužiti naoružanje i opremu, a u 6,30 sati ujutro su imali postrojavanje, kada se kontroliralo jesu li spremni sukladno važećim propisima u smislu da su vojnici ispravni za zadaću. Nakon toga se išlo na zadani objekt kojih je bilo više, prijevozom organiziranim od strane poslodavca, koji bi ih vozio na zadani cilj radi obavljanja zadaća. Dolaskom na zadani objekt morala se izvršiti primopredaja smjene. Po završetku smjene išli su u vojarnu prijevozom organiziranim od strane poslodavca, kada bi razduživali oružje, čekajući svoj red u oružarnici te bi po završetku smjene morali ostati oko 20-ak minuta. Takav rad se nigdje nije evidentirao, a bio je obvezan te je jedino iz knjige zaduženja i razduženja vidljivo kada je tko zadužio, odnosno razdužio oružje.

6.1. Iskaze svjedoka i stranaka sud je cijenio kao istinite, životne i logične, a time i uvjerljive jer su u bitnome bili podudarni obzirom da bi iz njih proizlazilo da je bila obveza pola sata ranijeg dolaska na posao i pola sata kasnijeg odlaska s posla i to sve zato da bi zadužili naoružanje, presvukli se, preuzeli zapovjedi i razdužili službu, kao i činjenica da se takva obveza ranijeg dolaska i kasnijeg odlaska s posla nije evidentirala niti u dnevnoj niti u mjesečnoj evidenciji rada, niti je takav rad bio preraspodijeljen u slobodne dane, odnosno isplaćen kao prekovremeni rad, a da je takav način rada bio obvezan. Iz tih razloga sud utvrđuje da su tužitelji u utuženom periodu doista radili najmanje jedan sat dnevno duže od trajanja rada organiziranog u turnusu, odnosno dolazili su barem 30 minuta prije i odlazili najmanje 30 minuta kasnije s posla, a radi obavljanja poslova, kako to proizlazi iz već ranije citiranih iskaza svjedoka i tužitelja. Kako je sud utvrdio da taj rad nije bio evidentiran u mjesečnoj evidenciji rada niti je bio preraspodijeljen u slobodne dane, odnosno isplaćen kao prekovremeni rad, po ocjeni suda tužitelji osnovano traže da im tuženik taj rad plati. Naime, sud utvrđuje da su tužitelji vojne osobe sukladno odredbi članka 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 33/02., 58/02., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09., 73/13 i 75/15.; dalje: ZSOS/2002) te da je njihova plaća uređena odredbama članka 168. i 169. stavak 1. istog Zakona, koju čini osnovna plaća i dodaci na plaću, time da prema odredbi članka 169. stavak 2. ZSOS-a osnovnu plaću djelatne vojne osobe čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža. U stavku 3. istog članka propisano je da se osnovica za obračun osnovne plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike. Sud također citira odredbu članka 14. ZSOS-a kojom je propisano da o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. U skladu s tim člankom, a na temelju članka 10. stavak 3. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj: 33/02, 58/02 i 76/07) i članka 96. stavak 1. ZSOS-a ministar je donio Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09), a koja je bila na snazi u utuženom periodu. Navedenom Odlukom je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Odlukom je u članku II propisano je da redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati, dok je člankom III propisano da radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusu ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Odredbom članka XIII propisano je da se osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za rad noću 40%, prekovremeni rad 50%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad u drugoj smjeni 10%, dvokratni rad 10%,rad na blagdane 150% i rad u turnusu 5% i dr. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13.; dalje: ZSOS/2013) stupio je na snagu 26. lipnja 2013. godine, a odredbom članka 135. stavak 1. propisano je da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim tim zakonom i propisima donesenim na temelju njega, a odredbom članka 136. stavak 1. da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Sud nadalje citira odredbu članka 153. stavak 1. ZSOS-a kojom je propisano da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, a stavkom 3. istog članka da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar te odredbu članka 155. ZSOS-a koja propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl. nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu sa Pravilnikom koji donosi ministar. Sud nadalje utvrđuje da je odredbom članka 219. ZSOS-a propisano je da će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz tog Zakona, kojima će se urediti to područje određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS-a ("Narodne novine" broj 33/02., 58/02., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09.) kojima se uređuje to područje. Sud nadalje navodi da su Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14., 41/14. i 53/14.) i Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14.) stupili na snagu 1. lipnja 2014., dok se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje prije stupanja na snagu navedenog Pravilnika i Odluke o rasporedu radnog vremena.

7. Provedenim financijskim vještačenjem za sporno razdoblje koje je predmet tužbenog zahtjeva sud je utvrdio da je zbog ranijeg odlaska na posao u trajanju od 30 minuta i kasnijeg odlaska s posla u trajanju od 30 minuta, odnosno jedan sat dnevno, tužitelju G. G. isplaćena manja plaća u bruto iznosu od 554,19 EUR, tužitelju J. Ć. 2.507,05 EUR, tužitelju D. R. 2.030,52 EUR te tužitelju J. L. 179,96 EUR. Prilikom obračuna manje isplaćene plaće vještak je kao osnovicu izračuna koristio plaću isplaćenu za sate redovnog rada uvećano za minuli rad.

8. Po ocjeni suda, raniji dolazak na posao od 30 minuta zbog zaduživanja opreme i naoružanja, preuzimanja radnih zadataka te radi otprate službe u trajanju od 30 minuta nakon radnog vremena zbog razduživanja naoružanja i predaje službe nema karakter prekovremenog rada na način definiran odredbama Zakona o radu. Međutim, tužiteljima se takav stalni način rada mora honorirati zbog čega oni po ocjeni suda imaju pravo na uvećanje plaće za svaki sat dodatnog rada odrađen po svakoj smjeni u turnusu i to po satnici redovnog rada sa obračunatim dodacima. Prigovor tuženika da se raniji dolazak na posao i kasniji odlazak s posla ne može priznati kao rad, sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što je sud utvrdio da je takva organizacija rada kod tuženika bila konstantna u cijelom utuženom periodu, a što proizlazi iz iskaza svih svjedoka i stranaka, zbog čega se nikako ne može raditi o prekovremenom radu. Iz tih razloga sud usvaja tužbeni zahtjev osim u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenim bruto iznosima. Na preostali dio tražbine sud dosuđuje zateznu kamatu od dana dospijeća svake tražbine za isplatom plaće prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22; dalje: ZOO).

9. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, suda prvog stupnja kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

10. Prema stabilnoj sudskoj praksi u identičnoj činjeničnoj situaciji u kojoj djelatne vojne osobe, odnosno policijski službenici, traže plaćanje vremena ranijeg dolaska na posao i kasnijeg odlaska s posla, kao trajne obveze zbog redovnog i urednog obavljanja radnih zadataka u radnom vremenu od 8 sati, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se honorirati djelatnim vojnim osobama, ali ne po osnovi prekovremenog rada, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja, već po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima (Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr-466/07 i Revd-1867/21). Naime, odredbom članka 153. stavak 2. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., dalje: ZSOS/2013) radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Ti poslovi koje su redovno tužitelji obavljali su svakako i zaduživanje opreme i naoružanja, upoznavanje sa dnevnom zapovijedi odnosno zadaćama koje slijede i događajima u prijašnjoj smjeni, otpravak službe, kao i organizirani transport u zadani objekt u kojem su obavljali zadaće.

11. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da je za utvrđivanje vremena kojeg radnik provodi na radu mjerodavna jedino pismena evidencija poslodavca te da sud nije mogao utvrđivati sporne činjenice ranijeg dolaska na posao i kasnijeg odlaska s posla saslušanjem svjedoka i tužitelja. Po ocjeni ovog suda, sud je pravilno spornu činjenicu među strankama utvrđivao uz pomoć svjedoka i saslušanjem tužitelja jer su oni iskazivali o uobičajenom načinu rada koji je bio obavezan za sve djelatne vojne osobe, dakle, nije se radilo o izuzetnim situacijama, pa je po ocjeni ovoga suda sporna činjenica obaveznog dolaska na radno mjesto 30 minuta prije početka radnog vremena i odlaska 30 minuta nakon završetka radnog vremena na pravilan način utvrđena. Kako sud nije utužene iznose dosudio s osnova prekovremenog rada, svi žalbeni navodi o evidenciji prekovremenog rada nisu pravno relevantni.

12. Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz članka 168., 169. stavak 1. i 2., te članak 14. ZSOS-a /2002, kao i članak 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08., 23/09., 39/09., 90/10., 89/12.), članak 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 89/12., 89/12., 104/13.) te članak 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17.) koji se primjenjuju i na djelatne vojne osobe sukladno članku 14. ZSOS-a/2002, odnosno članke 135. i 136. ZSOS-a/2013, kada je tužiteljima dosudio neplaćeni jedan sat rada kojeg su oni proveli na radnom mjestu zbog toga što su bili dužni doći 30 minuta prije početka radnog vremena te ostati 30 minuta nakon završetka radnog vremena.

13. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a.

14. Tužiteljima nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 7. rujna 2023.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković v. r.