REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-729/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice V. B. iz Š., 4806 W., B. …, koju zastupa opunomoćenik G. J., odvjetnik u P., V. …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa službena osoba D. B., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 7. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-224-02/18-01/2662, URBROJ: 511-01-203-20-9 od 1. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-224-02/18-01/2662, URBROJ: 511-01- 203-20-9 od 1. travnja 2022., odbijen je zahtjev tužiteljice, državljanke Švicarske, za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenje tuženika, te u bitnome navodi da je podnijela putem Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Zürichu zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo i da je zahtjevu priložila: popunjeni upitnik, životopis, preslike švicarske putne isprave, uvjerenje o nekažnjavanju iz Švicarske konfederacije, preslik izvatka iz centralnog registra građana Republike Kosovo, presliku izvatka iz registra rođenih i vjenčanih te preslike isprava za roditelja, izvadak iz matice rođenih majke. Tijekom prvostupanjskog postupka da je od nje zatraženo da se izjasni o pravnoj osnovi i temelju svog zahtjeva te da s obzirom na to dostavi daljnju potrebnu dokumentaciju, što da je i učinila i dostavila: domovnice braće, sestre i majke, izjavu stranke podnositeljice zahtjeva iz koje proizlazi da svi članovi njezine obitelji, roditelji, braća i sestra imaju hrvatsko državljanstvo, te da je dala daljnju izjavu, a prvostupanjsko tijelo je na zapisnik zaprimilo takvu izjavu u kojem tužiteljica navodi da se smatra pripadnicom hrvatskog naroda i hrvatskom državljankom, posebno zbog činjenice jer joj je majka rođena u Republici Hrvatskoj, te braća, sestra i otac, da su svi hrvatski državljani. Na daljnji zahtjev da je dostavila: uvjerenje Osnovnog suda Đakovica, 2 Poslovni broj: 10 Us I-729/2023-9, Kosovo o nekažnjavanju, izvadak iz registra rođenih i vjenčanih, izvadak iz centralnog registra građana Republike Kosovo, potrebna uvjerenja iz Švicarske konfederacije za podnositeljicu zahtjeva i njenog supruga. Smatra da je i već tijekom prvostupanjskog postupka, njenog zahtjeva i iskrene izjave te svih drugih priloženih isprava i dokaza postojao pravni osnov, temelj i činjenično stanje temeljem kojeg bi se pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza mogla i trebala donijeti odluka kojom bi se podnositeljica zahtjeva primila u hrvatsko državljanstvo i stava je da je pravni osnov i temelj za njen primitak u državljanstvo isti onaj temeljem kojeg su u državljanstvo primljeni njena majka, njen otac, dvoje njene braće i njena sestra. Dakle spajanje obitelji i jedinstvenost državljanstva unutar obitelji kao društvene, sociološke baze svakog društva, pa tako posebno hrvatskog društva, posebno u tijeku demografske obnove i svih ostalih pozitivnih posljedica koje dolaze sa pozitivnim demografskim kretanjima za dobrobit Republike Hrvatske i njenih građana. Tužiteljica drži da je od posebnog značaja što može biti za ovaj postupak, a što inače ne želi posebno isticati, ali u ovakvim trenucima može i moglo bi biti od značaja da je tužiteljica rimokatoličke vjeroispovijesti. Prema dosadašnjim saznanjima iz postupka ta činjenica možda nije utvrđivana i pravno vrednovana. Tužiteljica drži da je ovaj zahtjev za hrvatskim državljanstvom u skladu sa pravilima i kodeksima rimokatoličke crkve, stavovima poglavara, samog Pape pa bi se i ta činjenica mogla i trebala cijeniti prilikom donošenja odluke o primitku u državljanstvo Republike Hrvatske kao dominantne rimokatoličke zemlje. Na strani tužiteljice da je sigurno ispunjena pretpostavka iz članka 8. Zakona o državljanstvu i to posebno točke 5. na šta da se i voditelj prvostupanjskog postupka poziva, a to je da ovdje tužiteljica poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirila dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njen primitak u hrvatsko državljanstvo. Smatra da su ispunjene i pretpostavke iz članka 16. Zakona o državljanstvu i to pretpostavke iz stavka 1., 2. i 3. tog članka Zakona. Stoga smatra da je prvostupanjsko tijelo prema stavu ovdje tužiteljice pogrešno ocijenio provedene dokaze, izjavu podnositeljice zahtjeva i svu priloženu dokumentaciju, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu članka 26. Zakona o državljanstvu kada je temeljem tog članka odbio zahtjev podnositeljice. Pored dosad priloženih dokaza, izjava i ostalog u prvostupanjskom postupku ovdje tužiteljica želi naglasiti još daljnje činjenice i potkrijepiti ih dokazima koji bi trebali utjecati na usvajanje ove tužbe u cijelosti, a to su sljedeći dokazi: potvrda o OIB-u od 20.8.2018. godine, rješenje Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižnog odjela Pula o upisu prava vlasništva na nekretnini kč. br…. k. o. M., obiteljska stambena zgrada i dvorište u vlasništvu ovdje tužiteljice, podaci iz arhitektonskog elaborata o lokaciji navedene nekretnine, geodetski snimak i fotografije kao dokaz o stvarnom postojanju iste na terenu, zemljišnoknjižni izvadak za navedenu nekretninu, preslik rješenja Trgovačkog suda u Pazinu o upisu u sudski registar tvrtke pod nazivom B. I. d. o. o. iz kojeg je vidljivo da je osnivač i član društva V. B. ovdje tužiteljica. Iz sve te dokumentacije koja se prilaže kao dokaz ovoj tužbi, prema stavu tužiteljice da nedvojbeno proizlaze činjenice da je tužiteljica i nositelj poslovne djelatnosti u RH, da je vlasnica i posjednica nekretnine kuće s okućnicom, da je ta nekretnina u naravi kuća i okućnica u kojoj ona može nesmetano boraviti i da ovdje tužiteljica ima osobni identifikacijski broj, dakle prijavljena je u registru poreznih obveznika. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja, te dodaje, u bitnome, da na rješavanje ove upravne stvari ne utječe činjenica što su 3 Poslovni broj: 10 Us I-729/2023-9 njezini roditelji, braća i sestre hrvatski državljani jer da je osobno deklariranje pripadnosti hrvatskom narodu odlučna činjenica za stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj pravnoj osnovi. Od osoba koje traže hrvatsko državljanstvo temeljem pripadnosti hrvatskom narodu, da je osnovano za očekivati da tu pripadnost jasno u tijeku svog života i izražavaju, što kod tužiteljice da nije slučaj, a vjerskim opredjeljenjem da se ne iskazuje nacionalna pripadnost. Također navodi da priložene isprave uz tužbu nemaju nikakvog utjecaja u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva niti predstavljaju dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu, niti je to tužiteljica dokazala mogućim članstvom i sudjelovanjem u nekom od hrvatskih kulturnih društava u inozemstvu koja promiču hrvatski nacionalni identitet i stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava 4. rujna 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. Službena osoba tuženika je ostala kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenje i odgovora na tužbu.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika u tijeku spora je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz svih razloga koje je detaljno i iscrpno obrazložio tuženik u osporavanom rješenju i u odgovoru na tužbu, a koje razloge u cijelosti prihvaća i Sud.

9. Tužiteljica je 13. lipnja 2018. podnijela zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Zürichu, bez navođenja osnove za stjecanje hrvatskog državljanstva.

10. Odredbom članka 16. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11 i 110/15, u nastavku teksta: ZHD), propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavak 1. točka 5. tog Zakona. U stavku 2. istoga članka propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

11. Odredbom članka 8. stavak 1. točka 5. ZHD propisano je da prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u 4 Poslovni broj: 10 Us I-729/2023-9 hrvatsko državljanstvo ako se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj.

12. Nadalje, člankom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, izmijenjen je citirani članak 16. ZHD -a na način da je u tom članku dodan stavak 3. koji glasi: "Iznimno od st. 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.". Međutim, ovaj dodani stavak je stupio na snagu 1. veljače 2020., nakon podnošenja zahtjeva tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

13. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud utvrđuje da je tuženik pravilno obrazložio u osporavanom rješenju kako tužiteljica tijekom postupka nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo na objektivan način utvrditi da se je tužiteljica tijekom svog života izjašnjavala kao pripadnica hrvatskoga naroda te po ocjeni Suda pravilno obrazlaže tuženik u osporavanom rješenju, ali i u odgovoru na tužbu, da se od osoba koje hrvatsko državljanstvo traže temeljem pripadnosti hrvatskom narodu očekuje da tu pripadnost tijekom svog života jasno i izražavaju, a što kod tužiteljice nije slučaj. Navedeno proizlazi iz odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3988/21-2 od 3. ožujka 2022., Usž-2069/21-2 od 8. rujna 2021. i Usž-997/22-2 od 23. ožujka 2022.

14. Iako se tužiteljica izjasnila da se smatra hrvatskom državljankom i to tek u izjavi od 12. prosinca 2018., isto nema utjecaj na drugačije rješavanje ove pravne stvari jer iz sadržaja spisa predmeta ne proizlazi da je tužiteljica dokazala da se tijekom života ponašala tako da bi se moglo zaključiti da je kod nje postojala svijest o pripadnosti hrvatskom narodu navođenjem u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. Također nisu niti od utjecaja druge okolnosti koje je tužiteljica navela u tužbi koje se odnose na pripadnost hrvatskom narodu njezinih roditelja, braće i sestara, kao niti činjenica upisanog vlasništva nad nekretninama u Republici Hrvatskoj i osnovanog trgovačkog društva u suvlasništvu sa U. B..

15. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

16. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 7. rujna 2023. 2023.

S u t k i n j a

Danica Vučinić, v. r.