Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kžzd-68/2022-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci br. Kzd-18/2021-18 od 2. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. M. P. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci br. Kzd-18/2021-18 od 2. svibnja 2022. godine, opt. M. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, pa je za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 177. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. M. P. obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to na ime paušala iznos od 800,00 kn i s osnova provedenog psihologijskog vještačenja iznos od 4.400,00 kn dok se, temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, u preostalom dijelu troškova oslobađa naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žali se opt. M. P. po branitelju D. G., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke i kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-375/2022 od 14. rujna 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Žalba opt. M. P. je neosnovana.

6. Žalitelj (opt. M. P.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno navedenom žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7. Žalitelj (opt. M. P.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Iako se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno, odnosno koju važnu činjenicu sud nije utvrdio. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

7.1. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. M. P. koji poriče počinjenje kaznenog djela, iskaz svj. D. B. majke mlt. N. B., svj. M. Š. sadašnje izvanbračne supruge optuženika, te dokumentaciju koja prileže spisu. Temeljem takve analize prvostupanjski sud je nepobitno utvrdio da optuženik već ima djecu iz bračne zajednice koja je prethodila izvanbračnoj vezi optuženika i svj. D. B. i nove izvanbračne veze s svj. M. Š. s kojom također ima maloljetno dijete. Dakle, iz navedenog proizlazi da je optuženiku poznato da je kao roditelj dužan sudjelovati u odgoju i odrastanju maloljetne djece, te se raspitivati o njihovom zdravstvenom i obrazovnom statusu kao i svakodnevnim potrebama. Stoga je očigledno kako je njegov stav glede ispunjavanja roditeljskih obveza u odnosu na mlt. N. B. površan, paušalan i nekritičan tim više što je u inkriminiranom razdoblju postojala optuženikova obveza plaćanja uzdržavanja.

7.2. Okolnost što je optuženik u proteklom razdoblju u novoj izvanbračnoj vezi s svj. M. Š. skrbio o drugom djetetu koje je rođeno sa zdravstvenim smetnjama, ne otklanja ne umanjuje njegovu kaznenopravnu odgovornost u predmetnom slučaju obzirom da roditeljska briga i skrb mora biti ravnomjerno raspoređena u odnosu na svu djecu čiji je otac optuženik.

7.3. Iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka psihologa razvidno je da se u dosadašnjem tijeku razvoja i ponašanja maloljetne oštećenice evidentiraju odstupanja na psihosocijalnom i emocionalnom planu koja su uvjetovana roditeljskim propustima njezinog biološkog oca.

7.4. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je obveza svakog roditelja skrbiti o općoj dobrobiti vlastitoga djeteta te o njegovom cjelokupnom razvoju, što svakako uključuje skrb o djetetovom zdravlju, školovanju i odrastanju, a nadasve realizaciju kvalitetnih kontakata i održavanje učestalih susreta radi uspostave adekvatne emocionalne povezanosti između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi, što je nastavno neophodno za djetetov uredan psihosocijalni razvoj. Ponašanjem koje je suprotno prethodno navedenom opt. M. P. je negativno utjecao na psihosocijalni i emocionalni razvoj mlt. N. B., a što predstavlja grubo zanemarivanje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta.

7.5. Uslijed navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se također posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. M. P. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

9. Žalitelj pobija presudu i zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. M. P. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 177. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

10. Žalitelj pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. M. P. može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija i njegove nove obitelji. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

11. Slijedom navedenog, žalba opt. M. P. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 7. rujna 2023.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić