Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-857/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B., OIB: ..., iz R., zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom uredu B. G., K. B. i M. M., u R., protiv tuženika E. O. d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu G. i P., u Z., Pisarnica R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem 34 Pn-73/2021-40 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća, održanoj 7. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika i presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem 34 Pn-73/2021-40 od 28. veljače 2023. u pobijanim dijelovima se:

a) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je izrekom rješenja dopuštena preinaka tužbe, te se u tom dijelu rješava:

„Preinaka tužbe se ne dopušta“

b) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I. izreke presude naloženo tuženiku da na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 23.526,93 kune / 3122,56 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 5. travnja 2019. pa do isplate, dok se u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 973,07 kuna / 129,15 EUR-a prvostupanjska presuda preinačuje i u tom dijelu se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan, a u preostalom dijelu za dosuđeni tužiteljici iznos od daljnjih 32.524,86 kuna / 4.316,79 EUR-a prvostupanjska presuda se ukida,

c) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.091,37 EUR-a / 15.757,43 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te se rješava:

„Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.399,87 kuna / 1.380,30 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 28. veljače 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 5.357,56 kuna / 711,07 EUR-a odbija kao neosnovan“.

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.079,52 kune / 276 EUR-a.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., (OIB ...), da na ime naknade štete isplati tužiteljici J. B. iz R., (OIB ...), iznos od 7.568,50 eura / 57.024,86 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 5. travnja 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.091,37 eura / 15.757,43 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa od 328,50 eura/ 2.475,08 kn (od 7.568,50 eura do 7.897,00 eura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

i  r i j e š e n o:

Dopušta se preinaka tužbe."

2. Žali se tuženik, pobijajući točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, kao i prvostupanjsko rješenje, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. i u svezi s člankom 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda i rješenje u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica je predložila da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (članak 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO/05) i imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći, osnova troškova puta i liječenja i iz osnova uništenih stvari (članak 1095. ZOO/05), a koju štetu da je pretrpjela u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 27. siječnja 2019. u Rijeci.

6. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica predala sudu tužbu protiv tuženika, kojom je zahtijevala donošenje presude, kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 28.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Nadalje, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi, da je tužiteljica naknadu štete u iznosu od 28.000,00 kuna potraživala iz osnova pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 25.000,00 kuna, te pretrpljene imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 5.000,00 kuna, troškova puta i liječenja u iznosu od 2.000,00 kuna i iz osnova uništenih stvari u iznosu od 7.000,00 kuna, koja ukupna štete, kada se odbije iznos od nesporno isplaćene štete tužiteljici od strane tuženika u visini od 11.000,00 kuna, da daje iznos od ukupno 28.000 kuna.

8. Podneskom od 7. lipnja 2022. (stranice od 125 do 127 spisa) tužiteljica je, nakon provedenog vještačenja, te imajući u vidu izmjenu Orijentacijskih kriterija Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike u odnosu na iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete, preinačila tužbeni zahtjev, potražujući na ime naknade neimovinske štete iz osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 60.000,00 kuna, dok je na ime imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, potražujući od tuženika iz tog osnova iznos od 2.000,00 kuna, kao i što je smanjila tužbeni zahtjev iz osnova troškova puta i liječenja, potražujući od tuženika iz tog osnova iznos od 1.500,00 kuna, a na ime imovinske štete iz osnova uništenih stvari tužiteljica je potraživala iznos od 7.000,00 kuna, kao i u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, koja ukupna šteta, kada se od visine iste odbije iznos od nesporno isplaćene štete u visini od 11.000,00 kuna, da daje iznos o d ukupno 59.500,00 kuna, koji iznos tuženik da joj je dužan isplatiti na ime naknade štete.

9. Dakle, navedenim podneskom tužiteljica je tužbu preinačila samo u odnosu zahtjevanu naknadu neimovinske štete, dok je svoj tužbeni zahtjev tužiteljica za naknadu imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći smanjila i to za iznos od 3.000,00 kuna, te je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete iz osnova troškova puta i liječenja smanjila i to za iznos od 500,00 kuna, a koje smanjenje tužbenog zahtjeva iz naprijed navedenih osnova se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (članak 183. ZPP-a), a ne preinakom tužbe.

10. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi, da je sud prvog stupnja, iako se tuženik usprotivio preinaci, pozivom na odredbu članka 190. stavka 3. ZPP-a, dopustio preinaku tužbe, a i imajući u vidu izmjenu Orijentacijskih kriterija Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike u odnosu na iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete, rješavajući kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

11. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a pozivom na odredbu članka 190. stavka 3. ZPP-a, dopustio preinaku tužbe, rješavajući kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

12. To stoga, što iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je podneskom od 7. lipnja 2022. tužiteljica, u odnosu na zahtijevanu naknadu neimovinske štete iz osnova povrede prava osobnosti, tužbu preinačila nakon zaključenja prethodnog postupka, a kojoj preinaci tužbe se tuženik protivio, pa u navedenim okolnostima, radi izmjene Orijentacijskih kriterija Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike u odnosu na iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete, koje izmjene su donesene prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari i prije zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena preinaka tužbe, kao što u konkretnom slučaju preinaka tužbe nije dopuštena niti nakon provedenog vještačenja, a suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, predmetna preinaka tužbe od strane tužiteljice ne bi niti bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a što sve osnovano tuženik i prigovara svojom žalbom, slijedom čega je u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo uvažiti kao osnovanu i temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsko rješenje, odlučujući kao pod I. a) izreke.

13. Suviše i Orijentacijski kriteriji Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike u odnosu na iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete izmijenjeni su pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., dakle prije podnošenja tužbe tužiteljice u ovoj pravnoj stvari, a koja tužba je podnesena 1. ožujka 2021.

14. Prema tome, trebalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice, kojim ista zahtjeva da joj tuženik isplati na ime naknade neimovinske štete iz osnova povrede prava osobnosti iznos od 25.000,00 kuna, a na ime naknade imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći iznos od 2.000,00 kuna, iz osnova troškova puta i liječenja iznos od 1.500,00 kuna i iz osnova uništenih stvari iznos od 7.000,00 kuna, dakle ukupno iznos od 35.500,00 kuna, odnosno, kada se od tog iznosa odbije nesporno isplaćeni iznos tužiteljici od strane tuženika u visini od 11.000,00 kuna iz osnova pretrpljene neimovinske štete, potrebno je odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice za isplatu iznosa od 24.500,00 kuna.

15. Sada, u ovoj fazi postupka, nije sporan osnov odgovornosti tuženika za nastalu štetu kod tužiteljice, već je u ovoj fazi postupka, po žalbi tuženika, sporna visina utvrđene neimovinske i imovinske štete kod tužiteljice.

16. Štetni događaj zbio se u vrijeme (27. siječnja 2019.), kada je već stupio na snagu ZOO/05, koji na drugačiji način, u odnosu na do tada važeći Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), uređuje pitanje naknade neimovinske štete, pa tako i u slučaju pravične novčane naknade, za pretrpljene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti.

17. Dok je odredba članka 200. ZOO-a propisivala pravo na novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao i duševne boli zbog naruženosti, člankom 1100. stavcima 1. i 2. ZOO/05 propisano je, da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. S obzirom na to da je ZOO/05 (članak 1100.) prihvatio objektivnu koncepciju pojma neimovinske štete, kao povrede prava osobnosti, pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti ne predstavljaju više samostalni oblik neimovinske štete, nego se radi o povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. stavak 2. u svezi članka 1100. ZOO/05). Pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti su, kako izrijekom kaže odredba članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO/05, samo kriteriji koji utječu na pravo na isplatu i visinu novčane naknade, što znači, da njihovi intenzitet i trajanje „diktiraju” i osnovanost potraživanja i visinu pravične naknade.

19. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, a osnovom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, utvrdio, da je tužiteljica utužene nezgode zadobila tjelesne ozljede u vidu kontuzije lijevog bedra i laceracije kože i potkožja, dakle ozljede površinskih struktura natkoljenice, kože i potkoljenice, te da se tužiteljica najprije liječila radi tjelesne ozljede, a gotovo istovremeno (samo dan kasnije) da je započela psihijatrijsko-psihološko liječenje i najprije da je kod tužiteljice dijagnosticira akutna reakcija na stres F43.0, a kako isti poremećaj na predloženu terapiju da nije zaliječen, nakon 30 dana da je redijagnosticiran u Poremećaj prilagodbe (žalovanje) F43.2 od 26. veljače 2019., a od 15. studenog 2019. da se dijagnosticira Posttraumatski stresni poremećaj F 43.1., te vodeća simptomatologija navedenog poremećaja da je prisutna i tijekom pregleda i razgovora za potrebe ovog vještačenja, te kod tužiteljice da je došlo i do trajne promjene osobnosti nakon traumatskog događaja F62, a kao posljedica doživljene traume, te kod tužiteljice da je došlo do smanjenja općeg životnog aktiviteta u vidu psihičkih teškoća za 20%., dok kod tužiteljice fizičke boli jakog intenziteta da su trajale četiri dana, boli srednjeg intenziteta deset dana, a boli promjenjivog slabijeg intenziteta četrnaest dana, te kod tužiteljice da je zaostalo naruženje u vidu pravilnog, dijelom hipermičnog ožiljka u području vanjske strane gornje polovine natkoljenice, dimenzija 14 cmx 0,5 do 1 cm, kao naruženje srednjeg stupnja povremeno i jasno uočljivo trećima, te tužiteljici tuđa pomoć i njega na temelju ozljede natkoljenice da je bila potrebna 2 do 3 sata dnevno tijekom 14 dana, zbog otežanog kretanja samostalnog, te boli, a potom 1 do 2 sata dnevno tijekom 2 tjedna u kasnijoj fazi cijeljenja ozljede, dok da su kod tužiteljice opravdani troškovi nabavke lijekova, u vidu gelova ili zavojnog materijala, te participacije u doplati lijekova, kao i troškovi prijevoza na specijalističke preglede.

20. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu novčane naknade neimovinske štete tužiteljici, s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u iznosu od 7.800,00 EUR-a.

21. Kako je od utvrđenog iznosa visine naknade neimovinske štete tužiteljici, s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potrebno odbiti iznos koji iznos je u visini od 11.000,00 kuna / 1.459,95 EUR-a od strane tuženika nesporno isplaćen tužiteljici na ime pretrpljene neimovinske štete, to proizlazi da tužiteljici iz ovog navedenog osnova na ime naknade štete pripada iznos od 47.769,10 kuna / 6.340,05 EUR-a, ali kako je tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom potraživala da joj tuženik na ime naknade neimovinske štete iz osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati iznos od 25.000,00 kuna / 3.318,07 EUR-a, a koji iznos je potrebno umanjiti za iznos od 11.000,00 kuna / 1.459,95 EUR- a, koji iznos je, a kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta, od strane tuženika tužiteljici već isplaćen iz tog osnova, to je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iz osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje trebalo, a u skladu sa postavljenim tužbenim zahtjevom, priznati iznos od 14.000,00 kuna / 1.858,11 EUR-a.

22. Nadalje, kada je našao da je tužiteljici nestručna pomoć bila potrebna u trajanju od ukupno cca 70 sati, ispravno je sud prvog stupnja, a pravilno cijeneći sat tuđe njege i pomoći nestručne osobe u visini od 5,00 EUR-a, utvrdio da tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada u iznosu od 350,00 EUR-a, ali kako je tužiteljica iz tog osnova zahtijevala iznos od 2.000,00 kuna / 265,45 EUR- a, to je tužiteljici na ime naknade štete iz osnova tuđe njege i pomoći, u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom, a temeljem odredbe članka 1095. ZOO/05, trebalo priznati iznos od 2.000,00 kuna / 265,45 EUR-a.

23. Isto tako, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je utvrdio da tužiteljici na ime naknade štete iz osnova opravdanih troškova prijevoza na specijalističke preglede, kao i nabavke lijekova (analgetski gelovi), zavojnog materijala, gelova za redukciju ožiljka, participacije u doplati lijekova na dopunskoj listi (Sanval, Brintellix), dakle troškova puta i troškova liječenja, pripada iznos od 199,00 EUR-a, koliko je tužiteljica i potraživala svojim tužbenim zahtjevom, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 1095. ZOO/05, isto kao što je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužiteljici za, u prometnoj nezgodi uništene kožne hlače, kožne rukavice i torbicu, sunčane naočale marke Ray Ban, mobitel, skafander i donje rublje, primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, priznao iznos od 800,00 EUR-a, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 1095. ZOO/05.

24. Dakle, tužiteljici bi iz osnova naknade predmetne štete pripadao iznos od ukupno 23.526,93 kune / 3.122,56 EUR-a, koji iznos je tuženik dužan platiti tužiteljici sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 5. travnja 2019. pa do isplate, slijedom čega je za ovaj iznos naknade štete žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i za taj iznos potvrditi prvostupanjsku presudu, dok je uvažavanjem žalbe tuženika kao osnovane zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 973,07 kuna / 129,15 EUR-a valjalo odbiti kao neosnovan i u tom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti, a u preostalom dijelu za daljnji tužiteljici dosuđeni iznos od 32.524,86 kuna / 4.316,79 EUR-a prvostupanjsku presudu je valjalo ukinuti, sve odlučujući kao u točki I. b) izreke (članak 373. točka 3. i članak 369. stavak 5. u svezi članka 354. stavka 2. točke 12. sve ZPP-a).

25. U odnosu na žalbene navode tuženika, u dijelu kojima u biti prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, u svezi utvrđene neimovinske i imovinske štete kod tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja obrazloženjem svoje odluke utvrdio karakter, intenzitet i visinu pretrpljene neimovinske i imovinske štete kod tužiteljice, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je utvrdio da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a tuženiku je još i za navesti, da je ocjena prvostupanjskog suda glede tužiteljičine ukupne neimovinske štete, u odnosu na težinu njezinih ozljeda i njihovih posljedica i u odnosu na tužiteljičinu konkretnu osobu, neovisno o posljedicama koje tužiteljice ima radi pogibije sestre u predmetnoj prometnoj nezgodi, pravedna.

26. U odnosu na daljnje žalbene prigovore tuženika, istom je i za odgovoriti, da, obzirom na datum podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (1. ožujka 2021.), temeljem odredbe članka 230. ZOO/05, nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine, te je tuženiku suviše i za navesti, da je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužiteljici na dosuđeni iznos naknade štete priznao i pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 5. travnja 2019., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku od strane tužiteljice, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 115/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP).

27. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika kao osnovane, prvostupanjsku presudu i rješenje djelomično potvrditi, djelomično preinačiti i djelomično ukinuti, sve odlučujući kao u točkama I. a) i b) izreke.

28. Nadalje, obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena i djelomično ukinuta, te i da je prvostupanjsko rješenje ukinuto, to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude).

29. Tužiteljica je u ovom sporu uspjela u osnovu 100% i visini cca 66%, slijedom čega uspjeh tužiteljice u postupku iznosi 83%, a uspjeh tuženika u postupku iznosi 17%.

30. Kada se, a obzirom na vrijednost predmeta spora, pravilno obračunat trošak tužiteljice po sudu prvog stupnja u iznosu od 2.091,37 EUR-a / 15.757,43 kuna, koji trošak je obračunat prema vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, umanji za postotak koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici (uspjeh tužiteljice u omjeru od 66%), to proizlazi da trošak tužiteljice iznosi 1.380,30 EUR-a / 10.399,87 kuna, koji trošak je tuženik, temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, dužan isplatiti tužiteljici, dok je zahtjev tužiteljice za više traženi trošak u iznosu od 711,07 EUR-a / 5.357,56 kuna valjalo odbiti, slijedom čega je, u ovom dijelu uvažavanjem žalbe tuženika kao osnovane, temeljem odredbe članka 380 točke 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. c) izreke.

31. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore za navesti, da je člankom 1. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 126/22 – dalje: Tarifa) propisano, da se Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) mijenja i glasi: Tbr. 50. Vrijednost boda iznosi 15,00 kuna, a člankom 2. propisano je, da ova Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, a ista je u „Narodnim novinama“ objavljena 28. listopada 2022.

32. Kako iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari rasprava zaključena 15. veljače 2023. (stranice od 168 do i 172 spisa), te da je presuda objavljena 28. veljače 2023. (stranice 221 i 222 spisa), dakle sve nakon stupanja na snagu Tarife, to je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužiteljici obistinio troškove postupka po vrijednosti jednog boda u iznosu od 15,00 kuna / 1,99 EUR-a.

33. Obzirom da je tuženik djelomično uspio svojom žalbom, to je istom priznato 50% troškova žalbenog postupka i to u iznosu od 2.079,52 kune / 276 EUR-a, a koji trošak tuženiku je dužna naknaditi tužiteljica, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

34. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužiteljice (trošak sastava tužiteljice odgovora na žalbu tuženika) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari.

35. Slijedom svega navedenog, presuđeno je i riješeno kao u izreci.

36. Nepobijani dio (točku III. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 7. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.