REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-403/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja A. V. d. o. o., sa sjedištem u R.-R., O. A. R. …, zastupan po opunomoćeniku A. P., odvjetniku u P., L. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva Boduli 9, kojeg zastupa službena osoba I. K., radi naknade za koncesiju, 7. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471- 01/23-07/31, URBROJ: 513-02-6002/10-23-2 od 16. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-07/31, URBROJ: 513-02-6002/10-23-2 od 16. ožujka 2023., tužitelju je utvrđena naknada s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od 29. travnja 2022. do 15. listopada 2022. u ukupnom iznosu od 2.654,83 EUR/20.003,82 kn i imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru za isto razdoblje u iznosu od 44.963,43 EUR/338.776,96 kn.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te ukazuje na to da je osporeno rješenje donijela neovlaštena osoba, te se poziva na odredbe članka 23. stavak 1. i 2., članak 98. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, te ističe kako rješenje u upravnom postupku može donijeti i potpisati službena osoba u čijem opisu poslova je vođenje tog postupka odnosno rješavanje o upravnim stvarima ili čelnik tijela, a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, dok je u konkretnom slučaju osporeno rješenje potpisao pročelnik Područnog carinskog ureda A. F., koji prema mjerodavnim propisima u vrijeme donošenja osporenog rješenja nije bio čelnik tijela, a ni službena osoba u čijem opisu poslova koje je vođenje tog postupka odnosno rješavanje o upravnim stvarima. Prema odredbi članka 56. stavak 1. Zakona o sustavu državne uprave da je čelnik ministarstva ministar. Prema mjerodavnoj Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija, u Područnom carinskom uredu Rijeka, pored ostalih ustrojstvenih jedinica, da je ustrojena Služba za nadzor, u sklopu koje su ustrojeni Odjel za inspekcijski nadzor i upravni postupak i Odjel za inspekcijski nadzor u području koncesija. Odjel za inspekcijski nadzor u području koncesija da obavlja poslove praćenja plaćanja naknade za koncesije; obavlja inspekcijski nadzor ovlaštenika koncesije u pogledu zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata naknade za koncesiju po zahtjevima davatelja koncesija, po prijavama po godišnjem planu rada i prema podacima iz Registra koncesija; vrši nadzor nad obavljanjem djelatnosti za koju je propisana koncesija, a obavlja se bez dodijeljene koncesije; nadzire da li davatelj koncesije poduzima propisane mjere za naplatu naknada za koncesije sukladno ugovoru o koncesiji i posebnim propisima koji se odnose na koncesije, podnosi prijave nadležnim državnim odvjetništvima, izdaje prekršajne naloge; donosi rješenja kojima nalaže uplatu koncesijske naknade te surađuje s nadležnom unutarnjom ustrojstvenom jedinicom Ministarstva koja vodi Registar koncesija radi usklađivanja stanja duga evidentiranog u Registru sa stanjem utvrđenim inspekcijskim nadzorom te surađuje s nadležnim Državnim inspektoratom, Službom nadzora u području rudarstva, te po potrebi obavlja i druge poslove po nalogu Carinske uprave, Središnjeg ureda i pročelnika područnog carinskog ureda. Za obavljanje poslova iz djelokruga tog Odjela za inspekcijski nadzor u području koncesija pri Područnom carinskom uredu rijeka, okvirni broj državnih službenika i namještenika Ministarstva financija u sklopu Uredbe, da je određeno, među ostalim, devet samostalnih izvršitelja u Rijeci. Prema odredbi članka 107. stavak 11. Uredbe, da pročelnik upravlja radom područnog carinskog ureda u sastavu ministarstva. S obzirom na to da su u Ministarstvu financija raspoređeni državni službenici u čijem je opisu poslova rješavanje upravnih poslova iz područja nadzora u području koncesija, neki od tih službenika da je sukladno tome trebao rješavati u konkretnom upravnom postupku i potpisati osporeno rješenje. Ukoliko ni jedan od službenika raspoređenih u Odsjeku za inspekcijski nadzor u području koncesija ne bi imao odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni ispit, što tužitelj smatra malo vjerojatnim, osporeno rješenje da je bio ovlašten donijeti i potpisati ministar kao čelnik tijela. Pročelnik zadužen za upravljanje radom upravne organizacije ustrojene u sastavu ministarstva nije čelnik tijela, a nije ni životno da bi, uz upravljanje upravnom organizacijom u sastavu ministarstva, mogao rješavati sve upravne postupke iz nadležnosti Službe za nadzor Područnog carinskog ureda Rijeka. Slijedom svega navedenoga, osporeno rješenje da je nezakonito. Dalje navodi da je tužitelj u Prigovoru protiv Zapisnik od 14. veljače 2023. iznio niz primjedbi na zakonitost provedenog nadzora i činjeničnih i pravnih utvrđenja koji su izvedeni iz provedenog nadzora. Podnositelj tužbe da je isticao da činjenično stanje nije na valjani način utvrđeno, kao i da je nisu poštivana pravila upravnog postupka, te navodi da je tuženik kao porezno tijelo samostalno procjenjivao poreznu osnovicu, odnosno u ovom konkretnom slučaju prihode podnositelja tužbe, temeljem odredbe članka 92. Općeg poreznog zakona (dalje u tekstu: OPZ). Prvenstveno, da nije jasno iz kojeg razloga je tuženik sam procjenjivo poreznu osnovicu, kada je imao dostupnu knjigovodstvenu dokumentaciju podnositelja tužbe koji je aktivno sudjelovao u nadzoru te dostavio svu potrebnu dokumentaciju. U niti jednom dijelu pobijanog rješenja da nije navedeno da je podnositelj tužbe odbio sudjelovati u poreznom nadzoru, odbio dati knjige ili evidencije na uvid, te da bi isti eventualno nepravilno vodio svoje knjige i evidencije. Evidentno je kako se u ovom konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 92. OPZ-a prema kojoj porezno tijelo samo procjenjuje poreznu osnovicu i upravo suprotno, da je porezno tijelo bilo dužno utvrditi poreznu osnovicu – prihode poreznog obveznika temeljem dostavljene knjigovodstvene dokumentacije koja je uredno dostavljena u ovom postupku i koja je vođena sukladno pravilima struke, te smatra da je aktivno sudjelovao u nadzoru, obavio zaključni razgovor i dostavljao dokumentaciju te je omogućio službenim osobama tuženika. Smatra da za izračun porezne obveze nisu korištene pravilne odrednice pri čemu da je tuženik trebao postupati na temelju članka 92. stavka 3. Općeg poreznog zakona. Smatra kako je tuženik netočno utvrdio da se u nadziranom razdoblju vršila bilo kakva ugostiteljska djelatnost na pomorskom dobru, da su se stolovi u vrijeme inspekcijskog nadzora nalazili na pomorskom dobru, ali da se nisu koristili jer su tamo bili samo odloženi i na tom dijelu nisu bili posluživani gosti, što da je vidljivo i iz fotografija koje se nalaze u spisu tuženika, te da je jasno vidljiva razlika između stolova koji su bili odloženi na dijelu pomorskog dobra i stolova koji su se nalazili na terasi – javnoj površini Grada Rovinja, a na kojima da je ujedno i jedino vršena ugostiteljska djelatnost. U niti jednom trenutku na tom spornom dijelu da nisu posluživani gosti, niti su gosti na tom mjestu sjedili, niti koristili sporni dio terase odnosno pomorsko dobro i u potpunosti otklanja utvrđenja da bi ostvario bilo kakav prihod na spornom nadziranom pomorskom dobru, kao što je to činio i tijekom upravnog postupka pred tuženikom. Navodi kako je tuženik utvrdio ukupan prihod podnositelja tužbe u nadziranom razdoblju, u okviru ugostiteljskog objekta „C.“ u iznosu od 988.939,05 EUR. Djelatnost ugostiteljskog objekta da je pritom za potrebe ovog postupka podijeljeno na tri dijela, djelatnost unutar objekta, djelatnost na javnoj terasi Grada Rovinja za koje se plaćaju sva potrebna davanja, te naposljetku djelatnost na terasi smještenoj na pomorskom dobru, koje je i predmet ovog nadzora, te da je na taj način uspoređen omjer kvadrature terase na pomorskom dobru u odnosu na omjer preostalog djela objekta, te je uzeto da prihod koji je ostvaren na terasi na pomorskom dobro iznosi 70.808,04 EUR, odnosno 7,16 % ukupnog prihoda i da je takav način obračuna potpuno neprihvatljiv i neispravan. Navodi kako je tuženik propustio uzeti u obzir činjenicu da bitan dio ukupno ostvarenog prihoda podnositelja tužbe čini prodaja sladoleda što da je posebna kategorija usluge koja se pruža u okviru štanda koji se nalazi na javnoj terasi Grada Rovinja, i nema nikakve povezanosti s pomorskim dobrom, posebice stoga što se prodaja vrši momentalno, a sam proizvod se konzumira izvan ugostiteljskog objekta. Kada bi se postotak kvadrature pomorskog dobra u odnosu na ukupan postotak kvadrature ugostiteljskog objekta uzeo kao pravilan obračun prihoda na pomorskom dobru, tada se na štetu podnositelja tužbe ignorira činjenica da je velik dio prihoda ostvaren upravo prodajom proizvoda na javnoj terasi, te da niti najmanji dio tog dijela prihoda ne može i nije mogao biti ostvaren na spornom pomorskom dobru. U tom smislu smatra da je tuženik bio dužan utvrditi koji se dio ukupnog prihoda odnosi na prodaju sladoleda, te potom taj dio prihoda oduzeti od ukupnog obračuna, budući da se taj vid djelatnosti zasigurno ne vrši izvan štanda koji se nalazi na javnoj terasi za koja su, nesporno, podmirena sva potrebna davanja, te predlaže da se poništi rješenje tuženika. Ujedno tužitelj moli naslovni Sud donošenje odluke o odgodnom učinku ove tužbe, sve do pravomoćnosti ovog postupka, sukladno članku 26. Zakona o upravnim sporovima, budući da bi se provedbom pobijanog rješenja tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. Ističe da tijekom godine zapošljava 70-80 osoba, a osim toga, da valja uzeti u obzir da je tužitelj i vlasnik, odnosno osnivač trgovačkog društva B. - R. d. o. o., koje društvo da dodatno zapošljava još 20-ak osoba, da bi izvršenje pobijanog rješenja dovelo bi u opasnost opstanak i mogućnost rada tužitelja, kao i društva B. – R. d. o. o., što da bi zadalo značajan financijski udarac brojnim obiteljima zaposlenika tužitelja te dovelo u pitanje njihova mjesečna primanja koja su im neophodna za uzdržavanje obitelji i egzistenciju. Slijedom navedenog, tužitelj moli naslovni Sud donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe jer da provedbom izvršenja pobijanog rješenja tužitelju nastala teško popravljiva šteta, vjerojatno i nepopravljiva, a odgodni učinak tužbe da se niti u kojem pogledu ne protivi javnom interesu, čak štoviše, hoće li se rješenje izvršiti dva mjeseca prije ili kasnije, da nije od nikakvog utjecaja na državni proračun, niti na javni interes, a šteta koja bi se mogla spriječiti takvom radnjom, odnosno odgodom, uvelike prevladava nad eventualnim javnim interesom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu citira članka Zakona o sustavu državne uprave i imajući u vidu i činjenicu da su inspekcijski nadzor u konkretnom slučaju obavile ovlaštene osobe, raspoređene za rad u Odjelu za inspekcijski nadzor u području koncesija sukladno Sistematizaciji radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka koja čini sastavni dio Pravilnika, da nesporno proizlazi da je tuženik u cijelosti postupao sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima. Napominje da je provedenim poreznim nadzorom kod tužitelja utvrđeno da je u predmetnom razdoblju obavljao gospodarsku djelatnost u ugostiteljskom objektu „C." na adresi O. P. B. …, ukupne površine 86 m[2] sukladno rješenju ureda državne uprave u Istarskoj županiji, ispostavi Rovinj, Službe za gospodarstvo KLASA: UPA-335-01/13-01/188, URBROJ: 2163-12-03-02/1-13-4 od 05.07.2013. godine; na ugostiteljskoj terasi ispred objekta „C.” ukupne površine 173,24 m[2] koja se nalazi na javnoj površini u O zoni grada Rovinja za čije korištenje da je izdano rješenje o razrezu poreza Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i izgradnju grada Rovinja KLASA: UPA-363-01/22-02/19, URBROJ: 2163-8-07-01/1- 22-6 od 13.04.2022.; te na ugostiteljskoj terasi pored objekta „C.” površine 20 m[2] koja se nalazi na dijelu k. č. br. 9689/27, k. o. Rovinj, označene kao pomorsko dobro, a koja predstavlja lučko područje južne luke Rovinj, bez koncesije, sukladno rješenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Pula, KLASA: UPA-342-24/22-03/520, URBROJ: 530-0442-22-3 od 05.10.2022., slijedom čega da se sukladno odredbama Zakona o koncesijama i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, a u svezi Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, izvršio obračun stalnog i promjenjivog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju, te su utvrđeni prihodi koji predstavljaju imovinsku korist ostvarenu nezakonitim obavljanjem djelatnosti na lučkom području, te u nastavku ponavlja navode iz osporavanog rješenja, te da nesporno proizlazi da je tuženik sukladno danku 92. stavku 1. OPZ-a morao procijeniti poreznu osnovicu — prihode na lučkom području, jer tužitelj podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom obzirom da za terasu na lučkom području ista nije zasebno vođena, te da je sukladno članku 92. stavku 3. točki 3. OPZ-a tuženik, prilikom utvrđivanja porezne osnovice procjenom polazio od podataka i činjenicama o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim), utvrđenim očevidom ili poreznim nadzorom. Dalje se poziva na odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i ističe da Ministarstvo financija nedvojbeno provodi politiku koncesija, u smislu Zakona o koncesijama, što da predstavlja sve mjere i aktivnosti usmjerene uspostavi i održanju učinkovitog sustava davanja koncesija, a osobito nadzor nad provedbom ugovora o koncesijama, nadzor obavljanja djelatnosti bez potrebne koncesije, vođenje Registra koncesija, sudjelovanje predstavnika ministarstva nadležnog za financije u postupcima davanja koncesija, praćenje provedbe ugovora o koncesijama s obilježjima javnoprivatnog partnerstva, izobrazbu te praćenje međunarodne prakse na području koncesija. Navodi da je Područni carinski ured Rijeka 30.08.2022., nakon obavljenog očevida, zatražilo od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, provođenje inspekcijskog nadzora kod tužitelja, o čemu da je 08.09.2022., Ministarstvo mora prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Pula, dostavila zapisnik o inspekcijskom pregledu pomorskog dobra, terase ugostiteljskog objekta „C.”, na k. č. br. 9689/27 k. o. Rovinj - lučkom području luke Rovinj, KLASA: UPI-342-24/2203/520, URBROJ: 530-04-4-2- 22-1 od 07.09.2022. (zavedeno pod KLASA: 47101/22-11/201, URBROJ: 513-02- 6002-22-5), kojim da je naznačeno da je 05.09.2022. proveden inspekcijski nadzor Lučke kapetanije kod trgovačkog društva A. V. d. o. o., kojim da je utvrđeno da ne postoji ugovor o koncesiji ili je istekao rok valjanosti ugovora, te da isti bez koncesije gospodarski koristi pomorsko dobro — dio lučkog područja južne luke Rovinj (luke otvorene za javni promet županijskog značaja, kojom upravlja Lučka uprava Rovinj). Iz priložene Službene zabilješke Lučke uprave Rovinj br. 31/2022, KLASA: 34201/22- 01/04, URBROJ: 2163115-01-22-64 od 02.08.2022., da je razvidno da je 02.08.2022., prilikom redovnog obilaska lučkog područja na predjelu Obale P. B., lučki nadzornik uočio kako djelatnici Caffe bara „C.” u popodnevnim i večernjim satima vrše ugostiteljsku djelatnost na operativnoj obali lučkog područja pod ingerencijom Lučke uprave Rovinj (postavljeni stolovi i stolice), o čemu da je sačinjena fotografija iz koje je vidljivo da je na lučkom području postavljeno 12 stolova sa pripadajućim stolicama, dok je iz obavijesti o uklanjanju bespravno postavljenih stolova i stolica na lučkom području luke Rovinj, Lučke uprave Rovinj, KLASA: 342-01122-01/04, URBROJ: 2163/15-01-22-62 od 03.08.2022., razvidno da je nadzirana osoba obavještena da je dužna odmah ukloniti bespravno postavljene stolove i stolice na lučkom području luke Rovinj, koje su postavljene u sklopu objekta „C.”. Također ističe da je za vrijeme trajanja očevida od odgovorne osobe zatraženo usmeno davanje obavijesti o pravnoj osnovi korištenja dijela terase ugostiteljskog objekta „C.", smještene uz samo more, o čemu da je sastavljena zabilješka o davanju obavijesti KLASA: 471-01/22-01133, URBROJ: 513-02-6002/4-22-93 (zavedeno pod KLASA: 471-01/22-11/201, URBROJ: 513-02-6002/1-22-2), u kojoj da je odgovorna osoba — Eduard Jakupi, izjavio da je od lučke uprave zatražio dozvolu za privremeno obavljanje djelatnosti na lučkom području i to istoga dana kada su ovlašteni carinski službenici provodili očevid kod tužitelja, te da je tuženik dopisom Lučke uprave Rovinj od 08.11.2022. ujedno i obaviješten da je zahtjev tužitelja odbijen uz obrazloženje da se pomorskim dobrom ne može raspolagati izravnom pogodbom, već isključivo putem javnog natječaja. U svezi navoda tužitelja da je prodaja sladoleda posebna kategorija usluge koja se pruža u okviru štanda koji se nalazi na javnoj terasi i da se prihodi od takve usluge trebaju oduzeti od ukupnih prihoda, tuženik napominje da činjenica da se sladoled prodaje u okviru štanda, ne utječe na drugačiji obračun, budući da prihodi od prodaje sladoleda predstavljaju dio ukupnih prihoda ostvarenih od obavljanja ugostiteljske djelatnosti u objektu „C." i čine njenu gospodarsku bit. Također, tužitelj ne može dokazati da se sladoled ne prodaje

Također smatra da je postupku

gostima koji sjede na terasama objekta „C."

provođenja nadzora pravilno i zakonito utvrđeno da je tužitelj obavljao djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, bez koncesije, slijedom čega da je doneseno zakonito rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata kako naknade s obilježjem naknade za koncesiju tako i imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, te se poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Rijeci, te predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 4. rujna 2023. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ostala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložila saslušanje svjedoka navedenih u zapisniku o održanom ročištu.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokazne prijedloge, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Glede prigovora tužitelja da je rješenje nezakonito iz razloga što je potpisano od strane za to neovlaštene osobe, ovaj Sud očituje se kako slijedi. Sukladno odredbi članka 23. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21, dalje: ZUP), u javnopravnom tijelu postupa službena osoba u čijem je opisu poslova, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela, vođenje upravnog postupka, odnosno rješavanje u konkretnoj upravnoj stvari. Dakle, ovlast za vođenje postupka i(li) rješavanje upravne stvari ima ona osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opisu kojeg je sadržana ova ovlast, a što se propisuje pravilnikom o unutarnjem redu. Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva financija propisano je da pročelnik rukovodi radom područnog carinskog ureda i potpisuje njegove, dok su inspekcijski nadzor provele ovlaštene osobe sukladno Sistematizaciji radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom ureda Rijeka, koje osobe provode najsloženije poslove inspekcijskog nadzora sukladno propisima o koncesiji i na temelju bitnih činjenica utvrđenih nadzorom sastavljaju zapisnike o poduzetim radnjama i činjenicama utvrđenim inspekcijskim nadzorom. Iz navedenog slijedi da je, sukladno propisima koji reguliraju unutarnje ustrojstvo carinskog tijela, viši inspektor ovlašten voditi upravni postupak no ne i rješavati u istom, u smislu donošenje (potpisivanja) akta kojim se odlučuje u toj upravnoj stvari. No, kako odredba članka 23. stavak 1. ZUP-a pri određivanju službene osoba upućuje jedino na propise u unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela ne i na propise koji uređuju materiju iz područja nadležnosti tog tijela to je upitno može li ovlast za rješavanje upravne stvari proizlaziti iz posebnog propisa. Međutim, čak i da je prethodni zaključak pogrešan isto u konačnici ne bi imalo utjecaja na zakonitost upravnog akta. Naime, po ocjeni ovog Suda, kada propis o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela određuje da čelnik potpisuje akte tijela isto podrazumijeva sve akte koje je to tijelo ovlašteno donositi u okviru poslova iz svoje nadležnosti. Stoga, Sud smatra da se u situaciji kada je rješenje, nacrt kojeg je izradio službenik koji je vodio upravni postupak, potpisao čelnik tijela ne može govoriti o tome da je rješenje donijela za to neovlaštena osoba.

9. Odredbom članka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19, dalje: ZPDML) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na ovim Zakonom.

način propisan

10. Odredbom članka 2. točka 4. ZPDML-a propisano je da je lučko područje luke područje morske luke, koje obuhvaća jedan ili više morskih i kopnenih prostora (lučki bazen), koje se koristi za obavljanje lučkih djelatnosti, a kojim upravlja lučka uprava, odnosno ovlaštenik koncesije, a granica lučkog područja je granica pomorskog dobra.

11. Odredbom članka 5. ZPDML-a, propisano je da građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju se pripadnošću pomorskog dobra (stavak 1.). Na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi (stavak 2.).

12. Odredbom članka 6. ZPDML-a, propisano je da je gospodarsko korištenje pomorskog dobra korištenje pomorskog dobra za obavljanje gospodarskih djelatnosti, sa ili bez korištenja postojećih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru, te sa ili bez gradnje novih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru.

13. Odredbom članka 7. stavkom 1. ZPDML-a propisano je da se za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

14. Odredbom članka 16. stavkom 1. ZPDML propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji (stavak 2.). Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona (stavak 3.).

15. Odredbom članka 25. stavkom 1. i 2. ZPDML-a propisano je da na osnovi odluke o koncesiji davatelj koncesije i ovlaštenik sklapaju ugovor o koncesiji. Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti koje u toku trajanja koncesije mora udovoljavati ovlaštenik koncesije, druga prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije.

16. Odredbom članka 28. stavkom 2. ZPDML-a propisano je da se naknada za koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sastoji od stalnog i promjenjivog dijela, a visina se određuje polazeći od gospodarske opravdanosti, odnosno profitabilnosti gospodarskog korištenja pomorskog dobra koja se dokazuje studijom gospodarske opravdanosti, procijenjenom stupnju ugroženosti prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi te zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske

17. Odredbom članka 3. stavak 1. i 2. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj: 69/17 i 107/20, dalje: Zakon), propisano je da je koncesija pravo koje se stječe ugovorom. Vrste koncesija su: 1. koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, 2. koncesija za radove, 3. koncesija za usluge.

18. Odredbom članka 12. stavkom 1. Zakona, propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

19. Odredbom članka 85. stavkom 1. točkom 3. ZK-a propisano je da inspekcijski nadzor osobito obuhvaća nadzor obavljanja djelatnosti, za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije.

20. Odredbom članka 89. stavkom 1. ZK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, da će inspektor donijeti rješenje kojim utvrđuje obvezu i nalaže uplatu iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknadu s obilježjem naknade za koncesiju).

21. Stavkom 2. istog članka ZK-a, propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz stavka 1. toga članka, dok je stavkom 7. propisano da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzet rješenjem iz stavka 1. toga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili ne može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procjeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi.

22. Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tuženik kod tužitelja proveo porezni nadzor izvršavanja obveza iz ugovora o koncesiji (što uključuje ugovore o podkoncesiji, podugovore i ugovore s takvim svojstvima sklopljenim s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor o koncesiji), obavljanja djelatnosti koncesije prekoračenjem opsega i sadržaja koji je određen ugovorom o koncesiji, te obavljanja djelatnosti za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije. Prilikom nadzora je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 29. travnja 2022. do 15. listopada 2022., obavljao gospodarsku djelatnost u ugostiteljskom objektu „C.“ na adresi O. P. B. …u Rovinju, ukupne površine 86 m[2] sukladno rješenju ureda državne uprave u Istarskoj županiji, ispostavi Rovinj, Službe za gospodarstvo KLASA: UPA-335-01/13-01/188, URBROJ: 2163-12-03-02/1-13-4 od 5. srpnja 2013., na ugostiteljskoj terasi ispred objekta „C.” ukupne površine 173,24 m[2] koja se nalazi na javnoj površini u O zoni grada Rovinja za čije korištenje je izdano rješenje o razrezu poreza Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i izgradnju grada Rovinja KLASA: UPA-363-01/22-02/19, URBROJ: 2163-8-07-01/1- 22-6 od 13. travnja 2022., te na ugostiteljskoj terasi pored objekta „C.” površine 20 m[2] koja se nalazi na dijelu k. č. br. 9689/27, k. o. Rovinj, označene kao pomorsko dobro, a koja predstavlja lučko područje južne luke Rovinj, bez koncesije, sukladno rješenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Pula, KLASA: UP/I-342-24/22-03/520, URBROJ: 530-04-4-2-22-3 od 5. listopada 2022., slijedom čega se sukladno odredbama Zakona o koncesijama i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, a u svezi Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, izvršio obračun stalnog i promjenjivog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju, te su utvrđeni prihodi koji predstavljaju imovinsku korist ostvarenu nezakonitim obavljanjem djelatnosti na lučkom području.

23. Obzirom da tužitelj svoje prihode ne knjiži zasebno po terasama, već sveukupno za cijeli profitni centar „C.“, bilo je neophodno da se izvrši procjena osnovice, kojom prilikom se uzelo u obzir udio prihoda ostvarenih obavljanjem djelatnosti na terasi koja se nalazi na lučkom području, koji iznosi 7,16% od ukupno zauzetih površina objekta i terasa, iz čega proizlazi da je ukupan prihod na terasi na lučkom području 70.808,04 EUR (od ukupno 988.939,05 EUR), dok promjenjivi dio naknade s obilježjem naknade za koncesiju iznosi 2.124,24 EUR, sve sukladno odredbi članka 16. stavak 1. točka A.4.1. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“ broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11, 83/12 i 10/17, dalje: Uredba). Sukladno navedenom utvrđen je i prihod koji predstavlja imovinsku korist ostvarenu nezakonitim obavljanjem djelatnosti u ukupnom iznosu od 44.963,43 EUR, sve kako je detaljno opisano u obrazloženju rješenja tuženika.

24. Tužitelj tvrdi kako se u nadziranom razdoblju nije vršila ugostiteljska djelatnost na pomorskom dobru jer da se stolovi nisu koristili. Zbog navedenog, tuženik je od Lučke uprave Rovinj zatražio podatak u vezi korištenja pomorskog dobra od strane tužitelja, te je u odgovoru od 10. studenog 2022. navedeno da tužitelj koristi pomorsko dobro bez valjane pravne osnove. Također je navedeno da je 2. kolovoza 2022. proveden očevid na predmetnoj terasi koja se nalazi na pomorskom dobru, te je tužitelju upućena obavijest da ukloni postavljene stolove i stolice, a prilikom izvršenog očevida je također utvrđeno da se u caffe baru „C.“, u večernjim satima, obavlja ugostiteljska djelatnost, čemu kao dokaz priležu i fotografije sa lica mjesta. Navodi tužitelja da se radi o velikom dijelu prihoda od prodaje sladoleda na javnoj terasi, ne mogu se prihvatiti kao osnovani jer ne postoji dokaz da se ti isti sladoledi ne prodaju gostima koji sjede na spornoj terasi.

25. Dakle, prema gore navedenim zakonskim odredbama izričito je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti bez dane koncesije te postoji zakonska osnova da se korisniku koji je pomorsko dobro koristio bez odobrene koncesije na pomorskom dobru i zaključenog ugovora o koncesiji, obračuna predmetna naknada i utvrdi i oduzme imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije.

26. Što se tiče prigovora tužitelja da tuženik nije postupio sukladno članku 98. stavak 5. ZUP-a („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), ovaj Sud smatra da je je iz pobijane odluke razvidno i jasno obrazloženo na koji je način su utvrđene obveze tužitelja, te je detaljno prikazano i u tabelarnom prikazu, pravilno je utvrđeno činjenično stanje, kao i razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te je ujedno i omogućeno stranci da sudjeluje u poreznom nadzoru.

27. Što se tiče obračuna visine obračunate imovinske koristi, a polazeći prije svega od odredbe članka 89. stavak 7. ZK-a, valja zaključiti da se iznos imovinske koristi koji se ima oduzeti zbog obavljanja djelatnosti bez koncesije utvrđuje u visini ukupnih prihoda ostvarenih obavljanjem te djelatnosti, pa se stoga oduzeta imovinska korist ne umanjuje za iznos sredstava uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. To stoga što su svi prihodi koji su ostvareni nezakonitim obavljanjem djelatnosti ujedno i sami nezakoniti, neovisno o tome je li za njihovo ostvarenje bilo potrebno snositi određene troškove ili nije.

28. Sagledavajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka i spisu predmeta ovog spora te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud utvrđuje da se pobijano rješenje tuženika temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava.

29. Stoga, imajući u vidu citirane odredbe ZPDML-a i ZK-a, te da je u predmetnom nadzoru nedvojbeno utvrđeno da je u predmetnom razdoblju tužitelj na pomorskom dobru obavljao gospodarsku djelatnost, a da za to nije imao koncesiju, ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno u svojoj odluci tužitelja obvezao na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju te na plaćanje imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, na način kako je to opisano u obrazloženju osporavanog rješenja.

30. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud nalazi da prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nisu osnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Posljedično tome, Sud zaključuje da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

31. Odredbom članka 26. stavak 2. ZUS-a, propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

32. Prema citiranoj odredbi članka 26. stavak 2. ZUS-a proizlazi da se odgodni učinak tužbe može odrediti samo ukoliko su sve pretpostavke propisane tom odredbom kumulativno ispunjene.

33. Prema citiranoj odredbi članka 26. stavak 2. ZUS-a proizlazi da se odgodni učinak tužbe može odrediti samo ukoliko su sve pretpostavke propisane tom odredbom kumulativno ispunjene.

34. U konkretnom predmetu ispunjena je pretpostavka iz gore navedene odredbe ZUS-a da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, ali ne i pretpostavka da odgoda nije protivna javnom interesu, a tužitelj nije niti dokazao da bi mu se izvršenjem pojedinačne odluke nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, jer navedeno ničim nije dokumentirao, odnosno, takve svoje navode tužitelj nije potkrijepio dostavljanjem bilo kakve materijalne dokumentacije iz koje bi isto bilo razvidno.

35. Po stajalištu ovog Suda određivanje odgodnog učinka tužbe bilo bi protivno javnom interesu. Naime, pravovremeno plaćanje dospjelih obveza po osnovi poreza odlučno je za redovno funkcioniranje pravne države, odnosno za zaštitu pravnog poretka, osiguranje financijske discipline, te aktivnu ulogu države u poticanju gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja građana, pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

36. Odluka o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove, slijedom čega je, s obzirom da je tužitelj izgubio spor, postavljeni zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora valjalo odbiti.

U Rijeci 7. rujna 2023.

S u t k i n j a

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)