REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

RADNI

SUD

U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-2477/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. d.d. u stečaju, Z., OIB: …, zastupanog po stečajnom upravitelju M. Z., isti zastupan po punomoćnici D. R. D., odvjetnici iz o.d. M. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja osporene tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2023., u prisutnosti punomoćnice tužitelja A. K., odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika L., M. i M. M., odvjetničkih vježbenika, te presude javno objavljene 6.rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da postoji tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja - stečajnog vjerovnika S. M., OIB: … prema tuženiku - stečajnom dužniku V. d.d. u stečaju, OIB:… u iznosu od 11.868,10 eura[1] / 89.420,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana otvaranja stečajnog postupka 2. listopada 2017. g. do isplate. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parniči trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parniči trošak u iznosu od 2.487,50 eura[1] / 18.742,07 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem suda u Z. … od … otvoren stečajni postupak nad tuženikom te su pozvani stečajni vjerovnici da prijave svoje potraživanje, da je tužiteljevo potraživanje s osnova prekovremenog rada osporeno, te je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice. Nakon provedenog financijskog vještačenja predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 11.868,10 eura, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te ističe da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću prema obračunima plaća, da je tužba nejasna jer tužitelj ne navodi u kojem razdoblju potražuje isplatu i kada je navodno ostvario prekovremene sate. Prema tome, tuženik smatra da tužitelju ništa ne duguje pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Rješenje suda u Z., Prijavu tražbine vjerovnika Obrazac 18., Odluku o otkazu, putne radne listove, obračunske liste, kalendar radnog vremena, saslušao tužitelja, proveo financijsko vještačenje po P. B., pismeno očitovanje P. B., od …, saslušao usmeno vještakinju P. B. na ročištu održanom 1. prosinca 2022., saslušao svjedoke M. M., A. J. i V. P. i S. M., te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj radio kod tuženika u utuženom razdoblju kao vozač.

6. Sporna je između stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je da li je tužitelj radio prekovremeno ili je rad kod tuženika bio preraspodijeljen, te duguje li tuženik tužitelju po osnovi dodatka na plaću za prekovremeni i drugi rad, razlike plaće, jednokratnog dodatka i jednokratnog dara i u kojem iznosu. Sporna je i evidencija rada tužitelja u spornom razdoblju budući da je tužitelj dostavio u spis vlastitu evidenciju rada, a tuženik je dostavio službenu evidenciju rada.

7. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u svu dostavljenu dokumentaciju u spis, saslušao je predložene svjedoke, te je provedeno financijsko vještačenje.

8. Iz iskaza svjedoka M. M., V. P. i S. M. te tužitelja proizlazi da je radno vrijeme bilo od 7,00 do 16,00 sati ali da su vozači zbog prijevoza radnika na gradilište morali dolaziti ranije pa tako je tužitelj dolazio već u 5,40 preuzimao putni nalog, a vraćao se po završetku poslova na gradilištu u 17,00, a nekada i u 18,00. Navedene putne naloge je predavao voditelju taj dan ili drugi dan. Također navode da je postojala preraspodjela radnog vremena kao i da su im plaćeni neki prekovremeni sati, ali ne svi. Tužitelj u svom iskazu navodi da nije radio u punom obimu u pojedinim razdobljima, odnosno da se u pojedinim razdobljima nije radilo prekovremeno. Sud je temeljem iskaza svjedoka i tužitelja kojima je poklonio vjeru u dijelu iskaza u kojima navode da su morali dolaziti prije početka radnog vremena, a vrlo često su dolazili nakon završetka radnog vremena, obzirom da njihovi iskazi međusobno suglasni.

Svjedokinja A. J. u iskazu navodi da je Uprava društva jednom godišnje donosila odluke o preraspodjeli radnih sati i to na način da se zimi radilo kraće, a proljeće, jesen i ljeto se radilo duže, da je po svim poslovnim jedinicama postojala odluka o toj preraspodjeli, radni kalendar i to sve temeljem postojećeg KU.Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedokinje jer je u suglasju sa dokumentacijom u spisu i to radnim kalendarima i izjavama o preraspodjeli.

9. Sukladno iskazima i ostalim dokazima provedenim u postupku, sud je utvrdio slijedeće.

Kod tuženika je postojala potreba za prekovremenim radom kao i preraspodjelom radnog vremena, a utvrđeno je iz isplatnih listova da su prekovremeni sati isplaćeni.

Valja istaknuti da po stavu ovog suda tužitelj nije dokazao da mu tuženik nije platio sve prekovremene sate, odnosno da su postojali prekovremeni sati izvan onih koji su evidentirani i obračunati.

10. Sud je izvršio uvid u Prijavu tražbine vjerovnika te utvrdio da je u odnosu na potraživanje s osnove prekovremenih sati tužitelj dostavio putne radne listove i obračun kamata, obračun plaća i kamata. Valja istaknuti da putni radni listovi nisu dokaz o prekovremenom radu odnosno evidencija radnog vremena pa tako niti dokaz o postojanju tražbine s naslova prekovremenog rada.

Naime poslodavac je vodio evidenciju radnog vremena, a sukladno traženju tužitelja u postupku je provedeno financijsko vještačenje, iz kojeg proizlazi da je tuženik tužitelju isplatio uz redovan fond sati i prekovremeni rad, s koje osnove tužitelj ne bi imao prekovremenih sati. Nadalje, iz Izjava tužitelja za 2015. god., 2016. god i 2017. god. razvidno je da je tužitelj pristao raditi u preraspoređenom radnom vremenu sukladno odredbi čl. 30. Kolektivnog ugovora i čl. 67. Zakona o radu. Financijsko vještačenje je sačinjeno temeljem putnih listova koje je tužitelj dostavio u spis, obračunskih listova i radnog kalendara, te je utvrdio u nalazu i mišljenju od 15.09.2021. da prema putnim radnim listovima utvrđeni prekovremeni sati sa obračunatim i iskazanim prekovremenim satima, a razlika iznosi ukupno 75.513,39 kuna bruto.

Na nalaz i mišljenje je prigovarao tuženik, jer da se ne može izračun temeljiti na putnim radnim listovima, kao i da je proturječan nalaz iskazu tužitelja da nije u nekim razdobljima radio , te da se u siječnju i veljači nije radilo u punom pogonu, a suprotno navedenom prema putnim listovima proizlazi da je u prosincu, siječnju i veljači tužitelj radio preko 10 sati, a što nije logično.

11. Sukladno provedenim dokazima u tijeku postupka sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je postojala potreba za prekovremenim radom dužim od onoga koji mu je poslodavac isplatio, jer nije postojala odluka ili nalog poslodavca da mora raditi duže od redovnog radnog vremena.

Pogrešan je stav tužitelja da putni radni nalozi predstavljaju evidenciju radnih sati,jer dolazak prije početka radnog vremena ne predstavlja samo za sebe prekovremeni rad i kao takav se ne može honorirati, a dolazak poslije redovnog radnog vremena nije utvrđen jer predstavlja dokumentaciju tužitelja koja nije vjerodostojan dokaz u pravcu dokazivanja prekovremenih radnih sati, pa tako niti ostali provedeni dokazi ne ukazuju na točnost te evidencije.

Obzirom da je utvrđeno da je postojala preraspodjela radnog vremena, te izjava tužitelja o pristanku na preraspodjelu, to se dolazak i odlazak izvan redovnog radnog vremena, ne može smatrati prekovremenim satima.

12. Valja istaknuti da vještak financijske struke u svom nalazu i mišljenju je izračun izvršio u temeljem putnih radnih listova, a opravdanost takve dokumentacije je pravno pitanje, stoga utvrđena visina po vještaku nije od značaja za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Slijedom iznesenog tužitelj u postupku nije dokazao da bi nalogom poslodavca obavljao posao izvan onog opsega koji mu je obračunat i isplaćen, te da eventualni rad tužitelja izvan radnog vremena ugovorenog ugovorom o radu nije predstavljao prekovremeni rad za koji bi tužitelju sukladno Pravilniku o radu tuženika i naknadama tuženika pripadala daljnja isplata prekovremenog rada.

Naime, tuženik je obavljao specifičnu granu djelatnosti, iz kojih razloga su i svake godine donošene Odluke o obračunskom vremenu, a sve sukladno Pravilniku o radu i Kolektivnom ugovoru koji su bili na snazi kod tuženika.

Eventualni dolazak prije početka radnog vremena ili ostanak duže ne može se smatrati prekovremenim radom. Odredbom čl. 65. ZR propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), iz navedenog je razvidno, da bi rad bio prekovremeni rad nije dovoljno samo da je to rad duži od ugovorenog radnog vremena, potrebno je da taj rad odredi poslodavac u određenim slučajevima.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14,118/14, 107/15. 37/22 i 126/22), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu 100 bodova, pristup na ročište 01.07.2020., 08.09.2020., 03.02.2021., 01.06.2022., 01.12.2022., 15.03.2023., 25.05.2023., svako po 100 bodova, podnesak od 28.08.2020., i 26.10.2021 svaki po 100 bodova, ukupno 1000 bodova odnosno 1.990,00 eura ( 1 bod =1,99 eura) uvećano za 25% PDV-a ukupno 2.487,50 eura.

U Zagrebu 6. rujna 2023.

Sutkinja:

Vesna Horvath, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku