REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1731/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ISPOS d.o.o., OIB 45279397615, Zagreb, Kukoljina 9, kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vidmar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MARCIUS d.o.o., OIB 15555254444, Zagreb, Tomislava Pavleka 5, kojeg zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-84/2022-3 od 26. siječnja 2022. u toč. II. njezine izreke kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1777/2019 od 29. studenog 2021., u sjednici održanoj 6. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška revizijskog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-84/2022-3 od 26. siječnja 2022. u toč. II. njezine izreke kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1777/2019 od 29. studenog 2021.
2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog predložio odbaciti ga kao nedopuštenog. Traži naknadu troška revizijskog postupka.
3. Drugostupanjski sud je pravomoćno prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate 187.905,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobijanim dijelom presudom jer je, među ostalim, i u samom ugovoru između tužitelja i društva Mam-Projekt d.o.o., čl. 6. St. 3., ugovoreno da su stranke suglasne da se izvođač, dakle, tužitelj, za izvršene radove naplati izravno od društva Marcius d.o.o., dakle, tuženika, kao investitora gradnje spornih objekata. To što je na temelju takve odredbe tužitelj neposredno ispostavio okončanu situaciju tuženiku, bez da je to prethodno učinio svom suugovaratelju, ne znači da ne postoji tuženikova obveza za izvedene radove prema izvođaču i da tužitelj kao podizvođač, suradnik društva Mam-Projekt d.o.o., nema neposredan zahtjev prema tuženiku kao investitoru za radove koje je tužitelj nesporno izveo, koje je tuženik nesporno primio, a nije dokazao da ih je platio. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, i to odredbe čl. 602. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; - dalje: ZOO), valjalo zaključiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva do iznosa razlike između ukupne vrijednosti izvedenih radova u iznosu od 942.306,57 kn i plaćenog iznosa od 754.400,83 kn, odnosno do iznosa od 187.905,74 kn.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:
''1) Je li ispunjena pretpostavka za neposredan zahtjev izvođačevih suradnika prema naručitelju iz članka 602. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kada izvođačev suradnik svoju tražbinu prema izvođaču nije prijavio u stečajnom postupku, niti je njegova tražbina utvrđena u stečajnom postupku?
2) Je li ispunjena pretpostavka za neposredan zahtjev izvođačevih suradnika prema naručitelju iz članka 602. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kada izvođačev suradnik nije zatražio ispunjenje svoje tražbine prema izvođaču? 3) Na kojoj stranci leži teret dokaza ispunjenosti pretpostavki iz članka 602. Zakona o obveznim odnosima?
4) Računa li se tijek zastarnog roka od dana izvršenja obveze (tj. od dana kada Vjerovnik ima pravo potraživati tražbinu) ili od dana dospijeća naznačenog na izdanom računu?
5) Je li sud ovlašten samostalno utvrđivati činjenice za koje je potrebno stručno znanje u slučaju kada su te činjenice sadržane u ispravama u spisu, no nije proveden dokaz vještačenjem radi utvrđenja takve činjenice, te u slučaju da je odgovor negativan, predstavlja li takva povreda bitnu povredu postupka zbog koje presudu nije moguće ispitati?''
5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Prvo pitanje zanemaruje činjenicu da je tužitelj dostavio tuženiku utuženi račun u listopadu 2010., a ovu tužbu podnio u studenom 2010., dok je stečajni postupak nad izvođačem Mam-Projekt d.o.o. otvoren nakon toga, u studenom 2013. (u čemu se činjenično stanje razlikuje od činjeničnog stanja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6526/2017 od 14. svibnja 2020. na koju se tuženik poziva u prijedlogu), pa nije važno za odluku u sporu, a posljedično tome niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. U pogledu drugog pitanja pobijana drugostupanjska presuda je u skladu s praksom ovog, revizijskog suda, npr. s presudom broj Rev-x 881/2011-2 od 2. listopada 2013., pa ni to pitanje nije važno ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Treće i peto pitanje polaze od pogrešnih pretpostavki da je drugostupanjski sud zauzeo shvaćanje da na tuženiku ''leži'' teret dokaza ispunjenosti pretpostavki iz čl. 602. ZOO i da je drugostupanjski sud samostalno utvrđivao činjenice za koje je potrebno stručno znanje.
9. Za četvrto pitanje tuženik nije iznio adekvatan razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP jer rješenje ovoga suda broj Rev-x 1163/17 od 02. svibnja 2018. na koje se pozvao u prijedlogu, to nije, budući da se tamo radi o drukčijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (ne radi se o zahtjevu utemeljenom na odredbi čl. 602. ZOO, a u kojem je slučaju dodatna pretpostavka za ostvarenje zahtjeva podizvođača kao tužitelja i dospjelost tražbine izvođača prema naručitelju).
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao pod toč. I. izreke.
11. Kao pod toč. II. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer tužiteljev trošak koji je nastao povodom sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 6. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
