REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2476/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. T. R., OIB ..., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku I. R., oba iz Z. D., i punomoćnik B. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB ... uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji umješača E. o. d.d. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-126/2014-3 od 16. lipnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2199/11-27 od 22. studenog 2013., u sjednici održanoj 6. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija umješača na strani tuženika E. o. d.d. te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-126/2014-3 od 16. lipnja 2016., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2199/11-27 od 22. studenog 2013., te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, pa se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Tuženik Croatia osiguranje d.d. dužan je tužitelju maloljetnom T. R. platiti iznos od 1.296,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od 22.02.2010. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 44.724,00 kn i zatraženom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 38.970,00 kn tekućom od 15. 06. 2010. godine do isplate, na iznos od 5.754,00 kn tekućom od 22.2.2010. godine do isplate, te sa zahtjevom za platež zatezne kamate na iznos od 4.000,00 kn od 15.6.2010. do 22.12.2010. sa zateznom kamatom od 21.5.2013. do isplate, sa zahtjevom za platež zatezne kamate na iznos od 13.450,00 kuna od 15.06.2010. godine do 09.08.2010. godine sa zateznom kamatom tekućom od 21.05.2013. godine, te zahtjevom za naknadu parničnog troška , tužitelj se odbija.

3. Tužitelj je dužan umješaču E. o. d.d. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijefila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od 22.11.2013. godine do isplate."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

" Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2199/11-27 od 22. studenog 2013., u pobijanom dijelu toč. 2. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 31.224,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 25.470,00 kn od 15. lipnja 2010. do isplate, a za iznos od 5.754,00 kn od 22. veljače 2010. do isplate.

Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. 2. izreke kojim nije prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 13.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2010. do isplate i za isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos glavnice od 4.000,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2010. do 22. prosinca 2010. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.5.2013. do isplate i na iznos od 13.450,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2010. do 9. kolovoza 2010. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2013. do isplate i kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, te u dijelu u toč. 3. izreke kojim je prihvaćen zahtjev umješača za naknadu parničnog troška za iznos od 1.366,38 kn, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku C. o. d.d. isplatiti tužitelju mlljt. T. R. iznos od 13.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2010. do isplate, te isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos glavnice od 4.000,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2010. do 22. prosinca 2010. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2013. do isplate i na isplaćeni iznos glavnice od 13.450,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2010. do 9. kolovoza 2010. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2013. do isplate, te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.013,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2013. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Odbija se umješač E. o. d.d. za dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.366,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2013. do isplate.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 516,87 kn, u roku od 15 dana."

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda reviziju je podnio umješač na strani tuženika na temelju odredaba čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu drugostupanjska presuda preinači ili ukine.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj koji je zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nesreći, s tim da je za štetu odgovoran tuženik, odštetni zahtjev podnio 15. lipnja 2010., a njegovo liječenje završeno je 01. veljače 2012. Utvrđeno je i to da je tuženik medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na završetak liječenja primio 20. veljače 2020.

7. Sporan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate i procesne zatezne kamate.

8. Odluka drugostupanjskog suda temelji se na pravnom shvaćanju da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva iako je liječenje završeno nakon toga, tijekom parničnog postupka te je tuženiku potpuna dokumentacija dostavljena tek 20. veljače 2012. Zbog toga je zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu prihvaćen od 15. lipnja 2010., kada je podnio odštetni zahtjev, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda koji smatra da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je tužitelj tuženiku dostavio kompletnu dokumentaciju o svom liječenju.

9. Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja kojim umješač pita ima li oštećenik, u situaciji kada je njegovo liječenje završeno nakon podnesenog odštetnog zahtjeva pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od dana kada je osobi odgovornoj za naknadu štete nakon završenog liječenja dostavio potpunu dokumentaciju o svom zdravstvenom stanju.

10. Ocijenjeno je da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredaba čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

11. Iz odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr. – dalje: ZOO), proizlazi da osoba odgovorna za naknadu štete pada u zakašnjenje (pa tada nastaje i njena obveza plaćanja zatezne kamate) danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

12. Treba napomenuti da je u ovoj odredbi, umjesto da je jasno naznačeno da se ona odnosi na zakašnjenje dužnika, pogrešno upotrijebljena riječ "dospijeva" koja označava pravo vjerovnika tražiti ispunjenje obveze u smislu odredbe čl. 1086. ZOO (dospijeće i zakašnjenje ne moraju padati u isto vrijeme).

13. Međutim, ovu odredbu se pravilno shvaća kao propis koji određuje zakašnjenje (zatezna kamata se plaća za slučaj zakašnjenja a ne od dospijeća, dakako, ako dospijećem obveze dužnik istovremeno nije pao u zakašnjenje, npr. kod ugovornih obveza).

14. Dakle, ako je šteta nastala nakon podnošenja zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje.

15. Iznesenim razlozima odgovoreno je na pitanje zbog kojeg je podnesena revizija a drugostupanjski sud je postupio suprotno izloženom shvaćanju ovog revizijskog suda i pogrešno primijenio materijalno pravo.

16. Kako nema uvjeta za preinaku drugostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP drugostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka treba ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja imajući u vidu sve izloženo.

18. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 6. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.