REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3343/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-138/2016-35 od 21. veljače 2020., u sjednici održanoj 6. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužitelju protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenog 2020. kojom je (pod točkom a) odlučeno o trošku radi pravnog pitanja:
''- može li sud, temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku, odrediti da svaka strana snosi svoje troškove postupka, u situaciji kada je tužitelj u cijelosti uspio s eventualnim tužbenim zahtjevom, pa čak niti dosuditi trošak vještačenja koji se uvijek priznaje u troškove postupka, zanemarujući uspjeh tužitelja u postupku u pogledu osnove i u pogledu visine od 100%, odnosno pripada li tužitelju pravo na cjelokupan trošak u situaciji kada je u cijelosti udovoljeno drugom odnosno eventualnom zahtjevu tužitelja?''
II. Dopušta se revizija tuženiku protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenog 2020. kojom je (pod točkom a) odlučeno o iznosu glavnice od 27.418,79 kn sa zateznim kamatama, radi pravnih pitanja:
''1) Da li drugostupanjski sud ne cijeneći žalbene razloge tužene i ne dajući nikakvo obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama u pogledu istaknutih žalbenih navoda od strane tužene (samo navodeći da je prvostupanjski sud pravilno postupio i navodeći utvrđenja suda prvog stupnja bez dovođenja istih u odnos s navodima žalbe) čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku?
2) Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji (NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika (NN 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13 i 150/13), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena=sati prekovremenog rada, te 24 sata minus osam sati odmora=sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno (faktično) odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog-zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova (a za što je tužena sudu ponudila relevantne dokaze: radne naloge i evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je i na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)?
3) Dakle, mogu li se svi ostali sati koje je službenik (tužitelj) proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno (faktično) radio s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu onda pripada pravo na uvećanu plaće za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)?
4) Je li, za obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik- tužitelj odmarao), a za koje policijski službenik-tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl. 57 Kolektivnog ugovora, naknada po čl. 44 st. 4)?''
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Stranke su u prijedlozima za dopuštenje revizije predložile dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 138/2016-35 od 21. veljače 2020. (tužitelj protiv odluke o trošku, a tuženik protiv dijela kojim je odlučeno o iznosu glavnice od 27.418,79 kn sa zateznim kamatama).
2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog tuženika predložio odbaciti ga kao nedopuštenog. Traži naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. U prijedlozima za dopuštenje revizije stranke postavljaju pitanja citirana kao u izreci ovoga rješenja.
4. Postupajući po odredbama čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredaba čl. 385.a st.
1. ZPP u odnosu na obje stranke.
5. Naime, pravno pitanje tužitelja, citirano pod točkom I. izreke, važno je za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana odluka o trošku u pogledu tog pitanja odstupa i od presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1405/2019-2 od 9. rujna 2020. koju je tužitelj priložio uz prijedlog, i od (barem dijelom) prakse ovog, revizijskog suda.
6. Prvo pitanje tuženika, citirano pod točkom II. izreke, važno je za odluku o sporu (jer drugostupanjski sud doista nije ocijenio tuženikove žalbene navode od odlučnog značenja) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana drugostupanjska presuda u pogledu tog pitanja odstupa od ustaljene prakse ovog, revizijskog suda.
7. Ostala tri pitanja tuženika, citirana pod točkom II. izreke, važna su za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana drugostupanjska presuda i u pogledu tih pitanja odstupa od ustaljene prakse ovog, revizijskog suda (npr. rješenja broj Revr 753/2009 od 17. studenog 2009., Rev 1925/2018 od 21. listopada 2020. i Rev 3114/2018 od 8. ožujka 2022.).
8. Slijedom navedenog, na temelju odredaba čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
9. Kao u preostalom dijelu izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer tužiteljev trošak koji je nastao povodom sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 6. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
