Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-154/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-54/2022. od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 9. veljače 2023., broj K-54/2022., Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog M. K. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva iz članka 110. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te ga je, na temelju članka 110. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. siječnja 2022. pa nadalje. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom M. K. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi M. K. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M. K. osobno "zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni", reproducirajući u žalbi još jednom svoje viđenje inkriminiranog događaja, s prijedlogom "…da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donese oslobađajuću odluku", te po braniteljici, odvjetnici N.
V., također "zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni", s prijedlogom da "…Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ovu žalbu usvoji, ukine pobijanu presudu i predmet vrati Županijskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak". Slijedom sadržajne podudarnosti obiju žalbi, iste su se razmotrile kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis predmeta je, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Neosnovano optuženik u žalbi dovodi u pitanje točnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja inkriminiranog događaja. Naime, protivno njegovoj nekonzistentnoj i nedosljednoj obrani koju je mijenjao tijekom postupka bez valjanog obrazloženja, ispravno je prvostupanjski sud svoje zaključke glede odlučnih činjenica kritičnog događaja zasnovao prihvaćajući rezultate provedenih vještačenja, prvenstveno, sudsko medicinskog vještačenja i stavljajući iste u međusobnu vezu sa svim drugim na raspravi izvedenim dokazima. Naime, provedene ekspertize, koje kao takve u sumnju ne dovodi niti optuženik svojom žalbom, eliminiraju temeljnu tezu obrane optuženika - da bi njegovo ponašanje predstavljalo nužnu obranu. koja bi isključivala protupravnost počinjenog djela.
5.1. U tom kontekstu od osobitog značenja je prihvaćeni nalaz i mišljenje sudsko - medicinskog vještaka koje je utvrdilo veći broj ozljeda žrtve A. B., pri čemu je ubodna rana desne strane prsnog koša bila takvog obilježja i opsega da je dovela do smrtnog ishoda, odnosno, da se radi o "apsolutno smrtonosnoj ozljedi". Ispravno je tu i takvu ozljedu prvostupanjski sud doveo u kontekst daljnjih navoda istog vještačenja po kojem je upravo na izravni upit optuženika vještakinja kategorički otklonila mogućnost nastanka te smrtonosne ozljede padom oštećenika ("pasivni pad") na nož kojeg je, ležeći tijekom hrvanja na podu, u ruci držao optuženik. Štoviše, sudsko – medicinska vještakinja je pojasnila kako je inkriminirani ubod moguće izvršiti isključivo zamahom ruke, pri čemu je silu tog zamaha odredila kao "srednjeg do jakog intenziteta".
5.2. Navedena, kao točna i potpuna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda treba dovesti i u kontekst nespornih činjenica da je žrtva B. prema, po sudu prihvaćenom toksikološkom vještačenju, bio u stanju teškog pijanstva (koncentracija 2,71 g/kg u organizmu), te kao takav, po zaključku prvostupanjskog suda, u sukobu potpuno inferioran optuženiku i da na tijelu optuženika neposredno nakon događaja nisu utvrđene tjelesne ozljede, koje okolnosti u svojoj ukupnosti dodatno potvrđuju zaključak da se kritične prigode radilo o napadu optuženika na žrtvu, što eliminira i optuženikovu tezu o napadu žrtve i nužnoj obrani. Ovo tim prije, kako to dalje ispravno zaključuje prvostupanjski sud, imajući u vidu, uz brojne druge ozljede žrtve, pa tako i ubod u stražnji dio natkoljenice lijeve noge. Naime, sve izložene kao utvrđene okolnosti treba staviti i u korelaciju s fizičkom snagom optuženika i žrtve, u kojem odnosu je po obrani optuženika "…A. puno slabiji od njega, optuženik ga jednostavno otpuhne". Dakle, optuženik je nesporno fizički bio nadmoćan, superioran teško pijanoj žrtvi. Stoga ovaj drugostupanjski sud, protivno žalbenim navodima optuženika, u cijelosti prihvaća kao ispravna i potpuna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kako su ista opisana i pravno označena u izreci pobijane presude, uključujući i dokazanu namjeru optuženika K. da kritične prigode na inkriminiranom mjestu ubije žrtvu A. B., kako je to obrazloženo u točki 22.3. prvostupanjske presude.
6. Kada se žali zbog odluke o kazni optuženik tvrdi kako sud "…nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir olakotne okolnosti dok je otegotne okolnosti previše cijenio". Pritom optuženik ne prigovara točnosti i potpunosti utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti.
6.1. Međutim, po ocjeni ovog žalbenog suda, ne samo da je prvostupanjski sud u svojoj odluci naveo odlučne činjenice glede izrečene kazne, već je iste te okolnosti i adekvatno vrednovao, pa je za očekivati da će izrečena kazna ostvariti svoju svrhu, kako je ista određena u članku 41. KZ/11. – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ostvariti svrhu posebne i opće prevencije i omogućiti optuženiku da se nakon izdržane kazne i izvršene sigurnosne mjere ponovno vrati u društvo.
6.2. Naime, ispravno je prvostupanjski sud prilikom izbora mjere kazne pošao od visokog stupnja optuženikove krivnje, jer je isti ubio žrtvu kao osobu sa kojom je prethodno bio u prijateljskim odnosima, u uvjetima izostanka pobuda za počinjenje tako teškog kaznenog djela. Nadalje, kada je riječ o ranijoj osuđivanosti optuženika, koju je prvostupanjski sud cijenio otegotnom okolnošću, osnovano je ukazano na progresiju kriminalnog ponašanja optuženika i izostanak njegovog ustezanja od društveno neprihvatljivih oblika ponašanja, pa i nakon izdržane objedinjene zatvorske kazne. Pritom treba imati u vidu činjenicu da je isti osuđivan za počinjenje kaznenih djela nasilja, kakvo je po svojoj prirodi i aktualno kazneno djelo. Štoviše, kada se ranija optuženikova osuđivanost stavi u kontekst njegove prekršajne kažnjavanosti za djela prekršaja protiv javnog reda i mira, točan je zaključak o optuženikovom potpunom nepoštivanju pravnog poretka, uključujući i njegove najviše vrijednosti, kakva vrijednost je čovjekov život. Na taj odnos je ispravno ukazao i prvostupanjski sud opisujući optuženikovo ponašanje nakon počinjenog djela kada, nakon što od slučajnog prolaznika traži da pozove hitnu pomoć, odlazi kući, kupa se i odlazi spavati (točka 24.7. u obrazloženju prvostupanjske presude).
6.3. Slijedom navedenog adekvatno je prvostupanjski sud cijenio djelovanje ovisnosti na ponašanje optuženika kritične prigode, te otklonio "značajniji odraz na kaznu" dati činjenici optuženikovog očinstva u uvjetima kada njegovo dijete živi sa majkom i ne doprinosi njegovom uzdržavanju (točka 26. u obrazloženju prvostupanjske presude).
7. Iako se ne žali zbog izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti (članak 69. KZ/11.), ovaj sud je zakonitost njezinog izricanja ispitao po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 478. ZKP/08. S tim u svezi se utvrđuje da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio pretpostavke glede izricanja ove mjere na način da je provedenim vještačenjem dokazano da je optuženik terećeno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, te da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.
8. Ispitivanjem pobijane presude u skladu sa obvezom iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.). Stoga je trebalo, na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 6. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
