Poslovni broj: Usž-4472/2022-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat Paliska, članica vijeća te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice V. J. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18. UsI-2266/2020-38 od 3. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18. UsI-2266/2020-38 od 3. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/20-01/530, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 29. srpnja 2020.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv točaka III. i IV. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/20-02/43, URBROJ: 338-21-02-02-20-03 od 1. lipnja 2020., kojima se tužiteljici ozljeda po dijagnozi šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) S 13 (dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenata na području vrata) ne priznaje ozljedom na radu u vezi ozljede nastale 19. siječnja 2017., a time ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u svezi iste.

3. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da joj prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije omogućio očitovanje o osobi sudskog vještaka, čime je postupio suprotno članku 33. Zakona o upravnim sporovima. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. M. Z. iako sudska vještakinja nije otklonila njezine prigovore na nalaz i mišljenje. Smatra da sudska vještakinja nije uzela u obzir dinamiku prometne nesreće i nastanak ozljeda, već se pozivala na nalaz vještaka tuženika, čime je kompromitirala svoju stručnost i nepristranost. Ističe da je prvostupanjski sud propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje jer nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje dr. D. M. te nije prihvatio prijedlog za suočenje vještaka. Smatra da okolnost što je nalaz i mišljenje dr. D. M. izrađen po nalogu tužiteljice ne utječe na dokaznu snagu istog. Navodi da je zbog nezakonitog postupanja tuženika, nalaz i mišljenje vještaka u upravnom postupku izrađen 3 godine i 7 mjeseci nakon nesreće zbog čega joj ozljeda dijagnoze S 13.4. nije priznata ozljedom na radu. Ističe da se radi o propustu državnog tijela, pa sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, posljedice propusta bi trebala snositi državna tijela, a ne pojedinac. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova vještačenja u iznosu od 5.000,00 kuna.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl- 2421/2017 od 18. ožujka 2020. U ponovno provedenom postupku pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva, Regionalnog ureda Z. od 28. svibnja 2020., kojim je utvrđeno da se ozljeda tužiteljice dijagnoze S 16 (ozljeda mišića i tetiva u području vrata) može priznati ozljedom na radu, dok se ozljeda dijagnoze S 13 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 19. siječnja 2017. Povodom žalbe tužiteljice u drugostupanjskom postupku je pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. srpnja 2020., kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza, mišljenja i ocjene od 28. svibnja 2020. Dijagnoza tužiteljice ne može se uzročno-posljedično povezati s događajem od 19. siječnja 2017. jer ozljeda vratne kralježnice nije verificirana učinjenom dijagnostičkom obradom. Dijagnostička obrada pokazala je uznapredovale degenerativne promjene vratne i LS kralježnice tužiteljice radi kojih je provođena višekratna produžena fizikalna terapija. Tuženik je svoju odluku o žalbi tužiteljice temeljio na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva od 8. srpnja 2020.

8. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS- a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima.

9. U sudskom sporu provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim.dr.sc. M. Z., spec. medicine rada, na okolnost može li se dijagnoza šifre S 13 uzročno-posljedično povezati s događajem od 19. siječnja 2017. i nastalu ozljedu priznati ozljedom na radu od 19. siječnja 2017.

10. Sudska vještakinja u nalazu i mišljenju od 26. siječnja 2022., navodi da se ozljeda tužiteljice dijagnoze S 13 ne može uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljeđivanja tužiteljice od 19. siječnja 2017. te ni priznati ozljedom na radu. Iz opsežne medicinske dokumentacije vidljivo je da je učinjena diferentna obrada kod tužiteljice pokazala uznapredovale degenerativne promjene vratne i LS kralježnice tužiteljice. Napominje da ni na jednom od dva učinjena MR nalaza nije uočen pomak kralježaka, a niti da bi takav pomak imao karakter akutne ozljede kralježnice. Akutna ozljeda kralježnice bila bi navedena i na RTG i na CT prikazima kao i u nalazima traumatologa i fizijatara te bi prilikom liječenja bilo naglašeno da se radi o ozljedi kralježnice, a ne samo o ozljedama mekih česti koje se nalaze oko kralježnice.

11. Tužiteljica je podneskom od 22. veljače 2022. osporavala nalaz i mišljenje sudske vještakinje te tražila dodatno očitovanje na okolnosti koje je istaknula u podnesku.

12. Sudska vještakinja se na prigovore tužiteljice očitovala podneskom od 18. ožujka 2023. u cijelosti ostavši kod nalaza i mišljenja od 26. siječnja 2022. Ističe da tužiteljica nije zadobila ozljedu koštanih dijelova kralježnice jer u medicinskoj dokumentaciji nema jasnog i nedvosmislenog dokaza da je u štetnom događaju došlo do iščašenja zglobova cervikalne kralježnice. Ozljede u području vratne kralježnice odgovaraju priznatoj ozljedi na radu dijagnoze S16. Ističe da do antepozicije, pomaka kralješka, može doći kod ozljeda vratne kralježnice ako postoje izrazite degenerativne promjene u području vratne kralježnice, no kod tužiteljice nalazi MR vratne kralježnice nisu potvrdili da se radi o pomaku kralješka. Pojašnjava da su uzrok protruzije diska u području LS kralježnice u najvećem broju slučajeva degenerativne promjene kralježnice koje nastaju starenjem, zbog slabljenja mišićnog i vezivnog tkiva koje potpomaže kralježnicu, dok su traume vrlo rijetko uzrok protruzije diska.

13. Tužiteljica je na raspravi 10. svibnja 2022. dostavila nalaz i mišljenje dr. D. M. od 10. svibnja 2022. kojim je utvrđeno da je ozljeda tužiteljice dijagnoze S 13 u uzročno-posljedičnoj vezi s dinamikom prometne nesreće.

14. Sudska vještakinja se na nalaz i mišljenje dr. M. očitovala podneskom 13. lipnja 2022. istaknuvši da je tužiteljica mogla pretrpjeti oštećenja koštanog sustava u prometnoj nesreći od 19. siječnja 2017., no oštećenje nije nesporno dokazano te se ne može priznati ozljedom na radu.

15. Nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva od 28. svibnja 2020., nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 8. srpnja 2020., nalaz i mišljenja sudske vještakinje prim.dr.sc. M. Z., spec. medicine rada, odgovore sudske vještakinje na prigovore tužiteljice, nalaz i mišljenje dr. D. M. kao i očitovanja tuženika i sudske vještakinje na nalaz i mišljenje dr. D. M. prvostupanjski sud navodi u presudi.

16. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

17. Ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članke 66. i 67. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13. i 137/13.) i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 150/16., 40/17., 66/17., 109/17. i 132/17.), čije je mjerodavne odredbe citirao u pobijanoj presudi.

18. Prvostupanjski je sud proveo medicinsko vještačenje po sudskoj vještakinji u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja odnosno donošenja pravilne i zakonite odluke o zahtjevu tužiteljice. Sud smatra da je sudska vještakinja M. Z. izradila nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na sva dodatna pitanja tužiteljice vještakinja je odgovorila konkretno i jasno i time učvrstila nalaz, mišljenje i ocjenu, čime je otklonila dvojbe na koje ukazuje tužiteljica.

19. ZUS u članku 33. stavku 5. propisuje da sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku. Sukladno članku 251. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud, na prijedlog stranaka, a kad je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

20. Člankom 259. ZPP-a propisano je da Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem, a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje.

21. Značaj sudskog nalaza i mišljenja, u smislu citiranih propisa, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Budući da nalaz i mišljenje vještaka dr. D. M. nije bilo određeno od strane suda, ono nema jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud. Nalaz i mišljenje vještaka dr. D. M. predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo, ali ju, kao takvu, treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. Navedeno shvaćanje proizlazi i iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, (rješenje, poslovni broj: Rev- 2277/2018-2 od 17. listopada 2018.).

22. Budući da nalaz i mišljenje vještaka dr. D. M. ima dokaznu snagu privatne isprave, a na čiji sadržaj se očitovala sudska vještakinja, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice da se na raspravu pozovu sudski vještaci dr. D. M. i dr.sc. M. Z. radi sučeljavanja.

23. Tužiteljica je sukladno članku 251. ZPP-a mogla uz dokazni prijedlog vještačenja predložiti i osobu vještaka, a što nije učinila ni u tužbi ni na raspravi 16. prosinca 2021. na kojoj je doneseno rješenje kojim se usvaja dokazni prijedlog za provođenje vještačenja. Stoga je neosnovan žalbeni navod tužiteljice o povredi članka 33. ZUS-a.

24. Sudska vještakinja M. Z. u nalazu i mišljenju, koji ovaj Sud u potpunosti prihvaća, navodi da se MKB šifre koriste radi administriranja, odnosno evidencije poduzetih medicinskih postupaka, dok za utvrđenje medicinskog stanja liječnik koristi dijagnozu tekstom. Primamo značenje za tužiteljicu ima dijagnoza trzajne ozljede navedena u medicinskoj dokumentaciji (lat. Distensio mm paravertebralium cervicalium) i po osnovi te dijagnoze tužiteljica je bila liječena. Sa stručnog, medicinskog gledišta posve je irelevantno je li u svrhu administrativnog vođenja tužiteljice, kao pacijentice, bila korištena šifra S13, neka od šifri iz te podskupine (primjerice, S13.4) ili primjerice šifra S16 ili pak neka daljnja srodna šifra koja se također odnosi na trzajnu ozljedu. U praksi vještaka česte su situacije da se šifre u medicinskoj dokumentaciji koriste naizmjence, tj. da se izmjenjuju, a bez da dođe do promjene kliničkog stanja pacijenta te je stoga navođenje šifri od sekundarnog značenja u odnosu na stvarni, medicinski sadržaj dokumentacije.

25. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i u upravnom sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

26. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice.

U Zagrebu, 6. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.