Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž-315/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz Z., OIB:..., zastupane po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z., OIB:..., uz sudjelovanje C. o. d.d., Z., OIB:... i Z. e. t. d.o.o., Z., OIB:..., kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, u povodu žalbi tuženika i umješača Z. e. t. d.o.o. izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1469/2017-58 od 3. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača Z. e. t. d.o.o. kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1469/2017-58 od 3. siječnja 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača Z. e. t. d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 61.765,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 58.485,00 kn teku od 12. svibnja 2017. do isplate, a na iznos od 3.280,00 kn od 3. siječnja 2022. do isplate (točka I. izreke) te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 12.502,50 kn sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenim žalbama u cijelosti pobijaju tuženik i umješač Z. e. t. d.o.o. iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u skladu s navodima iz žalbi, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže i naknadu troškova sudskih pristojbi za žalbe.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbe.

4. Žalbe tuženika i umješača nisu osnovane.

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nije počinjene bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a koju je umješač naveo u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava pa se može ispitati. U postupku i u donošenju pobijane presude nije počinjena niti druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Iako se i tuženik u žalbi poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijane presude počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete uzrokovane padom tužiteljice prilikom izlaženja iz tramvaja.

7.1. U žalbenoj fazi postupka nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štete i njezina visina kao i osnovanost prigovora zastare.

8. Pregledom isprava, saslušanjem tužiteljice i svjedoka te medicinskim vještačenjem, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica pala izlazeći iz tramvaja

- da je riječ o visokom tramvaju s tri stepenice koje su bile mokre i skliske od kiše - da je tužiteljica izlazila iz tramvaja na uobičajeni način, primjerno i oprezno, noseći samo žensku torbu te da je tom prilikom nosila gumene cipele s gumenim đonom i nižom gumenom potpeticom i

- da je tužiteljica tom prilikom zadobila prijelom lijeve potkoljenice u području gležnja uslijed koje je ozljede povrijeđeno njezino pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpjela je fizičke bolove i strah, trajne posljedice ozljeđivanja umanjile su joj životnu aktivnost, naružena je te joj je bila potrebna tuđa pomoć

- da je liječenje tužiteljice završilo 18. kolovoza 2015. te da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. svibnja 2017.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je isključivi uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja mokra i skliska stepenica u tramvaju koju ocjenjuje opasnom stvari pa tužbeni zahtjev prihvaća uz primjenu članaka 1063. i 1064. ZOO-a. Pritom je ocijenio da nisu ispunjenje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti tuženika kao imatelja opasne stvari propisane člankom 1067. stavkom 1. do 4. ZOO-a.

10. Pravilno tuženik i umješač u žalbama prigovaraju da je, odlučujući o odgovornosti tuženika za štetu, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe članka 1063. i 1064. ZOO-a. To zato što se za ocjenu osnovanosti predmetnog odštetnog zahtjeva pravilnom primjenom materijalnog prava, na što ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, treba primijeniti posebna odredba ZOO-a o odgovornosti prijevoznika za sigurnost putnika sadržana u članku 697. toga Zakona. Prema tom propisu, prijevoznik odgovora za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

10.1. Imajući na umu da prema citiranoj odredbi članka 697. stavka 1. ZOO-a tuženik kao prijevoznik odgovara za neimovinsku i imovinsku štetu koja je tužiteljici kao putnici nastala ozljeđivanjem prilikom izlaženja iz tramvaja neovisno o stanju stepenica, činjenica da je stepenica tramvaja na kojoj se poskliznula tužiteljica bila mokra, kako je to na temelju provedenih dokaza utvrdio sud prvog stupnja, nije odlučna činjenica u smislu članka 355. ZPP-a. Stoga su neodlučni prigovori oba žalitelja da je zbog navodno nepravilnog utvrđenja te činjenice činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

11. Zaključak suda prvog stupnja o tome da tužiteljica nije makar djelomično skrivila nastanak štete temelji se na utvrđenjima toga suda o tome da je tužiteljica izlazila iz tramvaja na uobičajeni način, primjerno i oprezno, noseći samo žensku torbu te da je tom prilikom nosila gumene cipele s gumenim đonom i nižom gumenom potpeticom. Pritom je pravilno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja postojanja okolnosti koje tuženog prijevoznika oslobađaju odgovornosti ocjenjujući da tuženik nije dokazao propuste dužne pažnje na strani tužiteljice.

11.1. Ta utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i oni nisu dovedeni u pitanje nepotkrijepljenim žalbenim navodima tuženika o tome da tužiteljica „očito nije upotrijebila dužnu pažnju“ niti paušalnim žalbenim navodima umješača o tome „da se ne može sa sigurnošću zaključiti da je tužiteljica izlazila iz tramvaja na uobičajen način, primjereno i oprezno“. To tim više što je teret dokaza o propustima dužne pažnje na tuženiku, kako to pravilno ocjenjuje sud prvog stupnja.

11.2. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara da sud prvog stupnja nije obrazložio razloge zbog kojih nije utvrdio doprinos tužiteljice nastanku štete jer drukčije proizlazi iz točaka 25. i 31. obrazloženja pobijane presude.

12. S obzirom da je u postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno da neimovinska i imovinska šteta koja je predmet spora nije prouzročena radnjom tužiteljice kao putnice ili zbog više sile, uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 697. ZOO- a trebalo je jednako odlučiti o isključivoj odgovornosti tuženika za nastanak štete.

13. Suprotno žalbenim navodima umješača, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 230. stavka 1. ZOO-a kad je odbio prigovor zastare, ocijenivši da je trogodišnji zastarni rok počeo teći 18. kolovoza 2015. kad je tužiteljica, po završetku liječenja, saznala za štetu. Zbog toga je tužba koja je za naknadu štete podnesena 12. svibnja 2017. podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.

14. Neosnovano žalitelji prigovaraju dosuđenoj visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu koja je odmjerena uz uvažavanje odlučnih okolnosti iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a kao i dosuđenoj visini naknade nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja je odmjerena uz pravilnu primjenu članka 223. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, dosuđeni iznosi pravične

s

novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u cijelosti su u skladu primjenjivim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske objavljenim na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 15. lipnja 2020.

15. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio kamatu na dosuđenu naknadu neimovinske štete od dana podnošenja tužbe (12. svibnja 2017.) primijenivši pravilno odredbu članka 1103. ZOO-a.

15.1. Tužiteljica je u tužbi od 12. svibnja 2017. zahtijevala naknadu neimovinske štete u iznosu od 60.000,00 kn. Taj je zahtjev tijekom postupka (28. siječnja 2021.) smanjen na iznos od 58.485,00 kn. Pored činjenice da tužiteljica tijekom postupka nije preinačila tužbu na način da bi povećala zahtjev za naknadom neimovinske štete radi usklađivanja s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske objavljenim 15. lipnja 2020., neosnovano umješač u žalbi navodi da je za početak tijeka zatezne kamate odlučan trenutak donošenja tih Orijentacijskih kriterija.

16. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbama tuženika i umješača, a unatoč tome što je materijalno pravo u pogledu mjerodavnih odredbi ZOO-a o odgovornosti tuženika za štetu pogrešno primijenjeno, pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 697. ZOO-a trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, na temelju odredbi članka 368. stavaka 1. i 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je usvojen odštetni zahtjev s pripadajućim zateznim kamatama.

17. S obzirom na to da žalbe ne sadrže razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točci II. izreke koja je donesena uz primjenu članaka 154. stavka 1. i 155- ZPP-a, pravilnost te odluke suda prvog stupanja nije dovedena u pitanje. Stoga su uz primjenu članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a odbijene žalbe tuženik i umješača te je potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o troškovima sadržanoj u točci II. izreke.

18. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), imajući na umu da tuženik i umješač sa žalbama nisu uspjeli, odbijeni su sa zahtjevom za naknadom troškova sudskih pristojbi na žalbu.

U Varaždinu 6. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v.r.