Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž-280/2022-4

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz B., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. Z., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje C. o. d.d., Z., OIB: ..., kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1272/2020- 30 od 18. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1272/2020-30 od 18. siječnja 2022. u točci I. i u pobijanom dijelu pod točkom II. kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

II. Točka II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka od 1.562,50 kn kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev umješača za naknadu troškova postupka presuda ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 23.360,00 kn sa zateznim kamatama od 7. veljače 2020. do isplate te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 12.952,60 kn sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2022. do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka od (daljnjih) 1.562,50 kn te su u cijelosti odbijeni zahtjevi tuženika i umješača za naknadom tih troškova.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. kao i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. U žalbi tvrdi da nije pasivno legitimiran ni odgovoran za štetu koju je pretrpjela tužiteljica te osporava dosuđenu visinu štete.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nije počinjene bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a koju je žalitelj naveo u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava pa se može ispitati. U postupku i u donošenju pobijane presude nije počinjena niti druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete uzrokovane padom tužiteljice na oštećenoj površini pločnika na K. t. u Z..

8. Pregledom isprava i fotografija koje su u spisu, očevidom ne mjestu događaja, medicinskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, svjedoka i medicinskog vještaka sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica pala na javnoj površini – popločenom nogostupu K. t. u Z.

- da je do pada došlo kada je noga tužiteljice upala u ocjedni kanal na kojem je nedostajala rešetka

- da nije postojalo upozorenje niti obavijest o tome da na ocjednom kanalu nedostaje rešetka

- da je tužiteljica hodala normalno, slobodnih ruku, sama, ne razgovarajući pritom na telefon

- da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila prijelom gornjeg članka lijevog palca na ruci bez pomaka, prekinuće unutarnjeg uzdužnog ligamenta na zglobu palca i prve zapeščajne kosti te natučenje lijevog ramena i lijeve strane prsnog koša uslijed kojih je ozljeda povrijeđeno njezino pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpjela je fizičke bolove i strah, trajne posljedice ozljeđivanja umanjile su joj životnu aktivnost te joj je bila potrebna tuđa pomoć.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je isključivi uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja neispravno stanje ocjednog kanala na javnoj površini. Ta utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te ona nisu dovedena u pitanje žalbenim prigovorima kojima se tužiteljici neosnovano predbacuje nedostatak dužne pažnje i usredotočenosti na nogostup. Navodi o doprinosu tužiteljice nastanku štete ne mogu se prihvatiti jer su u suprotnosti s utvrđenim činjenicama, odnosno da je uzrok pada isključivo stanje javne površine. Pored utvrđenja da oštećenje na pločniku uslijed nedostatka rešetke u ocjednom kanalu nije bilo označeno, neosnovano tuženik prigovora da ga je tužiteljica mogla na vrijeme uočiti i izbjeći pad. Isto tako, s obzirom da je oštećenje na javnoj površini utvrđeno saslušanjem tužiteljice i svjedokinje Z. B. koja je vidjela tužiteljicu neposredno nakon pada "s nogom u rešetki", neosnovano tuženik tvrdi da je činjenično stanje u odnosu na održavanje predmetne javne površine ostalo nepotpuno utvrđeno jer sud nije usvojio prijedlog tuženika da se od Z. h. d.o.o. pribave podaci o održavanju mjesta pada za što je u točci 18. obrazloženja pobijane presude dao dostatne razloge.

10. U skladu s člankom 22. stavkom 1. točkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG) komunalnu djelatnost predstavlja i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. To održavanje, u smislu članka 23. stavka 2. ZKG-a podrazumijeva održavanje i popravke tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost, dok je u članku 23. ZKG-a obavljanje komunalne djelatnosti propisano u djelokrug jedinica lokalne samouprave (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice u Rev-x 542/2014 od 2. srpnja 2014. i Rev 882/2015 od 30. siječnja 2019.).

10.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, te svoje zakonske odgovornosti na održavanje javnih površina jedinica lokalne samouprave ne može se osloboditi sklapanjem ugovora o povjeravanju komunalnih poslova pravnoj osobi pa, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za utuženi odštetni zahtjev utvrdio pasivno legitimarnim i odgovornim upravo tuženika G. Z. iako su poslovi obavljanja komunalne djelatnosti održavanja javne površine na kojem se dogodio štetni događaj ugovorom povjereni Z. h. d.o.o., Podružnici Z. c..

11. Imajući na umu da su bolovi i strah kao kriteriji za ocjenu osnovanosti i visine pretrpljene neimovinske štete kao i opseg potrebe za tuđom pomoći utvrđeni na temelju u postupku provedenog medicinskog vještačenja, neosnovano tuženik u žalbi prigovara tako utvrđenom opsegu i intenzitetu pretrpljenog straha i fizičkih bolova koji su procjenjivani u skladu s primjenjivim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske objavljenim na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 15. lipnja 2020., kao i utvrđenom opsegu potrebne tuđe pomoći.

12. Iako je sud prvog stupnja o tužbenom zahtjevu odlučio na temelju neprimjenjivih odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03.- pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09.,49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) i članka 1067. stavka 1. ZOO-a, uz pravilnu primjenu članka 1045. stavka 1. ZOO-a trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. i 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelom pod točkom I. izreke kojim je usvojen odštetni zahtjev s pripadajućim zateznim kamatama.

13. S obzirom na to da žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točkama I. i II. izreke koja je donesena uz primjenu članaka 154. stavka 1. i 155- ZPP-a, pravilnost te odluke suda prvog stupanja nije dovedena u pitanje. Stoga je uz primjenu članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu o odluci o troškovima sadržanoj u točkama I. i II. izreke.

14. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), imajući na umu da tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe.

15. S obzirom na to da točka II. izreke presude u dijelu kojim su tužiteljica i umješač odbijeni sa zahtjevom za naknadom troškova postupka nije pobijana žalbom,uz primjenu članka 365. stavka 1. ZPP-a nije ispitivana u žalbenom postupku.

U Varaždinu 6. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v.r.