Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-2303/2021-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. P. iz B. na M., OIB: ..., 2. D. P. iz P., OIB: .... i 3. S. M. iz N., B., OIB: ...., zastupanih po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. N. P. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz B. i 2. D. P. iz P., OIB: ...., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi prvotuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj 39 P-1213/2020-16 od 7. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika N. P. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj
39 P-
1213/2020-16 od 7. listopada 2021. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je utvrđeno da je ništetan Ugovor o darovanju koji je zaključen 9. srpnja 2015. između Š. P. pok. N. kao darovatelja i D. P. te N. P. kao daroprimatelja, na kojem je javni bilježnik M. D. iz B. ovjerila potpis darovatelja 9. srpnja 2015. pod brojem OV-2551/2015, što su tuženici obvezani priznati (točka I. izreke), naloženo je tuženicima nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn, u roku od 15 dana (točka II.) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška za iznos od 3.750,00 kn (točka III.).
2. Protiv presude je žalbu podnio 1. tuženik N. P. pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP).
3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su razlozi presude proturječni. Priznaje da 2. tuženica D. P. živi u K., a žalitelj u svojoj kući u P. te da je u kući koja je bila predmetom darovanja živio do svoje smrti otac stranaka Š. P., međutim, naglašava da je i prije sklapanja ugovora, kao i nakon toga žalitelj, zajedno sa svojom suprugom, vodio potpunu brigu o darovatelju na način da su mu svakodnevno pripremali obroke, brinuli o higijeni te održavali nekretninu. Navodi da je otac stranaka žalitelju uručio ključeve od dvorišnih vratiju, što da podrazumijeva da je već tada došlo do predaje posjeda darovanih nekretnina. U odnosu na 2. tuženicu ističe da je ona redovito ocu slala novac za njegovo uzdržavanje pa da je otac zahvaljujući toj brizi darovao upravo njima prijeporne nekretnine. Tvrdi da je davanjem ključeva dvorišnih vratiju i obiteljske kuće, koje ključeve nije nikada tražio natrag, otac stranaka realno ustupio posjed predmetnih nekretnina tuženicima i prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju pa da su oni bili u poštenom posjedu s valjanim pravnim temeljem posjedovanja u smislu odredbe čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje ZV). Stoga da je iz navedenog razvidno da su tuženici odmah nakon sklapanja ugovora stupili u posjed darovanih nekretnina.
4. Predlaže stoga presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, odnosno žalbu uvažiti i presudu preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje žalitelj, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju koji je zaključen između prednika stranaka Š. P. kao darovatelja i tuženika kao obdarenika 9. srpnja 2015., s tim što je kao razlog ništetnosti naveden nedostatak zakonom propisane forme za sklapanje ugovora.
8. Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da tuženica D. P. dugi niz godina živi u K., da tuženik N. P. živi u svojoj kući u P., da je u prijepornoj kući koja je bila predmetom ugovora o darovanju do svoje smrti živio otac stranaka, s tim što je otac stranaka Š. P. umro 29. travnja 2018., dakle, gotovo tri godine nakon sklapanja narečenog ugovora. Nadalje je utvrđeno da je i u katastru otac stranaka bio upisan kao posjednik prijepornih nekretnina te da iz iskaza tužitelja proizlazi da u nazočnom slučaju nije došlo do prave predaje nekretnina obdarenicima.
9. N. temelju takvih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je ugovor o darovanju između prednika stranaka i tuženika sklopljen protivno odredbi čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21 - dalje ZOO) budući da prema tom propisu ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a predmetni ugovor nije sastavljen u takvom obliku, već je javni bilježnik samo ovjerio potpis darovatelja.
10. Stoga je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, a o troškovima je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a na način da je tužiteljima priznao trošak zastupanja odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22
- dalje Tarifa), sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
11. Sud prvog stupnja je na temelju predloženih i provedenih dokaza izveo pravilan zaključak o tome da prednik stranaka nije predao tuženicima nekretnine koje su bile predmetom ugovora o darovanju od 9. srpnja 2015., zbog čega je ugovor trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, u skladu s odredbom čl. 482. st. 2. ZOO-a te čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 - dalje ZJB). Prema odredbi čl. 3. ZJB-a javnobilježnički akti su javnobilježničke isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici. Prema odredbi čl. 59. ZJB-a ako nisu u pitanju poslovi iz čl. 53. tog Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima čl. 54. tog Zakona ima snagu i izvršnog javnobilježničkog akta.
12. Prvotuženik u žalbi iznosi činjenice u potkrjepu tvrdnje da je u nazočnom slučaju darovatelj izvršio predaju darovanih nekretnina. Međutim, u žalbi u pretežitom dijelu iznosi nove činjenice, o tome da mu je otac uručio ključeve dvorišnih vratiju još prije sklapanja ugovora, s obzirom na činjenicu da se žalitelj brinuo o ocu, zajedno sa svojom suprugom. Kako takve činjenice nije iznosio tijekom postupka, u ovom stadiju postupka to više nije ovlašten činiti, zbog ograničenja iz čl. 352. st. 1. ZPP-a. U ovom predmetu je na glavnoj raspravi održanoj 8. ožujka 2021. punomoćnik 1. tuženika osporio navode tužbe, bez posebnog očitovanja i predložio da se na okolnosti sklapanja ugovora provede dokaz saslušanjem 1. tuženika i njegove supruge te se obvezao podatke o njoj dostaviti naknadno. Sud je donio rješenje o provođenju dokaza saslušanjem stranaka te je upozorio punomoćnike stranaka da o ročištu obavijeste svoje stranke. Međutim, na sljedeće ročište nisu pristupili ni tuženici niti punomoćnik 1. tuženika, pa je proveden dokaz saslušanjem tužitelja S. P.., a na tom ročištu je glavna rasprava zaključena.
13. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbi čl. 264. ZPP-a sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka. Glede pozivanja na ročište, prema odredbi čl. 268. st. 2. ZPP-a ako stranka ima punomoćnika, poziv na ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba saslušati za stranku uputit će se preko punomoćnika.
14. Iz iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja postupio sukladno narečenim odredbama postupovnog zakona pa se ima smatrati da su stranke uredno pozvane radi saslušanja. Kako tuženici do zaključenja glavne rasprave nisu isticali tvrdnje koje 1. tuženik sada iznosi u žalbi, u ovom stadiju postupka je žalitelj prekludiran iznositi nove činjenice.
15. Neovisno o tome, treba reći da okolnost što je 1. tuženik dobio ključeve dvorišnih vratiju i eventualno kuće, još prije nego li je ugovor sklopljen, zbog toga što je sa suprugom vodio brigu o ocu, ni na koji način ne upućuje na zaključak da mu je otac predao prijeporne nekretnine u posjed kao (su)vlasniku. Štoviše, proizlazilo bi da je darovatelj gotovo tri godine nakon sklapanja ugovora o darovanju ostao u posjedu prijepora, da je živio u svojoj kući do smrti, pa je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da prijeporni ugovor nije bio sastavljen u zakonom propisanom obliku te da je zbog toga protivan zakonu i ništetan u smislu čl. 322. ZOO-a.
16. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Tužitelji su uspjeli u parnici pa im primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška, s tim što je trošak pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife.
17. Zbog izloženog je valjalo žalbu 1. tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.
U Rijeci 6. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara, v.r.
