Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 3 P-597/2020-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Draganu Novoselu, u pravnoj stvari tužitelja S. P., iz N., A., A., OIB: …, zastupane po odvjetnicima u OD R. & O. iz K., protiv tužene T. S., iz M., Nj., V., zastupane po odvjetnicima u ZOU J. J. i M. B. iz K., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 1. lipnja 2023., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice M. O., odvjetnice u OD R. & O. iz K. te tužene T. S. uz punomoćnika J. J., odvjetnika u ZOU J. J. i M. B. iz K., 5. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1) Utvrđuje se da je tužiteljica S. P., iz N., A., A., OIB: …, vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. …k.o. K. kao 15 suvlasnički dio- posebni dio: 15. etaža – 1/41 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-..): Dvosobni stan na VI katu, desno od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 51,94 m2, s kojim posebnim dijelom je povezan, - suvlasnički udio od 1/41 dijela kčbr. …U. T. S. površine 933 m2, DVORIŠTE površine 545 m2, STAMBENA ZGRADA, UL. T. S. površine 388 m2, što je tužena T. S. T. R. P. (F.) ROĐ…., S., K. dužna priznati, i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude sa njenog imena na svoje ime ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu 2) Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak izazvan ovim postupkom zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju S. P., iz N., A., A., OIB: …,,[1] da tuženici T. S., iz M., Nj. , V., nadoknadi parnični trošak u iznosu 3.898,73 EUR / 29.375,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2023. pa do isplate, na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Error! No text of specified style in document.

1. Tužiteljica S. P. u tužbi navodi da je tužena upisana na 1/2 dijela nekretnine koja dolazi upisana u zk.ul.br. …k.o. K. kao kčbr. …Ul. T. S. površine 933 m2, dvorište površine 545 m2, stambena zgrada, Ul. T. S. površine 388 m2, povezano s etažnim vlasništvom (E..) dvosobni stan na VI katu, desno od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 51,94 m2, dok je u drugoj polovini nekretnine upisana tužiteljica. Tužiteljica je bila udana za L. P. koji je umro 30.01.2020. godine i čiji je ona jedini nasljednik. Pokojni L. P. je za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljicom kupio 1/2 stana tužene. Plaćanje je obavljeno na način kako je naložila tužena. Na račun sina tužene, L. S. uplaćeno je dva puta 5.000,00 eura, odnosno ukupno 10.000,00 eura, a na račun kćeri tužene T. S. je također uplaćeno dva puta po 5.000,00 eura, odnosno ukupno 10.000,00 eura. Uplate su vršene u četiri rate, jer su taj financijski teret pokojni i njegova supruga teško podnosili. Prva i druga je uplata od 5.000,00 eura na bankovne račune T. i L. S. izvršena 05.03.2012. godine. Treću ratu od 5.000,00 eura na račun T. S. pokojni je uplatio 04.11.2013. godine. Četvrtu ratu na račun L. S. pokojni je uplatio tek 16.02.2019. godine. Sve su uplate vršene za vrijeme trajanja bračne zajednice pokojnika i tužiteljice, time da je zadnju ratu pokojnik isplatio novcem koji su stranke dobile prodajom stana kojeg su stranke bile suvlasnici a koji se nalazio u N. u A.. Tek je tada pokojnik smogao sredstva za konačnu isplatu cijene stana. Tužiteljica navodi da je tužena rekla da će na opisani način nju isplatiti iz stana i da će ona nakon isplate sačiniti darovni ugovor kojim će svoju polovinu stana prenijeti na pokojnog supruga tužiteljice. Ubrzo nakon toga L. P. se razbolio i interes za prijenos stana na njegovo ime mu je postao manje važan, obzirom je vrlo često odlazio doktorima na preglede. Liječnici nisu uspjeli utvrditi od čega je točno bolovao pa je pokojnik umro 30.01.2020. godine, od srčanog udara izazvanog epileptičnim napadom. Kako su pokojni i tužiteljica u to vrijeme prodali stan u A., vlasništvo tužiteljice, i time zatvorili dug na računu pokojnika, nisu imali gdje boraviti. Zbog toga su uz stalnu brigu oko zdravlja pokojnika isti u Nj. tražili pogodan manji stan koji bi si mogli priuštiti i kupiti ga. Uslijed tih obaveza, te brige za zdravlje, pokojnik nije vršio pritisak na tuženu da sklope darovni ugovor sukladno dogovoru, a i pokojnik je vjerovao tuženoj da ga neće prevariti. O čitavoj situaciji, prije isplate zadnje rate L. P., pokojnik je putem SMS poruka razgovarao s T. M. svojom polusestrom, koja ga u poruci pita šta nije isplatio taj stan a on odgovara da još nije isplatio L. a da je T. riješena. To se podudara i s bankovnim izvodima iz kojih je vidljivo da je pokojnik prvo u cijelosti isplatio T., i to trećom ratom još 2013. godine, dok je novac za L., odnosno četvrtu ratu, pribavio tek 2019. godine, nakon prodaje stana u A.. Iz tih je bankovnih izvoda od 03.04.2012. godine vidljivo da je pokojnik kao razlog plaćanja na račun L. S. naveo „RATE 1 VON 4 W. K.” što znači prva od četiri rate za stan u K., a na račun T. S. naveo „RATE 2 VON 4 W. K.” što znači druga o četiri rate za stan u K.. Nadalje, o čitavoj situaciji pokojnik i tužiteljica su često razgovarali s prijateljima tako da postoje svjedoci o postojećem dogovoru. Kada je tužiteljica kao jedina nasljednica pokojnog L. P. pisanim putem tražila od tužene da postupi po dogovoru i da na nju kao pravnog slijednika pokojnog prenese svoju 1/2 stana ista je to odbila i tvrdi da takav dogovor nije postojao. Dakle, za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljičin suprug je isplatio drugu polovicu stana tuženoj koja nije postupila sukladno dogovoru i nije prenijela na njega stan. Da je tužena postupila sukladno dogovoru i

Error! No text of specified style in document. dala pogodnu ispravu da se na pokojnika prenese stan tada bi nakon ostavinskog postupka čitav stan pripao u vlasništvo tužiteljice te je ovim postupanje tužene tužiteljica oštećena za vrijednost 1/2 stana u K. u S..

2. U odgovoru na tužbu (list 27 – 28 spisa) tužena T. S. priznaje da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela. Priznaje da je tužiteljica bila udana za L. P., no poriče da bi ista bila jedini nasljednik jer se postupak u svezi ostavine iza pok. L. P. vodi i u Nj.. Poriče da bi tužena sa L. P. sklopila bilo kakav kupoprodajni ugovor u svezi prodaje svog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, a nije joj poznato kakvi su odnosi bili između pok. L. P. i T. i L. S. Ugovor o kupoprodaji se sklapa u pismenom obliku prema članku 115 stavak 3 ZV-a i nikada između tužene i pok. L. P. nije sklopljen nikakav kupoprodajni ugovor, a napose ne u pogledu ½ dijela predmetnih nekretnina. Tužena ističe da tužiteljica ne može postati vlasnik nekretnine, a napose ne sa suvlasničkim dijelom tužene, jer se vlasništvo nekretnine stiče uknjižbom u zemljišnim knjigama. Tužena ističe da je oduvijek bila suposjednik stana u K., S., te i sada e nalazi u suposjedu stana. Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk izvadak (list 5-6 spisa), bankovne izvode (list 7-9 spisa), SMS poruke između L. P. i T. M. (list 13 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana u Nj. (list 14-17 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. M. (list 51-52 spisa), I. H. (list 50-51 spisa) i A. O. (list 52-53 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice S. P. (list 53-55) spisa i saslušanjem tužene T. S. (list 75-76 spisa).

4. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka T. M. i Đ. P. obzirom da su stranke koje su predložile te dokaze odustale od njihovog izvođenja.

5. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

6.1. O predmetu spora.

6.2. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem vlasništva upisane u zk.ul.br. …k.o. K. kao 15 suvlasnički dio - posebni dio: 15. etaža – 1/41 etažno vlasništvo (E-..): Dvosobni stan na VI katu, desno od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 51,94 m2, s kojim posebnim dijelom je povezan, - suvlasnički udio od 1/41 dijela kčbr….Ul. T. S. površine 933 m2, dvorište površine 545 m2, stambena zgrada, Ul. T. S. površine 388 m2.

6.3. Iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 5 – 6 spisa) proizlazi da su za spornu nekretninu kč.br. …upisanu u zk.ul.br. …k.o. K. kao kč.br…., povezano s etažnim vlasništvom (E-…) upisani kao vlasnici T. S. i S. P. svaka u ½ dijela.

6.4. Iz bankovnih izvoda (list 7 – 9 spisa) proizlazi da je na račun sina tužene, L. S. pokojni L.P. uplatio iznos za koji je kao opis plaćanja naveo "rate 1 von 4 Wohnung K.", a na račun T. S. uplatio iznos za koji je kao iznos plaćanja naveo "rate

Error! No text of specified style in document. 2 von 4 Wohnung K." iz čega bi proizlazilo da se radi o prvoj i drugoj od četiri uplate za stan u K.

6.5. Iz ispisa SMS poruka između L. P. i S. M. proizlazi da je pokojni L. P. putem SMS poruka razgovarao s T. M., svojom polusestrom, koja ga u poruci pita "šta nije isplatio taj stan", a on odgovara "da još nije isplatio L. a da je T.riješena".

6.6. Iz ugovora o kreditu (list 14 – 17 spisa) proizlazi da je sklopljen na njemačkom jeziku, te da su stranke ugovora na jednoj strani L. P. i S. P., a da je druga stranka ugovora A. M. i da se radi o kupoprodaji.

7. Svjedokinja I. H. (list 50 i 51 spisa) u svom iskazu navodi da je sestra tužiteljice. Tužiteljica je bila u braku sa L. P., gdje su oni bili u braku sve do 2020. odnosno do L. smrti. Ne zna koje godine su sklopili brak, no bili su u braku 15 ili 20 godina. Kad su došli u priliku njezina sestra i L. su kupili taj stan u K. od L. tete T.. Taj stan se nalazi u K. u jednoj zgradi, ona je više puta bila u tom stanu, koliko zna sada u tom stanu ne živi više nitko. Navodi da ne zna za ugovor, niti je li bilo ugovora, ali zna da su platili u ratama. Ne zna detalje, ne zna u koliko rata su to plaćali niti kolike su bile rate, ali misli da je to išlo na djecu, odnosno da je novac išao djeci tužene, time da se kćer zove T., a ne sjeća se kako se zove sin. Navodi da su L. i njezina sestra živjeli i radili u Nj., a u taj stan koji su kupili su dolazili za praznike i tad su u njemu boravili, jer su se imali namjeru trajno vratiti u Hrvatsku. Koliko zna stan je bio njihov i od tužene, i oni su nju isplatili tako da je stan samo njihov. Navodi da joj je sve ovo poznato iz pričanja L. i njezine sestre, jer su bliski i ona je dolazila kod njih u Nj. i oni su dolazili njoj u P. a ona nije sudjelovala u isplati stana. Navodi da L. i tužiteljica nisu imali djece. Navodi da je L. naslijedila tužiteljica. Navodi da su oni imali stan u Nj. koji su kupili i prodali, pa su dalje živjeli u iznajmljenom stanu. Navodi da su tužiteljica i L. bili u teškoj financijskoj situaciji pa niti kupnja ovog stana u K. nije lako pala, tako da nije sigurna jesu li novcem od prodaje tog stana u Nj. pokrili svoje dugove ili su taj novac utrošili i za plaćanje ovog stana u K. Navodi da su tužiteljica i L. imali zajednički račun. Navodi da je L. radio u jednoj firmi kao informatičar, a da njezina sestra nije bila zaposlena u Nj. Navodi da su stan u N. prodali 2019.godine u proljeće. Navodi da je išla u kuću tužene u Nj. i u V., a to je mjesto između P. i T., tako da su se vidjele 10 puta. Ne zna kada je prvi puta čuli o kupnji ovog stana u K. Navodi da joj nije poznata kupoprodajna cijena, navodi da je sigurno čula cijenu ali nije to upamtila. Navodi da je njezina sestra imala ključ od tog stana u K., no nije joj poznato je li i tužena imala ključ, ali pretpostavlja da je. Navodi da je i ona (svjedokinja) imala ključ od tog stana kratko vrijeme kada je išla na operaciju u Z. i dok se školovala u Z.. Navodi da je možda upoznala I. M., no da se iste ne sjeća. Navodi da je svadba tužiteljice i L. bila u P.

8. Cijeneći iskaz svjedokinje I. H. sud je isti ocijenio kao istinit jer je jasan i uvjerljivim i u skladu sa izvedenim dokazima.

9. Svjedokinja I. M. (list 51 – 52 spisa) u svom iskazu navodi da poznaje obje stranke, dulje poznaje tuženu jer ju je upoznala još za vrijeme rata kada je kod svog oca boravila u Nj. te su tada bili susjedi. Tužiteljicu je upoznala poslije rata jer je bila u vezi sa L., a da je L. poznavala još ranije iz K. gdje su zajedno išli u gimnaziju.

Error! No text of specified style in document. Navodi da zna koji je stan predmet spora među strankama, bila je u tom stanu, taj stan je kupljen u otkupu od neke firme, taj stan je otkupljen T. i L.ušteđevinom, a oni su djeca tužene, a L.bratić i sestrična. Navodi da koliko joj je poznato stan je bio upisan na njihovu baku, za koju ne zna kako se zvala, a nakon smrti bake stan je išao pola pola na tuženu i L., a to je bilo prije nekih 15-20 godina. Navodi da sva saznanja koja ima potječu od L. s kojim je ostala u kontaktu i s kojim se druži u K.. Zna da je stan nakon bakine smrti bio u lošem stanju, nakon toga su odrezani radijatori da se smanje troškovi grijanja, nakon čega je njezino slijedeće saznanje da je taj stan obnavljan, osobito kupaona, godinu dana prije L. smrti, ali ona tada više nije bila u stanu pa ne zna jesu li ti radovi dovršeni. Radove na adaptaciji je izvodio L., tko bi drugi, cilj je bio da se taj stan uredi i pokloni T., koja je najlošije financijski stajala od svih njih četvero bratića. T. je inače L. polusestra, imaju zajedničku mamu, no ne može se sjetiti njezinog prezimena. Navodi da joj je poznato da je L. otplaćivao svojim bratićima L. i T. novce kojima su u otkupu oni otplatiti taj stan, iako ga oni to nisu posebno požurivali, niti tražili, a sigurno nije niti tužena, ali on je osjećao moralnu obvezu da im vrati te novce koje su oni dali za otkup stana. Drugi razlog zbog kojeg je osjećao obvezu da vrati taj novac L. i T. je bio taj što su neposredno prije rata tužena zajedno sa svojom djecom u Nj. odvezla L. te je o njemu vodila brigu i pomogla mu da stane na svoje noge jednako kao i svojoj djeci. Navodi da po njezinom saznanju tužena nije nikada prodala svoju polovinu stana L., nego je plan bio da se taj stan prenese u vlasništvo njihove sestrične T. Taj plan je bio od tužene i L. i godinama su imali takav dogovor, jer su htjeli zbrinuti T.. Razlog zbog kojeg su htjeli zbrinuti T. je taj što je tužena zbrinula i školovala svoju djecu a isto tako i L. i omogućila im da se dobro zaposle, dok je ta L. polusestra T. ostala živjeti u K. u nekoj selendri, gdje radi u P. i nije se baš snašla u životu pa su njoj htjeli pomoći. Navodi da zna da je L. puno toga postigao u životu, sa tužiteljicom je bio u braku 15-tak godina, ona nije radila, kupili su stan u A. koji su godinu dana prije njegove smrti prodali jer se tada spominjalo da će se on razvesti od tužiteljice te je on imao namjeru svojom polovinom novca sebi kupiti drugi stan u Nj, a nakon prodaje tog stana su tužiteljica i L. ušli u podstanarstvo u Nj., ali ne zajedničko, jer u tom podstanarskom stanu S. više nije živjela.

Navodi da je L., završio je informatiku. Navodi da je bila na svadbi, bila je organizirana na jednom brodu u P..

10. Cijeneći iskaz svjedokinje I. M. sud istoj nije poklonio vjeru jer nije u skladu s drugim izvedenim dokazima, a osobito s prometima po računu iz kojih je vidljivo da je pokojni suprug tužiteljice uplaćivao novac na račun T.S. i L.S.

11. Svjedokinja A. O. (list 52 – 53 spisa) navodi da je u izrazito prijateljskim odnosima sa tužiteljicom, sa tuženicom se upoznala na svadbi tužiteljice i L., te je tuženu zadnji put vidjela na ručku na karminama nakon L. smrti. Oni su bili u braku od 2004., a to pamtim po tome što se tada rodila njezina kćer, pa do L. smrti 2020. godine, a cijelo vrijeme su živjeli u Nj., prvo u M., a zatim u A. Koliko zna i tužena je u to vrijeme živjela u M. Navodi da poznaje taj stan u K, tamo je odlazila sa L. i S. dok je L. baka još bila živa, išli su tamo u vrijeme Svih svetih, obilazila obiteljsku grobnicu, ne zna kako se zvala njegova baka, a on ju je zvao "m.". Ne zna točno reći adresu toga stana, ali znala bih otići tamo. Navodi da je taj stan bio od bake, a nakon njezine smrti je pripao tuženoj i L. te je on otplaćivao iz tog stana. Navodi da su bili dogovorili Error! No text of specified style in document. 4 rate po 5.000,00 eura i uvijek kad je bila kod tužiteljice i njega pričao je o tome koliko mu je još ostalo da isplati tuženu. Navodi da je isplata tog stana bio usmeni dogovor između tužene i L., obzirom da su bili u krvnom srodstvu. Zna da je taj stan otplaćivao bratiću ili sestrični, koji su djeca tužene, a čak sam i vidjela jednu uplatnicu na kojoj piše ¼ rata koja je bila namijenjena tuženoj a plaćala se njezinoj obitelji radi isplate stana po usmenom dogovoru. Navodi da su isplaćene sve četiri rate, a to joj je L. rekao kada je došao u K. nakon što je prodao stan u A. Upravo zato je L. i krenuo u renoviranje kupaone, čak su zajedno išli gledati neke pločice, jer mu je u A. pomagala urediti stan. Navodi da poznaje i djecu tužene, ali slabo, vidjela ih je dva puta, i s njima nije razgovarala o otkupu ovog stana u K.. Navodi da nije sigurna da li je ikada vidjela T. S. kod bake na tim druženjima, možda smo se jednom istovremeno zatekli kod bake. Navodi da je u tom stanu bila sa S. na godišnjicu L. smrti, kada su zajedno obišle njegov grob, a to je bilo prošle godine. Navodi da je prije 15 godina čula da plaćaju neke rate jer su svojim intenzivnim druženjima, kad bi došli do obiteljskih tema uvijek razgovarali koliko je još ostalo rata.

12. Cijeneći iskaz svjedokinje A. O. sud je istoj poklonio vjeru obzirom da je jasan i uvjerljiv i u skladu s drugim izvedenim dokazima.

13. Tužiteljica S. P. (list 53 – 55 spisa) u svom iskazu navodi da su ona i L.P.živjeli zajedno od 2000. a da su brak sklopili 2005., te su bili u braku neprekidno do njegove smrti 30. siječnja 2020. U braku nisu imali djece, a da je ona njegova jedina nasljednica. Iza njega je u Hrvatskoj provedena ostavinska rasprava te je ona utvrđena jedinom njegovom nasljednicom. Prije vođenja ostavine u Hrvatskoj je prijavila činjenicu smrti i pokrenula ostavinu iza svog pokojnog supruga u A., u Nj., ali se taj postupak zbog korone odužio, u 4. mjesecu 2020. je morala otkazati stan u A. jer ga više nije mogla plaćati, nakon čega je u Hrvatskoj pokrenula ostavinu koja je i dovršena. Nakon toga je suprugova rodbina ponovno pokušala pokrenuti ostavinu iza njega u Nj., i to je pokušala upravo tužena, a sve nakon što je već ostavina u Hrvatskoj bila pravomoćno okončana, tvrdila je da je tužiteljica dala u Nj. neistinite podatke. Navodi da je zaista išla provjeriti da li je nešto pogriješila, obratila se i državnoj odvjetnici u K., koja joj je rekla da samo pošaljem u Nj. optužnicu, pa da je to i učinila, nakon čega je taj postupak radi ostavine u Nj. okončan. Što se tiče ovog stana u K., a koji je bio stan u kojem je živjela suprugova baka S. P., te je 2000. godine, kad su počeli živjeti zajedno, i kad je L. dobio prvu plaću, otišao u minus u banci da bi poslao 5.000,00 DEM svojoj baki S. koja ga je odgojila, da bi ona mogla platiti otkup stana. Nakon toga je tužena dugo navaljivala na baku S., koja je njezina majka, da na nju prepiše pola toga stana, jer je baka taj stan namjeravala ostaviti L. Navodi da je rekla L. neka se suglasi sa tim da se na neki način oduži tuženoj koja mu je pomagala tijekom studija, plaćala mu je trošak smještaja po 300,00 DEM mjesečno, a osim toga su i L. i tužena slali novac baki S. i u stvarnosti joj pomagali za uzdržavanje. Radi toga su oboje tužena i L., zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju sa vlasnicom stana S. P., te su se nakon njezine smrti upisali u zk knjizi kao suvlasnici stana svaki u jednoj polovini dijela. Ističe da je ova prva L. uplata baki S. toliko bitna, jer je upravo toliko koštao otkup stana, tako da je baka S. taj stan otkupila upravo novcem koji joj je L. poslao. Nakon toga svake godine tih dva ili tri puta koliko su se viđali sa tuženom, L. tetom, ona ih je naprosto maltretirala kada će nju isplatiti iz njezine ½ stana jer stan nitko nije koristio i ona je stalno ponavljala da

Error! No text of specified style in document. su to samo troškovi. Nakon što su uspjeli u A. na odličnoj lokaciji kupiti stan, sa sigurnom perspektivom velikog porasta vrijednosti tog stana, a stan su kupili 100% na kredit, time da im je prethodno njezina sestra posudila 20.000,00 eura da bi im račun bio na nuli, što je bila pretpostavka da bi uopće mogli kupit taj stan odnosno podići kredit, tražili su rješenje kako da isplate tuženu iz ovog stana u K.. Navodi da je njezinom suprugu taj stan bio emotivno važan, nije nikako htio da se stan proda, nego je imao želju isplatiti tuženu iz stana. Obzirom da nikako nisu mogli isplatiti tuženu odjednom, dogovorili su sa tuženom isplatu na rate. Dogovorili su isplatu stana u K. u 4 rate, i to su dogovorili sa tuženom na način da plate njezinoj kćeri dvije rate a sinu dvije rate. Svaku ratu su dogovorili sa tuženom oko 5.000,00 eura, dakle ukupno 20.000,00 eura za otplatu tog stana tuženoj. Svega nekoliko mjeseci nakon što su 2011. kupili svoj stan u A. i očistili sve papire vezano za taj stan, digli su novi kredit i poslali prvih 10.000,00 eura i to 5.000,00 eura kćeri i 5.000,00 eura sinu. Navodi da je njezin muž na uplatu točno napisao stan K. ¼, što je značilo da je to otplata za taj stan u K. 1 od 4 rate. Osim toga je poslao i SMS poruke sinu i kćeri tužene da znaju da im je to plaćeno i oni su znali cijelo vrijeme za taj dogovor. Njih je i policija pitala od kud im taj novac, no oni su tada govorili da ne znaju, da su primili puno uplata. Navodi da ima dokaze o sve četiri uplate koje su njima poslali i nikad ništa oni nisu plaćali njima, a inače se nisu često viđali nego samo za Novu godinu i na rođendanima. Navodi da ih je za treću ratu tužena već pritiskala jer je njezinoj kćeri zafalilo novaca pa su to isplatiti nekoliko godina kasnije. Četvrtu ratu su isplatili tek nakon prodaje stana u A.. Navodi da su taj stan prodali 2019., tada su bili u teškim dugovima, imali su 60.000,00 eura duga, ni jedna banka im više nije htjela dati kredit, isključili su im plin, policija je došla po reg. pločice od auta, pa ni auto više nisu mogli registrirati, nju su stavili na crnu listu, tako da kad prodaju stan u A. njezin suprug ne bude na crnoj listi kako bi tada mogao podići novi kredit. Taj stan u A. su prodali za 240.000,00 eura, te su tim novcem platili sve svoje dugove u Nj. i od tih novaca su platiti zadnju ratu od tih 5.000,00 eura sinu tužene. Navodi da o cijelom ovom poslu otplate stana kroz četiri rate njezin suprug nije sačinio nikakav ugovor sa tuženom, nego je to bio samo usmeni dogovor. Njezin suprug nije smatrao da mu treba ikakav ugovor sa tuženom jer je tužena uvijek bila korektna i poštena osoba, koja nikada nije niti krivo parkirala. Navodi da smatra da bi se ona držala dogovora sa njezinim suprugom da on nije umro 2020., a nakon njegove smrti je došla na ideju da može nju prevariti, da može taj stan dati L. polusestri, pa su nakon toga izmislili cijelu ovu priču da je taj stan tobože trebao ići L. polusestri T. M. Navodi da su nakon L. smrti živjeli u kući njezine majke u P. i u iznajmljenom stanu u A. Navodi da su u trenutku L. smrti stanovali u P., da su prijavljeno prebivalište imali u A. u tom malom stanu koji su iznajmili, to je trebalo biti privremeno rješenje dok ne kupe novi stan u N.j, a u Hrvatskoj je ona bila prijavljena na adresi kuće njezine majke u P. a njezin suprug na adresi ovog stana u K.. Navodi da za da je L. platio 5.000,00 DEM za otkup stana jer su imali zajednički račun u banci s kojeg računa su vršili sva plaćanja, tako da su svi L. dugovi i njezini dugovi. Navodi da je otkup stana bio u travnju ili svibnju 2000. Navoi da djeca tužene nisu plaćala ništa u vezi otkupa stana, već da su ona i suprug platili cjelokupan trošak otkupa stana. Navodi da joj je poznato iz priče tužene koja je konstantno ponavljala da je ona novcem od dječje štednje svoje djece pomogla svojoj majci da zamjeni stan u S. za stan u K. i da se preseli u K., što je bilo puno ranije, ne zna kada, tako da je to koristila kao neki argument, zašto sada taj otkup stana 2000. godine mora platiti L. Navodi da nisu tražili zaključenje ugovora

Error! No text of specified style in document. sa tuženom kada su platili četvrtu ratu zato što su imali jako puno bitnih stvari koje su tada morali platiti i riješiti nakon što su prodali stan u A. Navodi da je L. P. umro iznenada od srčanog udara. Navodi da nije bio pokrenut postupak za razvod braka između nje i njezinog supruga

14. Cijeneći iskaz tužiteljice S. P. sud je istome poklonio vjeru jer je životan, uvjerljiv i u skladu sa drugim izvedenim dokazima i saslušanim svjedocima kojima je sud poklonio vjeru.

15. Tužena T. S. (list 75 – 76 spisa) u svom iskazu navodi da je L. P. sin njezine sestre a da mu je njezin suprug bio krsni kum. Od rođenja su se brinuli o L.P. te su ga pozvali nakon što je završio srednju školu da boravi kod njih u M., za vrijeme studiranja i kod njih je stanovao oko godinu dana. Navodi da su oni potpisali garanciju da će ga uzdržavati, a to se sve događalo oko 1991. nakon proteka tih godinu dana su iznajmili stan za L. i L., a nakon toga su iznajmili veći stan u kojem su stanovali L., L. i njegov prijatelj, sve troškove najamnine i režija za te izmamljene stanove su plaćali oni, tj. njezin suprug i ona. Napominje da se L. dok je boravio u Nj. zaposlio kao informatičar i da je prema njezinim saznanjima dosta zarađivao. Navodi da je predmetni stan u K., njezina majka naslijedila od oca, odnosno njezin pokojni otac je imao stanarsko pravo na taj stan i oni su otkupili taj stan. Navodi da kada je majka umrla, stan su naslijedili L. i ona. Ispravno je da je stan trebao pripasti samo njoj ali ona nije htjela pristati na to i tražila je da i L. pripadne dio stana. Majka je umrla 2003. Navodi da su taj stan kupili svojom ušteđevinom i nije istina da su prodali stan tužitelja, niti su se ikada pismeno ili usmeno dogovorili da bi njemu prodali stan. Navodi da joj je poznato da je L. obitelj digla neki kredit i da su prodali stan u Nj., te joj je poznato da su imali dosta dugova i da su potrošili taj novac na razne druge svari, ali da njima ništa od toga novca nije uplaćeno. L. nije nikada uplaćivao novce na račun njezine djece koliko ona zna. Navodi da danas ne može stanovati u svom stanu nego mora biti u hotelu jer je tužiteljica napravila "skandal" i rekla da ako ne može biti samnom u stanu da odem izvan stana. Prije toga su znali boraviti u stanu i prespavati koji dan dok je L. bio vlasnik, ali nakon tog događaja je povremeno boravila u stanu, ali više nije tamo spavala, nego u hotelu. Navodi da ne zna vodi li se protiv nje u vezi tog stana neki drugim postupak. Navodi da S. P. sada ima ključ od toga stana, a kad je otišla od L, L. je promijenio bravu te nije imala ključ. Nakon njegove smrti, kada su dobili opomenu od odvjetnika S. P. nisu joj odmah donijeli ključ. Ne sjeća se koje je to godine bilo. Navodi da sada tužiteljica ima ključ od stana i da misli da netko ima ključ od stana radi podizanja pošte. Navodi da redovito dolazi u stan, ali ne može prenoćiti, te da je iz stana uzela neke majčne stvari dok tužiteljica nije te stvari odnijela negdje iz stana. Tužena navodi da se tužiteljica osjeća kao da je ona vlasnica predmetnog stana i da se tamo osjeća kao doma. Napominje da su ona,m njezin suprug i L. odlučili stan pokloniti sestri njezinog nećaka L., koja se zove T., i zbog toga su odlučili renovirati stan te i iz toga proizlazi da nikakvog govora o prodaji stana nije bilo. Navodi da od kad se L. zaposlio majka tužene nije dobila nikakvu uplatu od L. Navodi da joj nije poznato da je L. promijenio bravu već da se to dogodilo kada su se oni razdvojili i ona je otišla živjeti u P..

Error! No text of specified style in document.

16. Cijeneći iskaz tužene T. S. sud istome nije poklonio vjeru jer nije u skladu s drugim izvedenim dokazima, a osobito da su djeci tužiteljice isplaćeni iznosi u kojima su kao opis plaćanja navedene prva i druga rata.

17. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužena upisana kao vlasnik na ½ dijela sporne nekretnine. Tužiteljica je bila udana za L. P. koji je preminuo 2020. i ona mu je jedini nasljednik. Tužiteljica navodi da je njezin pokojni suprug za vrijeme trajanja zajednice s tužiteljicom kupio ½ stana tužene, i da je plaćanje obavljano na način kako je tražila tužena, tj. dogovorili su isplatu stana u K. u četiri rate na način da plate kćeri tužene dvije rate, a sinu dvije rate. Tužena navodi da su svaku ratu dogovorili s tuženom u iznosu od oko 5.000,00 EUR, dakle ukupno 20.000,00 EUR. U 2011. su poslali 10.000,00 EUR djeci tužene, treću ratu su isplatili nekoliko godina kasnije, a četvrtu ratu su isplatili 2019. godine, a navedeno je u skladu i s bankovnim izvodima. Iako je suprug tužiteljice tuženoj odnosno njezinoj djeci isplatio sve rate, ona nije pristala sa tužiteljicom sklopiti pravni posao u pisanom obliku na temelju kojeg bi se tužiteljica upisala kao vlasnik sporne nekretnine. Nadalje je utvrđeno da pokojni L. P.nije sastavio nikakav ugovor s tuženom, te da se radi isključivo o usmenom dogovoru.

18. Iz odredbe članka 129. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) proizlazi da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. U stavku 2. istoga članka se navodi da ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati. Stavak 3. istoga članka propisuje da odnosi prijašnjega vlasnika i osoba čija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, prosuđuju se po obveznopravnim pravilima, ako nije što posebno zakonom određeno.

19. Članak 130. stavak 1. ZV propisuje da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

20. Slijedom navedenog sud je zaključio da tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu nije naveo valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva. Naime, nesporno je utvrđeno da tuženica povremeno boravi u predmetnom stanu i da je u isti dolazila u više navrata stoga se kao osnov utvrđivanja prava vlasništva ne može uzeti tijek vremena dosjelosti. Tužitelj ne navodi niti jedan drugi pravni osnov na temelju kojeg bi se vlasništvo moglo utvrditi, odnosno steći na temelju zakona. U tužbi i kasnije izvedenim dokazima tužitelj se poziva na činjenice da su djeci tužene isplaćena četiri obroka za kupnju stana no ona taj dogovor nije ispoštovala te nije vlasništvo stana prenijela na tužiteljicu. Tužiteljica svoj zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva temelji isključivo na postojanju neformalnog dogovora između supruga tužiteljice L,. P. i

Error! No text of specified style in document. tužiteljice kako će mu ona darovati stan nakon što se uplati sav novac za stan. Nije dopušteno utvrđivanjem sadržaja ugovora steći vlasništvo na temelju zakona jer se radi o pravnom poslu, koji osim toga ne zadovoljava pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretninama jer nije sklopljen u pisanom obliku i ne sadrži dozvolu da se stjecatelj stana može upisati u zemljišne knjige kao vlasnik. Po prirodi stvari takav verbalni ugovor ne sadrži niti ovjeru potpisa od strane javnog bilježnika što je također pretpostavka za upis prava vlasništva nekretnine u zemljišne knjige. Tužitelj je u ovom postupku isključivo dokazivao postojanje verbalnog ugovora koji nije valjano pravna osnova za prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje vlasništva nekretnine. Tužitelj je eventualno mogao postaviti zahtjev kojim će se naložiti tuženiku da sa njim sklopi ugovor o kupoprodaji ili neki drugi ugovor, ili postaviti tužbeni zahtjev za naknadu štete. Kako nije dokazan valjano pravni osnov za utvrđivanje prava vlasništva valjalo je odlučiti kao u izreci i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelj dužan tuženiku platiti iznos parničnog troška u cijelosti i to za trošak sastava odgovora na tužbu iznos od 497,71 EUR, za troškove podneska od 28. lipnja 2022., 24. listopada 2022. i 1. lipnja 2023. u iznosima od po 497,71 EUR, za trošak zastupanja na raspravi od 4. srpnja 2022., 25. listopada 2022. i 1. lipnja 2023. iznos od 497,71 EUR, za trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od 2 sata u iznosu od 99,54 EUR, za trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 99,54 EUR, na što treba obračunati iznos PDV-a po stopi od 25%, što iznosi 779,75 EUR, te trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu 331,80 EUR, što sveukupno iznosi 3.898,73 EUR / 29.375,00 kuna.

22. Slijedom svega iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 5. rujna 2023.

Sudac:

Dragan Novosel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Error! No text of specified style in document.

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno: