REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Psp-82/2014-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. P. iz S., M. 2, OIB * 2) T. J. iz S.,

F.V. 5, OIB * oboje zastupani po punomoćniku D. B.,

odvjetniku u S., protiv tuženika: 1) D. K. iz S., P. 3, OIB

*, 2) M. A. M. iz S., P. 73, OIB

* oboje zastupani po punomoćniku V. S., odvjetniku u

S., radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 4.srpnja 2023. u nazočnosti tužitelja pod 1), tuženice pod 1), punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 5.rujna 2023. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. M. P. suvlasnik za 649/18361 idealna dijela, a tužiteljica pod 2. T. J. suvlasnik za 324/18361 dijela čest.zem. 2672/1 ZU 5***KO K. pa se ovlašćuju tužitelji pod 1. i 2. da samo na temelju ove presude a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tužene pod 1. i tužene pod 2. mogu u zemljišnim knjigama za K. K. na svoje ime upisati pravo vlasništva za gore navedeni idealni dio uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene pod 1. K. D. za 487/18361 dijela te sa imena tužene pod 2. M. A. M. za 486/18361 idealna dijela i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II.Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. M. P. suvlasnik za 58/1011 idealna dijela, a tužiteljica pod 2. T. J. suvlasnik za 29/1011 dijela čest.zem. *** ZU ** KO K. pa se ovlašćuju tužitelji pod 1. i 2. da samo na temelju ove presude a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tužene pod 1. i tužene pod 2. mogu u zemljišnim knjigama za K. K. na svoje ime upisati pravo vlasništva za gore navedeni idealni dio uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene pod 1. K. D. za 43/1011 dijela te sa imena tužene pod 2. M. A. M. za 44/1011

idealna dijela i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III.Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. M. P. suvlasnik za 11/126 idealna dijela, a tužiteljica pod 2. T. J. suvlasnik za 5/126 dijela čest.zem. *** ZU * * * KO K pa se ovlašćuju tužitelji pod 1. i 2. da samo na temelju ove presude a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tužene pod 1. i tužene pod 2. mogu u zemljišnim knjigama za KO K. na svoje ime upisati pravo vlasništva za gore navedeni idealni dio uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene pod 1. K. D. za 8/126 dijela te sa imena tužene pod 2. M. A. M. za 8/126 idealna dijela i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV.Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. M. P. suvlasnik za 111/1881 idealna dijela, a tužiteljica pod 2. T. J. suvlasnik za 56/1881 dijela čest.zem. * ZU

**9 KO K. pa se ovlašćuju tužitelji pod 1. i 2. da samo na temelju ove presude a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tužene pod 1. i tužene pod 2. mogu u zemljišnim knjigama za KO K. na svoje ime upisati pravo vlasništva za gore navedeni idealni dio uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene pod 1. K. D. za 84/1881 dijela te sa imena tužene pod 2. M. A. M. za 83/1881

idealna dijela i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V.Dužne su tužene pod 1. i 2. solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima pod 1. i 2. troškove parničnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta prije tekućeg polugodišta uvećana za 5 postotnih poena."

II – Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 9.249,12 EUR (69.687,50 kuna).

Obrazloženje

1.Tužitelji su dana 21.7.2014. podnijeli tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnina navedenih u izreci. Tužba se činjenično temelji na tome: da su majka tužitelja R. P. i otac tuženica A. Š.

naslijedili M. Š. skupa sa M. Š. koju je pak naslijedio i tužitelj pod 1);

da su tuženice provele pojedinačni ispravni postupak u kojemu su se uknjižile kao suvlasnici predmetnih nekretnina, a u tom postupku su "preskočili" tužitelje koji su također suvlasnici istih za udjele navedene u tužbenom zahtjevu.

2.Tuženice su u odgovoru na tužbu u cijelosti se usprotivile tužbi i tužbenom zahtjevu, predložile isti odbiti te obvezati tužitelje na plaćanje parničnog troška. Pritom su navele da su predmetne nekretnine naslijedile iza svog oca A. Š.,

a nasljednici M. Š. su prije 30-ak godina izvršili diobu suvlasničke zajednice prema kojoj je majci tužitelja pripala druga nekretnina.

3.Ovaj sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa br. RZ-82/09, RZ-101/09, O-809/95, IR-323/86, saslušanjem tužitelja pod 1), tuženice pod 1) i svjedoka I. Š., N. K., A. Č., R. V., M. B., M. Š.,

A. G., J. M..

Tužiteljima je sud raspravnim rješenjem od 30.3.2023. dopustio dostavu u dokazne svrhe isprava Centra za socijalnu skrb budući da je dostava tih isprava uvjetovana poteškoćama koje je ovaj sud imao s pribavljanjem podataka od nadležnog Centra za socijalnu skrb.

Od dokaznog prijedloga provođenja očevida na licu mjesta tužitelji su odustali na ročištu 7.3.2019.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva i ovlaštenje na uknjižbu.

4.1.Među strankama je sporno postojanje pravnog temelja stjecanja suvlasništva tužitelja na nekretninama č.zem.*** k.o.K..

4.2.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92, 77/92, dalje: ZOVO), Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) te pravna pravila austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Pred ovim sudom je, pod br. RZ-82/09, proveden pojedinačni ispravni postupak u pogledu predmetnih nekretnina pa je u tom postupku rješenjem od 28.3.2013. određen ispravak upisa tako da su kao suvlasnici upisani:

-na č.zem.*** k.o.K. tuženice pod 1) i 2) svaka za 3405/18361 dijela, A.

Š. pok.D. za 8757/18361, D. M. za 2297/18361, I. M. za 248/18361, I. M. za 249/18361;

-na č.zem.*** k.o.K. tuženice pod 1) i 2) svaka za 297/1011 dijela, D.

M. za 389/1011, I. M. za 14/1011, I. M. za 14/1011;

-na č.zem. k.o.K. tuženice pod 1) i 2) svaka za 61/126 dijela, I. M. i

I. M. svaki za 2/126;

-na č.zem.*** k.o.K. tuženice pod 1) i 2) svaka za 584/1881 dijela, A.

Š. pok.D. za 273/1881, D. M. za 389/1881, I. M. za 26/1881,

I. M. za 26/1881.

Ni majka tužitelja ni njezin pravni prednik (pokojni otac M. Š.) nisu bili uknjiženi kao suvlasnici predmetnih nekretnina prije pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka već su prilikom upisa tuženika izbrisane druge osobe kao suvlasnici. Sve navedeno je vidljivo iz rješenja br. RZ-82/09 od 28.3.2013. te cjelokupnog spisa br. RZ-82/09. Vjerodostojnost ovih isprava nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzimaju kao vjerodostojan dokaz.

5.1.Stanje u zemljišnoj knjizi u pogledu nekretnina koje su predmet spora je istovjetno upisima određenim rješenjem br. RZ-82/09 od 28.3.2013., a što je vidljivo iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige (listovi 12-14 spisa). Vjerodostojnost ovih isprava nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzimaju kao vjerodostojan dokaz.

5.2.M. Š. pok. M. je i na dan 24.4.2014. bio upisan u katastru kao posjednik predmetnih nekretnina č.zem.*** k.o.K. (koje nose

naziv R. d. s tim da su stranke i svjedoci često u iskazima znali koristiti iskrivljeni naziv R. što je vidljivo iz posjedovnog lista (list 11) s tim da je bio isključivi posjednik jedino č.zem.***, dok je u pogledu ostalih bio evidentiran kao posjednik skupa s drugim osobama što se može zaključiti iz oznake "D" u posjedovnom listu koja označava da je netko posjednik samo dijela parcele.

Vjerodostojnost ove isprave nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzima kao vjerodostojan dokaz uz napomenu da je očito kako njegovi nasljednici od njegove smrti 1985. nisu poduzeli ništa da izmijene posjedovno stanje u katastru.

5.3.M. Š. pok. M. su naslijedili kćeri M. Š. i R. P. za po

3/24 dijela te sinovi I. Š. i A. Š. za po 5/24 dijela kao i sin J. Š.

za 8/24 dijela što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju br. O-809/85 od 12.11.1986. te spisa br. O-809/85. Međutim, treba naglasiti da se u tom rješenju kao ostavinska imovina ne spominju č.zem.*** k.o.K. već je kao

ostavina navedeno "nekretnine upisane u ZU *** k.o.K.".

Stanje u tim ZU je navedeno u izvatku priloženom ostavinskom spisu br. O-809/85 (list 2 tog spisa) te se u tim ZU ne navode 4 nekretnine koje su predmet ovog spora, a iste su zapravo bile upisane u ZU 211 k.o.Kladnjice što je vidljivo iz izreke rješenja br. RZ-82/09 od 28.3.2013. (list 7-8).

Vjerodostojnost ostavinskog spisa i rješenja o nasljeđivanju nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzimaju kao vjerodostojan dokaz.

5.4.M. Š. pok. M. su naslijedili braća A. i I. Š., sestre I. Č. i

M. M., nećak M. Š. pok. J. te tužitelj pod 1) M. P. za

4/28 dijela što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju br. O-91/96 od 22.5.1996. Vjerodostojnost ove isprave nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzima kao vjerodostojan dokaz.

5.5.R. P. su naslijedili tužitelj pod 1) M. P. za 2/3 i tužiteljica pod 2) T. J. za 1/3 što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju br. O-693/89 od 12.6.1989. Vjerodostojnost ove isprave nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzima kao vjerodostojan dokaz.

5.6.Antu Š. pok. M. su naslijedile tuženice na jednake dijelove što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju br. O-1177/01 od 22.10.2001. Vjerodostojnost ove isprave nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzima kao vjerodostojan dokaz.

5.7.Vezano za diobu nekretnina između nasljednika M. Š., odnosno između njega i njegove djece za vrijeme njegovog života, stranke i svjedoci su iskazivali sljedeće:

-I. Š. (sin dotičnog M.) je iskazao: da su se još za očevog života u očevoj prisutnosti podijelili tako da su iz očeve kape izvlačili papiriće sa nazivima nekretnina, a sestre su izvučeni papirić vraćale u kapu ne želeći uzeti ništa; da na ostavinsku raspravu iza M. Š. majka tužitelja nije došla jer je bila teško bolesna, a tužitelj pod 1) da je izjavio da se oni braća podijele jer njegova majka ionako nije htjela uzeti od oca; da je naknadno brat J. (J.) na papiru napisao tko je koju zemlju dobio u toj podjeli, a nikome nisu nudili da potpiše jer su braća i sestre bili složni; da je R. P. pristala na diobu i nikad nije govorila da joj ne odgovara; da je predmetno zemljište u predjelu R. pripalo njima trojici braće, a on je svoj dio dao bratu A. (ocu tuženica) koji mu je zauzvrat kupio odijelo.

-N. K. (kći J., a unuka M. Š.) je iskazala: da je od članova obitelji

čula da su se njezin otac i braća i sestre podijelili u prisutnosti oca izvlačenjem papira s nazivima zemljišta, a stare kuće i zemlja u R. nisu ulazile u diobu već su pripale sinovima M. Š.;

-A. Č. (sin I., unuk M. Š.) je iskazao: da koliko on zna njegova majka

s braćom i sestrama nije sudjelovala u diobi zemlje izvan suda, a na ostavinskoj raspravi iza oca se odrekla nasljedstva u korist braće; da mu je jednom prilikom ujak A. Š. kazao da je zemljište R. " njegovo jer je isplatio brata I. kupnjom odijela, a svjedok da sa tim zemljištem nema ništa; da je jednom oko 1981. bio svjedok kad su ujaci s djedom vršili diobu starih kuća u K. izvlačenjem papira te se ne sjeća jesu li tad dijelili zemljište D. da je pok. djed M. prilikom diobe držao kapu i nije se protivio vršenju diobe; da tu nisu bile prisutne R. P. i M. Š., a ne zna jesu li oni nešto prije dijelili između sebe;

-tužitelj pod 1) je izjavio: da je poslije čuo da su njegova majka, braća i sestre vršili neku diobu dok im je otac bio živ; da je uvijek bila ta priča da su oni navodno podijeljeni i da se tu nema što dijeliti, ali mu nitko nikad nije dostavio dokument; da mu je majka uvijek znala reći neka se oni dijele, a ona zna što je njezino; da je njegova majka tražila od braće da joj daju nešto, da zna da je to njeno, ali oni se nikad nisu očitovali na način da bi joj rekli što bi njoj pripalo, ostali su pri toj diobi i stavu da se nema što dijeliti te da po toj diobi i njihovim riječima njegovoj majci je pripao najbolji komad zemlje kraj crkve, a kojeg je cijelo vrijeme obrađivao I.;

-tuženica pod 1) je izjavila: da je njezin otac prije smrti napisao na papir ono što drži da je njegovo i to su sve nekretnine koje je po diobi s braćom i sestrama dobio; da se ona sjeća kad je bila ta dioba jer je kao djevojčica od 12 godina živjela na selu i da su govorili da su se podijelili; da je i nakon smrti M. Š. bila dioba te su rekli da će sve ostati po starom, a ne sjeća se je li tad majka tužitelja bila prisutna; da se braća i sestre njezinog oca nisu nikad posvađali; da je majka tužitelja bila u dobrim odnosima s majkom tuženica u kakvim odnosima sigurno ne bi bila da je smatrala da su je braća izigrala;

-R. V. (kći M., a unuka M. Š.) je izjavila: da se njezina majka

odrekla svog dijela nasljedstva u korist svog brata J. Š.; da joj je majka kazala da su se stranke dijelile na određeni način nakon smrti bake pok. S. Š. i djeda pok. M. Š., ali na koji su se način i kako oni podijelili njoj ništa nije poznato; da joj ništa nije poznato je li majka tužitelja sudjelovala i na koji način u diobi;

-M. B. (sestra tužitelja) je izjavila: da dioba u obitelji nikada nije provedena i da se njezina majka nikad nije odrekla svoga dijela; da joj je majka više puta kazala da ona vrlo dobro zna što je njezino, što nju pripada, što je njen dio imovine u obitelji i da se ona toga ne odriče;

-M. Š. (sin J., a unuk M. Š.) je iskazao: da su se roditelji stranaka međusobno u obitelji podijelili na način da je određeno koje nekretnine poimence pripadaju svakome od njih te je to učinjeno suglasno i u dobroj vjeri i toga su se držali; da su sve te nekretnine ostale formalno uknjižene na njihovom ocu, odnosno djedu stranaka pok. M. Š. i nakon što je u ostavini iza M. Š. doneseno rješenje o nasljeđivanju nastupio je očito nekakav problem među tim nasljednicima, a ne znam točno koji i zbog čega; da je on u vrijeme opisane sporazumne diobe 1974. imao 14 godina te su netom nakon tog sporazuma o diobi došle kod njega u S. pok. R. P. i pok. M. M. (sestre od svjedokovog oca) te su one

pokazale papirić na kojem su zapisale sadržaj sporazuma i svjedok se sjeća da su tada njih obje pokazale taj papirić i kazale da ono što su one diobom dobile će ostaviti zapravo svjedoku s obzirom da je on jedini Š.; da je tužitelj pod 1) prije ostavinske rasprave iza M. Š. svjedokovog oca pitao zašto je njegova majka R. ostavila svoj dio svjedoku u situaciji kada R. P. ima svoju djecu, na što mu je svjedokov otac odgovorio da tužitelj pod 1) to uzme jer njima to ne treba; da je majka tužitelja navedenim sporazumom o diobi dobila nekretnine zvane G. C. i V., a nije dobila ništa nikakav udio u predmetnim nekretninama zvanim R. D. G. je iskazala: da je dosta davno čula za tu podjelu između djece M. Š., a za to je doznala kako iz pričanja svoje majke (koja je umrla 1985.) tako i iz pričanja majke tuženica; da se o toj podjeli pričalo i po selu baš kao što je i posljednjih 9 godina po selu jedna od tema i sporovi između članova obitelji Š. vezano uz tu podjelu; da ne zna točno kad je ta podjela bila obavljena, ali zna da sam tad živjela u S. u koji sam doselila 1964. pa mislim da je dioba obavljena negdje 70-ih godina; da se parcele koje su predmet ovog postupka (na predjelu R..) nalaze blizu njezine parcele i iste su u toj podjeli pripale pok. I. Š. i

pok. A. Š. koji je kasnije svom bratu, kako je pričao po selu, dao odijelo kao naknadu da mu prepusti svoj udio; da je majka tužitelja sigurno dobila nešto u podjeli, ali ne zna točno koje parcele, te isto tako ne zna je li M. Š. dobila nešto u podjeli;

-J. M. je izjavio: da je kao dijete od 10-ak godina čuo za priču da su se djeca M. Š. podijelili još i prije 1975. te su se svjedokovi roditelji kao susjedi dosta družili sa A., I. i J. Š., pa je tako doznao za te priče; da je za tu

podjelu doznao i iz razgovora sa pok. A. Š. s kojim je 80-ih godina nakon završetka škole jedno vrijeme radio na građevinskim radovima; da je bio zaposlen u županijskoj firmi koja je osnovana u svezi izgradnje centra za otpad pa su mu poznati i neki postupci vezani uz uknjižbu predmetnih nekretnina te je tijekom tih postupaka čak vidio i određene isprave koje nisu bile potpisane, neke su bile pisane rukom, a neke pretipkane (nakon predočenja potvrdio je da su to isprave na listu 60 do 64 spisa), te je u njima bilo navedeno da je zemljište M. Š. bilo podijeljeno na 8 dijelova koliko je i djece imao; da mu se čini da je I. Š. njemu pričao kako prilikom podjele 70-ih godina ili nisu bile prisutne sestre ili su samo neke od njih bile prisutne, ali se ne može izjasniti decidirano tko je od sestara bio prisutan, ali se sjeća da su trojica braće bili prisutni skupa s ocem M., te su iz kape izvlačili papire s nazivima zemljišta; da je prema njegovim saznanjima R. P. znala povremeno doći na selo kad su seoske svetkovine, postojala je čak i priča da će A. Š. prilikom gradnje kuće i za nju sagraditi jedan dio, ali je valjda od toga odustala te mu nije poznato da je ikad prigovarala u svezi imovine, te se sjeća da mu je jednom prilikom I. Š. spominjao kako su nakon podjele napravili nekakav zajednički ručak na kojemu su bile i sestre, te su one tad usuglasile se s podjelom. Ovaj sud poklanja vjeru iskazima onih svjedoka koji su izjavili da je bila vršena "podjela" ili "dioba" imovine M. Š. s tim da pojmove "podjela" ili "dioba" treba shvatiti uvjetno (a pravnu kvalifikaciju tih događaja će dati ovaj sud) jer su o tome iskazivale osobe koje pretežito i ne znaju za pravne učinke pojedinih vrsta ugovora i uvjete valjanosti za proces razvrgnuća suvlasničke zajednice. Razlog zbog kojeg ovaj sud vjeruje iskazima svjedoka predloženih od strane tuženika (čije iskaze su tužitelji osporavali) jest taj što je i sam tužitelj pod 1) izjavio da je "uvijek bila ta priča da su oni navodno podijeljeni" i da mu je majka znala reći "neka se oni dijele, a ona zna što je njezino" što upućuje na zaključak da je i ona očito znala da se odvijaju nekakva raspolaganja zemljištima u vlasništvu njezinog oca.

5.8.Budući da se tijekom postupka tvrdilo da je M. Š. pok. M. bila nesposobna za rasuđivanje, to je pribavljen spis br. I.-323/86 pregledom kojeg je utvrđeno da je M. Š. (tetka stranaka) rješenjem br. IR-323/86 od 17.12.1986. potpuno lišena poslovne sposobnosti zbog duševne bolesti (paranoidna psihoza), a iz dokumentacije u tom spisu proizlazi da je još tijekom 1979. i 1980. liječena na psihijatrijskom odjelu bolnica u S. i u R..

Vjerodostojnost ovog spisa i pismena u njemu nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzima kao vjerodostojan dokaz.

5.9.Spis br. RZ-101/09 po ocjeni ovog suda nije od značaja (premda je predlagatelj nasljednica J. Š. koji je ujak tužitelja, a stric tuženika) jer se odnosi na nekretnine različite od onih koje su predmet spora u ovoj parnici. Naime, riječ je o č.zem.*** k.o.K.. Tužitelji značaj ovog spisa vide u činjenici

da bi N. K. i M. Š. (kao djeca predlagateljice N. Š.) imali

interesa lažno iskazivati u korist tuženika jer bi uspjeh tužitelja spram tuženika u ovom sporu imao učinka i na njihov položaj u svezi tih nekretnina te da su postupili prijevarno kad su pokojnu majku tužitelja u tom postupku proglasili odsutnom i nepoznatog boravišta. S obzirom na to da je sud pod toč.5.7. obrazložio da vjeruje iskazima i ovih dvoje svjedoka i to zbog toga jer su njihovi iskazi u suglasju s dijelom iskaza tužitelja pod 1), to je bespredmetan sadržaj spisa br. RZ-101/09 i način procesnog postupanja N. Š. spram tužitelja i njihove majke u tom zemljišnoknjižnom postupku.

6.S obzirom na sve izvedene dokaze, a imajući u vidu da nije bilo drugih dokaznih prijedloga, ovaj sud je odlučio kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Prije svega, treba reći da ni majka tužitelja ni njezin otac pok. M. Š. nisu bili uknjiženi kao suvlasnici predmetnih nekretnina č.zem.***

k.o.K.. Utoliko, majka tužitelja pa ni tužitelji (jer im je majka već bila mrtva 15.9.2009. u vrijeme pokretanja postupka br. RZ-82/09) nisu imali status stranaka u tom pojedinačnom ispravnom postupku te valja reći da tužitelji netočno tvrde da su tuženici njihovu majku nezakonito i prijevarno proglasili odsutnom i nepoznatog boravišta. Takvo nešto jednostavno ne proizlazi iz rješenja o postavljanju privremenog zastupnika u predmetu br. RZ-82/09.

6.1.Nadalje, treba reći da je točno kako pravomoćno rješenje o nasljeđivanju vezuje stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku pa bi nasljednici M. Š.. bili vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju (čl.231. tada važećeg Zakona o nasljeđivanju - NN 52/71, 47/78, dalje: ZN), ali samo u pogledu nekretnina navedenih u tom rješenju, a riječ je o nekretninama upisanim u ZU ***k.o.K..

Dakle, nekretnine koje su predmet ove parnice, a ranije su bile upisane u ZU ***k.o.K., nije očevom smrću naslijedila R. P. već bi se iste mogle

smatrati jedino naknadno pronađenom imovinom iza pok. M. Š. i to kao njegovo izvanknjižno vlasništvo zbog toga što nije bio uknjižen kao vlasnik, ali jest bio upisan kao posjednik istih u katastru (vidjeti toč.5.2.) i to sve pod pretpostavkom da nisu bile otuđene za vrijeme života M. Š..

6.2.Tijekom ovog postupka, tuženici su spominjali diobu imovine M. Š. između njegove djece još za njegovog života, a tužitelji su osporavali da se takva dioba odvila na valjan način što zbog nesudjelovanja njihove majke R. P. što

zbog toga jer je M. Š., jedna od kćeriju M. Š., imala zdravstvene psihičke probleme zbog kojih je naposljetku lišena poslovne sposobnosti.

Da bi neki ugovor o razvrgnuću suvlasništva bio valjan, isti moraju sklopiti svi suvlasnici koji bi trebali ujedno imati i sposobnost zaključivanja takvog ugovora. S obzirom na zdravstvene probleme M. Š. (vidjeti toč.5.8.), može se reći da takva usmeno provedena (jer ne postoji potpisana isprava) dioba imovine M. Š. za vrijeme njegovog života ne bi bila valjana zbog nesposobnosti M.

Š. za rasuđivanje. Povrh toga, što je mnogo važnije, zbog činjenice da djeca M. Š. dok je on bio živ nisu ni bili suvlasnici (već je on bio knjižni i izvanknjižni vlasnik) pa nije ni postojalo suvlasništvo koje bi se između njih razvrgavalo takva usmena dioba bi bila bez učinka.

Također, ako bi se tu usmeno obavljenu raspodjelu imovine za vrijeme života M. Š. gledalo s aspekta odredbi čl.111. do 121.ZN, treba reći da ta raspodjela ne bi bila valjana temeljem čl.112.st.2.ZN.

6.3.No, ne treba zanemariti u iskazima ranije opisani događaj kad su sinovi M. Š. iz njegove kape izvlačili papire s nazivima zemljišta. Taj događaj ovaj sud pravno ocjenjuje ne kao diobu (razvrgnuće) suvlasništva već kao usmeno provedeno darovanje svojim sinovima od strane M. Š. propisano čl.73.ZOO/91, odnosno pravnim pravilima OGZ-a (ako je darovanje bilo prije stupanja na snagu ZOO/91 jer nitko od saslušanih nije dao decidiran odgovor o vremenu predmetnog događaja) koja pravila također određuju da je valjan izvršeni usmeni ugovor (tako i ŽS Karlovac: Gž-74/2023).

Očito je takvim postupanjem M. Š. postojala namjera da sinovima (što je dosta uobičajeno u konzervativnim krajevima kao što su sela D. zagore)

besplatno ustupi određene nekretnine u svom knjižnom ili izvanknjižnom vlasništvu. Da je M. Š. ono što je darovao doista i predao u posjed svojim sinovima tj. da je izvršio usmeni ugovor o darovanju vidljivo je i dijela iskaza tužitelja pod 1) koji je izjavio da je "ujak I. od svih njihovih starih kuća napravio kokošinjce, štale i slično". Da se takvo nenaplatno da(ro)vanje zemljišta doista odvijalo između M. Š. i njegovih sinova, vidljivo je i iz toga da je sam tužitelj pod 1) iskazao da mu je majka govorila "neka se oni dijele, a ona zna što je njezino" što upućuje na zaključak da je znala da se odvijaju nekakva raspolaganja zemljištima u vlasništvu njezinog oca. Nadalje, treba reći da je I. Š. (koji bi na predmetnom zemljištu, sad vrlo atraktivnom zemljištu zbog otkupa, imao jednaka nasljedna prava kao i majka tužitelja, odnosno sad tužitelji) iskazao da on ne polaže nikakva vlasnička prava na to zemljište jer je svoj dobiveni dio ustupio ocu tuženica za vrijednost odijela koje mu je on kupio. Da je I. Š. želio ostvariti nekakvu korist svojim iskazom, za njega bi bilo isplativije opovrgavati postojanje darovanja ("diobe" - kako su to stranke i svjedoci laički nazivale) te bi onda i on naslijedio udio na tom zemljištu kao naknadno pronađenu imovinu. Upravo to što on svojim iskazom ne ostvaruje nikakvu korist navodi ovaj sud na zaključak da je istinito iskazivao.

Isto vrijedi i za A. Č. koji je izjavio da s predmetnim zemljištem nema ništa (te je spominjao i da zna za priču kako je otac tuženica kupnjom odijela isplatio svog brata I.), a on kao nasljednik svoje majke I. bi imao ista nasljedna prava kao i tužitelji i tuženici da se predmetne nekretnine raspoređuju kao naknadno pronađena imovina M. Š. (odnosno da nisu otuđene za života M. Š.) pa sigurno

A. Č. ne bi iskazivao na svoju štetu.

6.4.Za ovakvo darovanje nije od značaja je li M. Š. bila sposobna za rasuđivanje već je bitna jedino sposobnost darodavca i daroprimca da sklope takav ugovor, a u konkretnom slučaju ona nije bila daroprimac.

Vezano za zdravstveno stanje M. Š. (za kojeg je u smrtovnici navedeno da je u trenutku smrti radi bolesti bio pod starateljstvom sina J.), treba reći da tužitelji nisu nijednim vjerodostojnim dokazom dokazali da bi dotični u vrijeme kad je izvršeno navedeno darovanje bio nesposoban za rasuđivanje i sklapanje takvog ugovora.

6.5.Posebno valja naglasiti da tužitelji kao temelj stjecanja vlasništva nisu naveli ništa drugo osim nasljeđivanje iza svoje majke i tetke M. Š. koje su pak nasljednice M. Š.. Kako je ranije obrazloženo, M. Š. je za života predmetne nekretnine darovao svojim sinovima pa ih majka i tetka tužitelja nisu ni mogle naslijediti, odnosno naknadno nisu ni tužitelji ih mogli naslijediti iza majke i tetke.

6.6.Stoga, imajući u vidu gore navedeno, odbijen je tužbeni zahtjev i odlučeno kao u izreci.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi č l.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT). Vrijednost predmeta spora je, povodom prigovora, na prvom ročištu utvrđena na iznos od 111.000,00 kuna.

7.1.S obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženicima je dosuđen sljedeći trošak: po 2.500,00 kuna za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 18.12.2019., 26.2.2020., 30.4.2021., te za ročišta od 17.9.2015., 8.12.2015., 18.9.2017., 7.12.2017., 6.3.2018., 24.4.2018., 7.3.2019., 18.4.2019., 21.5.2019., 4.9.2019., 30.10.2019., 23.12.2019., 30.1.2020., 6.3.2020., 16.4.2021., po 3.750,00 kuna za ročišta od 30.3.2023., 4.7.2023., 750,00 kuna za ročište od 8.5.2023., što zbrojeno, uvećano za 25% PDV-a iznosi 69.687,50 kuna tj. nakon konverzije 9.249,12 EUR. Trošak ostalih podnesaka nije priznat kao nepotreban (čl.155.ZPP), a trošak pristojbe odgovora na tužbu nije priznat budući da tu pristojbu tuženici ne moraju platiti jer su uspjeli u sporu.

U Splitu, 5.rujna 2023.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika