REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2302/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P., iz G., OIB … , koju zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o., S. B., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB … kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1208/2021-2 od 30. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P-141/2019-32 od 12. listopada 2021., na sjednici održanoj 5. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1208/2021-2 od 30. ožujka 2023. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Jesu li sudovi u pojedinačnim postupcima u kojima se tužitelji, sukladno članku 502.c ZPP, pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, u odnosu na spornu odredbu potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF), dužni provesti i dokaz saslušanjem svjedoka/stranke kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1208/2021-2 od 30. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P-141/2019-32 od 12. listopada 2021., u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Je li sud, u smislu članka 502.c ZPP-a, u posebnim parnicama vezan za pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ako ugovori o kreditu nisu bili obuhvaćeni pravomoćnom izrekom navedene presude niti su bili predmetom raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava?
2. Može li se ugovorna odredba kojom je ugovorena tzv. valutna klauzula u švicarskim francima smatrati ništetnom i nepoštenom iako je korisnik kredita (tužitelj) na temelju ugovora o kreditu mogao u bilo kojem trenutku zahtijevati promjenu valutne klauzule u odnosu na početno ugovorenu valutnu klauzulu, a davatelj kredita bio je dužan takvom zahtjevu udovoljiti?
3. Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije, utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?
4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
5. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv trgovca radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je trgovac stekao od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u švicarskim francima, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su trgovci redovno naplaćivali za kredite u hrvatskim kunama?
6. Jesu li sudovi u pojedinačnim postupcima u kojima se tužitelji, sukladno članku 502. c ZPP-a, pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava dužni provoditi dokazni postupak u kojem će se po potrebi provesti i dokaz saslušanjem svjedoka i/ili stranaka (tzv. personalni dokazi)?
7. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?“
2. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda, županijskih sudova, suda Europske unije i Ustavnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
3. Predlagatelj je također naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je postavljeno pravno pitanje, a koje se svodi na pitanje označeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. - trebalo preispitati sudsku praksu, a revizijski sud je već u predmetu Revd-2955/2022-2 od 15. prosinca 2022. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na navedeno pravno pitanje.
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
7. U odnosu na preostala pravna pitanja i povredu temeljnog ljudskog prava iz prijedloga za dopuštenje revizije, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP.
Zagreb, 5. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
