Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-2637/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B., OIB:… iz Z.1 , …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z.2 , protiv I-tuženika A. D., OIB:… iz G., … i II-tuženice V. S., OIB:…, iz P., …, oboje zastupani po punomoćniku I. U., odvjetniku u Z.2 , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2836/12-40 od 7. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2836/12-40 od 7. ožujka 2023. u t. I., II. i III izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev I i II tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom iznosa od 50.000,00 eura / 376.725,00 kuna1sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2012. godine do isplate kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi I-II tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.532,28 eura / 49.217,46 kuna1, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I-II tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

2. Protiv dijela navedene presude u t. I., II. i III izreke žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu trošova parničnog i žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu I i II tuženici su osporili žalbene navode tužitelja te su predložili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude uz naknadu troška sasatava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostale na koje ukazuje žalitelj, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijani dio presude moguće ispitati.

Materijalno pravo je također pravilno primijenjeno.

6. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno te su svi izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa navedenog u t. I izreke pobijane presude s pripadajućom zateznom kamatom te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je posredovao u kupnji nekretnine između trgovačkog društva S. Z. d.o.o. kao kupaca i sada pokojnog L. D., oca I-II tuženika, koji je bio zastupan po I-tuženiku kao prodavatelja, da je 10. travnja 2008. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina te da su mu, prema usmenom dogovoru stranke tog ugovora trebale isplatiti naknadu za posredovanje u ukupnom iznosu od 50.000,00 eura.

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da su trgovačko društvo S. Z. d.o.o. kao kupac i sada pokojni L. D., otac I-II tuženika, koji je bio zastupan po I-tuženiku, temeljem specijalne punomoći, kao prodavatelj, dana 10. travnja 2008. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine zk.č.br. 3056/3, u naravi voćnjak površine 4317 m2, upisane u zk.ul.br. 1319 k.o. Z.1 za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 850.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Z. b. d.d. na dan plaćanja, s time da se kupac obvezao od ugovorene kupoprodajne cijene iznos od 80.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Z. b. d.d. na dan plaćanja platiti u roku sedam dana od sklapanja ugovora, dok se ostatak ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 770.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Z. b. d.d. na dan plaćanja, obvezao platiti u roku 30 dana od dana sklapanja ugovora, što je razvidno i iz preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. travnja 2008. (list 9-10; stranica 81-87 spisa),

- da su ugovorne stranke, kupac i prodavatelj sklopili dva aneksa i to Aneks II kupoprodajnom ugovoru od 10.4.2008. dana 21. srpnja 2008. i Aneks ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 10. travnja 2008. dana 28. srpnja 2010., kojima su ugovarali daljnji rok isplate preostalog iznosa kupoprodajne cijene, a što proizlazi i iz preslike Aneks-a II kupoprodajnom ugovoru od 10.4.2008. od 21. srpnja 2008. (list 4- 5; stranica 88-90 spisa) te preslike Aneks-a ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 10. travnja 2008. od 28. srpnja 2010. godine (list 6-8; stranica 91-97 spisa),

- da su I-II tuženik nasljednici iza pokojnog L. D., koja činjenica proizlazi iz preslike rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-315/09, UPP/OS-146/09 od 06. svibnja 2010. (stranica 103-112 spisa).

9. Temeljem prethodnog utvrđenja, sud prvog stupnja je pravilno presudio kao u izreci pobijanog dijela presude, na način da je utvrdio osnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe temeljem Zakona o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine“ broj 107/07 – u daljnjem tekstu ZPPN).

10. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe i iskaza tužitelja proizlazi kako on isplatu utuženog iznosa zahtijeva s osnova posredničke provizije (naknade), a ne naknadu s osnova nekog drugog pravnog posla i da je dogovor oko posredničke naknade postignut u ožujku 2008., slijedom čega se, budući je sud vezan činjeničnim navodima tužitelja, na konkretan slučaj primjenjuju upravo odredbe ZPPN, a ne opće odredbe obveznog prava.

11. Odredbom članka 2. točke 1. i točke 4. ZPPN, koji je stupio na snagu 10. listopada 2007. godine, propisano da je posrednik u prometu nekretnina ovlašteno trgovačko društvo, trgovac pojedinac ili obrtnik koji ispunjava uvjete za obavljanje posredovanja u prometu nekretnina, dok je agent posredovanja u prometu nekretnina fizička osoba koja je upisana u Imenik agenata posredovanja u prometu nekretnina, s time da se sukladno odredbi članka 4. ZPPN posredovanjem u prometu nekretnina mogu uz naknadu baviti samo posrednici iz članka 2. točke 1. tog Zakona koji ispunjavaju uvjete.

12. Budući nije sporno da se tužitelj nije ovlašten baviti posredovanjem uz naknadu temeljem prethodno citiranih zakonskih odredaba ZPPN, to nije ovlašteni tužitelj u ovoj pravnoj stvari temeljem važećeg ZPPN, slijedom čega je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer da je sud prvog stupnja na konkretan slučaj trebao primijeniti odredbu čl. 836. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/04, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, u daljnjem tekstu ZOO) kojom je propisano da kad je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu proviziju i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudit će se prema odredbama što vrijede za ugovor o djelu.

14. Naime, na temelju odredbe čl. 15. st. 4. ZPPN, ako nije drugačije propisano ovim Zakonom, na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju se odredbe općeg propisa obveznog prava.

15. Budući iz činjeničnih navoda tužbe i iskaza tužitelja, kao što je već rečeno, proizlazi da tužitelj potražuje isplatu posredničke naknade s osnova posredovanja u prometu nekretnina (sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnina), to se na isti primjenjuju odredbe ZPPN kao lex specialis, a ne odredbe ZOO koje reguliraju ugovor o posredovanju.

16. Obzirom da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one ne koje posebno ukazuje žalitelj, da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na, u žalbi citirane odluke Ustavnog suda te citiranu presudu Europskog sud za ljudska prava.

17. Budući drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude, odnosno rješenja treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, a što je učinjeno u prethodnom obrazloženju, ostali žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na njegovu analizu i ocjenu izvedenih dokaza, posebno iskaza svjedoka i tužitelja nisu razmatrani jer nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude.

18. Iz prethodno opisanih razloga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

19. Odluka u t. II izreke se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Odluka u t. III ove presude temelji se također na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP te je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

21. Nepobijani dio presude u t. IV izreke nije ispitivan.

U Zagrebu 5. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović, v.r.