REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 473/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slavica Popadić, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženika Abilia d.o.o., Rovinj, Obala V. nazora 1, OIB:35024525329, zastupan po LH, članu uprave, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-161/16-2 od 5. studenoga 2018., kojim je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1757/2015-51 od 21. siječnja 2015., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su raskinuti ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 48-25-2007-09 i ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 48-15-2007-09 od 31. srpnja 2009. (u izreci pogrešno navedeno br. 48-155-2007-09) zaključeni između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca (toč. I.). Utvrđeno je da postoji novčana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 192.488,76 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Utvrđeno je da postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 31.144,49 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.). Novčane tražbine parničnih stranaka iz točaka II. i III. izreke presude suda prvog stupnja su međusobno prebijene, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju razliku novčane tražbine u iznosu 161.344,27 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. IV.). Utvrđeno je da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.605,51 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. V.). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.950,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. VI.). Odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 257.925,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i iznos od 256,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. VIII.). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 35.569,26 kuna, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 12.412,31 kuna (toč. VIII.). Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 21.468,78 kuna (toč. IX.).

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i V. izreke (toč. 1.), djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki VII. izreke (toč. 2.). Djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki VI. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 13.950,05 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. 3.). Ujedno su djelomično prihvaćene žalbe tužitelja i tuženika te je ukinuta presuda suda prvog stupnja u točkama II., III., IV. i VIII. izreke, te je predmet vraćen na ponovno suđenje sudu prvog stupnja (toč. 4.). Odlučeno je da će o trošku žalbenog postupka odlučiti sud prvog stupnja (toč. 5.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu u kojem je potvrđena točka I. izreke presude suda prvog stupnja (tužbeni zahtjev radi raskida kupoprodajnih ugovora) tuženik je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), prema odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupku jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da su raskinuti kupoprodajni ugovori br. 48-25-2007-09 i br. 48-155-2007-09 od 31. srpnja 2009. sklopljeni između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili dva ugovora o kupoprodaji nekretnine i to br. 48-25- 2007-09 kojim je tuženik prodao, a tužitelj kupio 24. etažu 88/2165 dijela posebnog dijela zgrade koji se sastoji od stana broj S25 – stan na 3. katu površine 88,25 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] stambena zgrada i dvorište od 1400 m2 upisano u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] i ugovor br. 48-15-2007-09 kojim je tuženik prodao, a tužitelj kupio 39. etažu 17/2165 dijela zgrade koji se sastoji od posebnog dijela GPM15 - parking mjesto u podrumu površine 13,73 m2, u istoj zgradi, a tužitelj je za predmetni stan i garažu platio tuženiku ukupno 192.488,75 eura u kunskoj protuvrijednosti, što je za 9.984,52 eura manje nego što su stranke ugovorile jer je tuženik nešto kasnio s predajom stana u posjed,

- da se tužitelj upisao u zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao vlasnik navedenog stana i garaže,

- da je tužitelj na ime poreza na promet predmetnog stana i garaže platio ukupno 13.950,33 kuna 17. studenoga 2009., a sve na temelju poreznih rješenja Porezne uprave, Područni ured Pazin, Ispostava Rovinj,

- da je tužitelj svega tri noći spavao u predmetnom stanu, jer inače živi i radi u [adresa] kao ovlašteni dipl. ing. arhitekture, da je stan iznajmljivao trećim osobama u razdoblju od 1. srpnja 2010. do 28. veljače 2013., od 15. svibnja 2014. do studenoga 2015., te da je tuženiku podneskom od 18. studenoga 2015. priznao da je ukupan prihod od iznajmljivanja u navedenom razdoblju iznosio 30.995,00 eura, a tužitelj je ukupno na ime režijskih troškova predmetnog stana u navedenom razdoblju na ime plaćenih računa za vodu, komunalnu naknadu, otpad, struju, pričuve i druge troškove platio ukupno 25.959,70 kuna ili 3.605,51 euro prema prosječnom tečaju 7,2 kuna za 1 euro, sukladno računima i nalozima banaka,

- da je službena primopredaja zgrade bila 22. listopada 2009. sukladno zapisniku o primopredaji kada je tužitelj i ušao u posjed predmetnog stana, ali da je tužitelj tek 10. ožujka 2011. primijetio nedostatke u stanu u vidu iscjeđivanja vode s loggie na fasadu i stan ispod tužiteljevog i kondenziranje površine unutar stana na mjestima gdje se horizontalna konstrukcija poda i stropa produžava u vanjske neizolirane konzole loggie s južne strane i zajedničkih ulaznih hodnika na sjevernoj strani, o čemu je pisanim putem obavijestio i reklamirao građevinske i građevinsko-obrtničke radove tuženika preporučenom poštom, a potom je ponovno reklamirao nedostatke 25. svibnja 2011. sada o izloženosti ulaznih vrata stana kiši i snijegu i vlazi do polovice visine vrata, unutrašnjom kondenziranju vlage na ulaznim vratima pa i tome da voda teče s vratnih krila i dovratnika i na kondenz i gljivice na svim uglovima stana prema vanjskoj konstrukciji za hladnijih dana na kojem kondenzu rastu gljivice koje su uništavane klorom,

- da se iz ispisa elektroničke pošte od 29. travnja 2011. vidi da je tužitelj obavijestio i reklamirao tuženika još u mjesecu ožujku 2011.,

- da su suvlasnici predmetne zgrade održavali redovite sastanke, a sam tužitelj je bio prisutan na sastanku dana 19. ožujka 2011. na kojima se među ostalim raspravljalo i o problemima vezanim za hidroizolaciju fasade i problemima pojave vode na terasama/lođama na sastanku 7. kolovoza 2010. i sastanku 28. kolovoza 2010., te su isti usmenim i pisanim putem tražili od tuženika rješavanje tog problema i dopisom od 6. rujna 2010., ali tuženik po navedenom nije ništa poduzeo pa su vlasnici stanova na navedenoj adresi 21. listopada 2011. protiv tuženika podnijeli tužbu u postupku suda prvog stupnja posl. br. P-1758/2015 radi nedostataka na zajedničkim dijelovima zgrade vezano za prodor vode s ravnog krovišta, pojave hrđe, sanacija pukotina zidova i drugoga,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke proizlazi da pojedine konstrukcije, elementi i detalji na predmetnoj zgradi nisu izvedeni niti u skladu sa zahtjevima građevinske fizike, niti u skladu s pravilima struke, da nastajanje građevinske štete, kao što su toplinski mostovi koji uzrokuju u hladnom razdoblju godina nastajanje kondenzata, gljivica i pljesni te procurivanja koja nastaju zbog primjene neadekvatnih materijala i zbog projektantski neriješenih, nekvalitetno izvedenih kritičnih i karakterističnih detalja,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da su propusti koji su uzrokovali nastajanje navedenih građevinskih šteta od vlage nastali i u fazi projektiranja i u fazi izvođenja, da stan tužitelja oznake S25 i zgrada kao cjelina ne zadovoljavaju bitni zahtjev iz čl. 14. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/07

- dalje: ZOPUIG) koji se odnosi na higijenu, zdravlje, zaštitu okoliša, da se utvrđenim propustima u projektiranju i građenju nastalih brojnih toplinskih mostova kao uzrokom nastajanja kondenzata, gljivica, pljesni dolazi do toplinskih gubitaka, a time i povećanja troškova za grijanje i hlađenje prostorija tijekom zimsko-ljetnog razdoblja godine kao i da je toplinska izolacija međukatne konstrukcije između garaža u podrumu i stanova nezadovoljavajuća te da se svi utvrđeni nedostatci mogu otkloniti na temelju izrađenog izvedbenog elaborata sanacije, ali pod bitnim uvjetom da se zgrada koristi prema projektiranoj namjeni, načinu korištenja, što znači cjelogodišnje korištenje svih stanova.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na raskid predmetnih ugovora na temelju čl. 412. st.1. i 410. st.1. toč.4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) obzirom u okolnostima konkretnog slučaja tuženik neće moći u naknadnom roku otkloniti uočene i utvrđene nedostatke, niti ispuniti ugovor o kupoprodaji nekretnine, a koji stan tužitelja mora ispunjavati bitne zahtjeve za građevinu propisane čl. 14. ZOPUIG, među ostalim i zahtjeve koji se odnose na sakupljanje vlage u dijelovima građevine ili površinama unutar zgrade.

10. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na raskid predmetnih ugovora obzirom je otklanjanje predmetnih nedostataka moguće jedino uz kumulativno ispunjenje pretpostavki koje predstavljaju okolnosti na koje tužitelj ne može utjecati, radi čega su nedostatci praktički neotklonjivi. Ovaj dio je i predmet revizijskog postupka, budući je u preostalom dijelu, gdje su utvrđene tražbine tužitelja i tuženika, te izvršeno prebijanje odluke nižestupanjskog suda ukine i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

Treba dodati da tuženik u revizijskoj fazi postupka ne pobija toč. 1. drugostupanjske presude kojom je potvrđena toč. V. izreke prvostupanjske presude.

11. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

12. Revizijski navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza predstavljaju revidentovu ocjenu izvedenih dokaza čime upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga revizija se uopće ne može podnositi (čl. 385. ZPP).

13. Revident nadalje ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

14. Sukladno odredbi čl. 410. st. 1. ZOO kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavaoca o nedostatku može po svom izboru 1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, 2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, 3) zahtijevati sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor dok sukladno odredbi st. 2. istog članka u svakom od tih slučajeva ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

15. Nadalje sukladno odredbi čl. 412. st. 2. ZOO kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavalac nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavalac neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor.

16. Iz navedenih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelju osnovano tražit utvrđenje da su predmetni kupoprodajni ugovori raskinuti i da to pravo tužitelja proizlazi iz odredbi čl. 410. st. 1. i čl. 412. st. 2. ZOO.

17. Naime, u predmetnom slučaju ispunjene su pretpostavke za raskid predmetnih ugovora sukladno navedenoj odredbi čl. 412. st. 2. ZOO, a to stoga što tuženik u okolnostima konkretnog slučaja ne može ispuniti ugovor odnosno ne može adekvatno sanirati nedostatke niti u naknadnom roku. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da su predmetni ugovori raskinuti. Također valja napomenuti da je sukladno navedenoj odredbi čl. 410. st. 1. ZOO kupcu dana mogućnost izbora koje će o navedenih prava iskoristiti.

18. Nadalje, sukladno odredbi čl. 404. st. 1. ZOO kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja. U situaciji kada je vještačenje utvrđeno da je otklanjanje bitnih nedostataka na građevini moguće jedino uz kumulativno ispunjenje dvije pretpostavke – provedbu sanacije i drugo cjelogodišnje, a ne povremeno korištenje nekretnine i to ne samo stana tužitelja, već i svih okolnih stanova, jasno ukazuje da tužitelj ni na koji način ne može utjecati na to hoće li se okolni stanovi koristiti stalno ili samo povremeno. U takvoj situaciji pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se radi o neotklonjivim nedostacima, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo i to odredba čl. 412. st. 1. i 2. ZOO kada je utvrđeno da su predmetni ugovori raskinuti.

19. Revizijskim navodima da tužitelj nije obavijestio tuženika o predmetnim nedostatcima u zakonskom roku revident zapravo osporava činjenične zaključke nižestupanjskih sudova u pogledu okolnosti relevantnih za primjenu odredbe čl. 404. st. 1. ZOO, konkretno propituje zaključak suda vezano za saznanje tužitelja o predmetnim nedostatcima nekretnina. No činjenično stanje, kao što je prethodno navedeno, u ovoj revizijskoj fazi postupka ne može biti predmetom preispitivanja (arg. iz čl. 385. ZPP).

20. Slijedom navedenog, ispitavši pravilnost primjene materijalnog prava, revizijski sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija podnesena radi čega je valjalo na temeljem čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

21. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 5. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug