REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 650/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi zaključenja ugovora o kupoprodaji dionica, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2845/18-6 od 14. studenoga 2018., ispravljene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2845/18-9 od 15. siječnja 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2180/17 od 28. ožujka 2018., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija I i II-tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2845/18-6 od 14. studenoga 2018., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku s I i II-tužiteljima sklopiti Ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I. i III.), te je naloženo tuženiku isplatiti I-tužiteljici iznos od 600.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II.) i II-tužitelju iznos od 63.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. IV.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 95.895,87 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. V.).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev I i II-tužitelja u cijelosti (toč. I.), te je naloženo tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 73.834,37 kuna (toč. II.).

3. Protiv drugostupanjske presude I-tužiteljica je izjavila reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1., a II-tužitelj reviziju iz 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 497.a ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP ovog Zakona u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn.

7. Sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZPP kada je za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

8. Sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako u tužbi pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

9. Polazeći od citiranih odredbi, proizlazi da vrijednost predmeta spora iz pobijane drugostupanjske presude, a koja se odnosi na I-tužiteljicu prelazi iznos 500.000,00 kn, dok vrijednost predmeta spora iz pobijane drugostupanjske presude, a koja se odnosi na II-tužitelja ne prelazi iznos 500.000,00 kn, što znači da je protiv pobijane drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu I-tužiteljice moguće podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (tzv. redovna revizija), dok u dijelu kojim je pobijanom drugostupanjskom presudom odlučeno o zahtjevu II-tužitelja je moguće podnijeti tzv. izvanrednu reviziju, pod uvjetom da su za to ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

10. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

11. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. Predmet spora je zahtjev I-tužiteljice, kao imatelja 2000 redovnih dionica društva Badel 1862 d.d., Zagreb, oznake BD62-R-A i II-tužitelja, kao imatelja 210 redovnih dionica društva Badel 1862 d.d., Zagreb oznake BD62-R-A na sklapanje ugovora o kupoprodaji tih dionica s tuženikom na temelju odredbe čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine" broj 109/07 i 36/09 - dalje: ZPDD).

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA) donijela 16. rujna 2010. rješenje u kojem je utvrđeno, između ostalog, da je za tuženika u ovom predmetu nastala 7. listopada 2009. obveza objavljivanja ponude za preuzimanje javnog dioničkog društva BADEL 1862 d.d., Zagreb, Vlaška 116,

- da je prethodno navedeno rješenje ukinuto Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIi-2993/2012, U-III-2994/2012 i U-III-3400/2012 od 20. ožujka 2014., da je predmet vraćen na ponovni postupak HANFA-i, te da je navedenom odlukom Ustavnog suda ukinuta i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2012. broj Us-11272/2010-5,

- da je HANFA u novom postupku donijela rješenje 25. ožujka 2016. Klasa UP/I 034- 01/14-01/03, Ur.broj:326-01-770-771-16-132,

- da je I-tužiteljica imateljica 2000 dionica društva BADEL 1862 d.d. oznake BD62-R- A prema obavijesti o stanju računa na dan 28. siječnja 2013. i 12. veljače 2018.,

- da je II-tužitelj imatelj 210 dionica društva BADEL 1862 d.d. oznake BD62-R-A prema obavijesti o stanju računa na dan 7. svibnja 2013. i 12. veljače 2018.,

- da je rješenjem HANFA-e od 25. ožujka 2016. Klasa UP/I 034-01/14-01/03, Ur.broj:326-01-770-771-16-132 za tuženika (i druge povezane osobe) 17. listopada 2009. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog dioničkog društva BADEL 1862 d.d. Zagreb,

- da je navedenim rješenjem naloženo tuženiku (i drugima) u roku od 30 dana od primitka rješenja podnijeti u skladu sa Zakonom o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine" broj 109/07, 36/09, 108/12, 90/13 i 148/13) HANFA-i zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva, te je naloženo društvu BADEL 1862 d.d. da rješenje HANFA-e dostavi svim dioničarima,

- da je prosječna cijena redovnih dionica društva BADEL 1862 d.d. u razdoblju od 9. travnja 2013. do 9. svibnja 2013. prema podacima Zagrebačke burze d.d. Zagreb iznosila 30,00 kuna po dionici,

- da je prema Ugovoru o prodaji i prijenosu dionica od 7. listopada 2009. tuženik stekao dionice društva BADEL 1862 d.d. 300,00 kuna po dionici.

14. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 49. ZPDD smatrajući da su tužitelji dokazali da su na dan podnošenja tužbe bili dioničari društva. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da je HANFA konačnom odlukom utvrdila obvezu tuženika, kako na javnu objavu ponude za preuzimanje, tako i u odnosu na pravo dioničara da traže sklapanje takvog ugovora. Nadalje je zaključeno da je cijena dionica utvrđena sukladno čl. 16. ZPDD primjenom kriterija za određivanje takve cijene i uvidom u očitovanje Zagrebačke burze o trgovanju dionica izdavatelja, kao i uvidom u Ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 7. listopada 2009. kao i rješenje HANFE od 25. ožujka 2016.

15. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku ocjenjujući da tužbu za sklapanje ugovora o prodaji dionica sukladno čl. 49. ZPDD može podnijeti samo onaj dioničar koji je to bio u vrijeme nastanka obveze za preuzimanje. Naime, navedeni zaključak drugostupanjski sud temelji na čl. 37. st. 1. ZPDD ocjenjujući da iz priloženih dokaza ne proizlazi da su tužitelji bili dioničari u vrijeme nastanka obveze za preuzimanje, radi čega isti nisu dokazali svoju aktivnu legitimaciju.

16. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

17. Odredbom čl. 49. ZPDD propisano je da ako ponuditelj ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način iz ovog Zakona, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje.

18. Kad nastaje obvezna ponuda za preuzimanje propisano je odredbom čl. 9. st. 1. ZPDD sukladno kojoj je fizička ili pravna osoba obvezna objaviti ponudu za preuzimanje kad neposredno ili posredno, samostalno ili djelujući zajednički, stekne dionice s pravom glasa ciljnog društva, tako da, zajedno s dionicama koje je već stekla, prijeđe prag od 25% dionica s pravom glasa ciljnog društva (kontrolni prag).

19. Nakon nastanka obveze za objavljivanje ponude, fizička ili pravna osoba koja prijeđe kontrolni prag, obvezna je, bez odgode, o nastanku obveze dostaviti obavijest Agenciji (HANFA), te istu bez odgode objaviti (čl. 9. st. 5. ZPDD).

20. Nadalje, sukladno odredbi čl. 24. ZPDD ponuditelj je obvezan u roku od 30 dana od dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje podnijeti Agenciji zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, ponudu za preuzimanje i isprave iz čl. 22. st. 3. ZPDD (st. 1.), nakon čega će Agencija o zahtjevu ponuditelja donijeti rješenje u roku od 14 dana od dana primitka urednog zahtjeva (st. 3.).

21. Ponudu za preuzimanje ponuditelj je obvezan objaviti u roku od 7 dana od dana primitka rješenja iz čl. 24. st. 3. ZPDD (čl. 27. st. 1. ZPDD), te je odmah nakon objavljivanja ponude za preuzimanje ciljno društvo obvezno svakog dioničara obavijestiti o sadržaju ponude za preuzimanje, dok je dioničaru koji to zahtjeva ciljno društvo obvezno dati sve informacije kojima raspolaže u svezi s ponudom za preuzimanje (čl. 27. st. 4. ZPDD).

22. Ponuda za preuzimanje traje 28 dana od dana objave (čl. 28. st. 1. ZPDD).

23. Učinak prihvata ponude za preuzimanje i obveza plaćanja nastaje za ponuditelja istekom roka trajanja ponude za preuzimanje ako je dioničar pohranio dionice u skladu s uvjetima iz ponude za preuzimanje (čl. 37. st. 1. ZPDD), pri čemu je rok za plaćanje pohranjenih dionica 14 dana od dana isteka roka trajanja ponude za preuzimanje (čl. 37. st. 2. ZPDD).

24. Prethodno navedenim odredbama ZPDD uređuje postupak preuzimanja ciljnih društava objavljivanjem ponude za preuzimanje sa svrhom zaštite dioničara u situaciji kada jedan dioničar ili osobe koje djeluju zajednički steknu kontrolu nad ciljnim društvom.

25. U situaciji nepoštivanja propisanog postupka ZPDD u okviru Nadzornih mjera (čl. 48.-50.) propisuje mjere koje može poduzeti Agencija i dioničari ciljnog društva prema ponuditeljima.

26. Tako će sukladno odredbi čl. 48. st. 3. ZPDD Agencija kada utvrdi nepravilnost ili nezakonitost utvrditi postojanje obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, te naložiti poduzimanje radnji radi objavljivanja ponude za preuzimanje, naložiti izmjenu, dopunu ili povlačenje ponude za preuzimanje, zatražiti dostavljanje ili objavljivanje dodatnih podataka i/ili informacija, očitovanja, obavijesti ili ispravaka u svezi s ponudom za preuzimanje, proglasiti ponudu za preuzimanje nevažećom, donijeti druge mjere koje su potrebne radi uklanjanja posljedica koje su nastale izvršenjem ili propuštanjem radnji.

27. Mjera koju dioničari ciljnog društva mogu poduzeti prema ponuditelju je propisana upravo spornim čl. 49. ZPDD.

28. U revizijskom dijelu postupku je sporno je li predmetnu tužbu sa zahtjevom na obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica može podnijeti svaki dioničar ciljanog društva ili samo onaj dioničar koji je to bio u trenutku nastanka obveze za preuzimanje.

29. Iz sadržaja navedene zakonske odredbe proizlazi da svaki dioničar ciljnog društva može podnijeti tužbu i zahtijevati sklapanje ugovora, ako je ponuditelj propustio postupiti po zakonu, odnosno kada nije pokrenuo prethodno navedeni postupak, a nastala je obveza za objavljivanje ponude, pri čemu zakon ne određuje kao uvjet ostvarivanja navedenog prava, vlasništvo dionica isključivo u vrijeme nastanka obveze za preuzimanje.

30. U konkretnom slučaju tuženik je propustio postupiti po odredbama ZPDD, radi čega je HANFA u okviru nadzornih mjera donijela rješenje od 25. ožujka 2016., kojim je naloženo tuženiku (i drugima) podnijeti u skladu sa ZPDD HANFA-i zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva.

31. Da je tuženik podnio zahtjev u skladu sa Zakonom, HANFA bi bila dužna u roku od 14 dana od dana primitka zahtjeva donijeti rješenje o odobrenju objavljivanja ponude. U daljnjem roku od sedam dana od dana primitka rješenja HANFA-e o odobrenju objavljivanja ponude za preuzimanje, tuženik bi bio dužan objaviti ponudu s rokom ponude od 28 dana od objave. Svi dioničari ciljnog društva, koji bi bili voljni prenijeti svoje dionice tuženicima, bili bi dužni pohraniti kod depozitara svoje dionice u skladu s ponudom. Protekom roka ponude u daljnjem roku od 14 dana tuženik bi bio dužan platiti dionice prema cijeni iz ponude.

32. Kako nije sporno da tuženik nije postupio u skladu s odredbama ZPDD nakon što je prešao kontrolni prag dionica s pravom glasa društva BADEL 1862 d.d. Zagreb, niti je objavio ponudu za preuzimanje ne može se u odnosu na I-tužiteljicu govoriti o primjeni odredbe čl. 37. st. 1. ZPDD kako drugostupanjski sud pogrešno smatra, već je ista upravo na temelju odredbe čl. 49. ZPDD ovlaštena zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica.

33. U suprotnom bi pravo dioničara iz odredbe čl. 49. ZPDD nastalo samo kada regulatorno tijelo odobri ponudu za preuzimanje i kada ta obveza dospije, a što je u suprotnosti sa sadržajem navedene odredbe.

34. Stoga je ocjena ovog suda da je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da tužbu za sklapanje ugovora o prodaji dionica sukladno odredbi čl. 49. ZPDD može podnijeti samo onaj dioničar koji je vlasnik dionica u vrijeme nastanka obveze za preuzimanje.

35. II-tužitelj u reviziji protiv pobijane drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP postavlja slijedeće pitanje:

„Da li je u smislu odredbe čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava tužbu u slučaju neobjavljivanja ponude te postojanja važeće obveze na objavljivanje ponude za preuzimanje dioničkog društva ovlašten podnijeti svaki dioničar ciljanog društva ili samo onaj dioničar koji je to bio u trenutku nastanka obveze za objavljivanje ponude za preuzimanje ponuditelju?“.

36. Kao razlog važnosti glede navedenog pitanja II-tužitelj ukazuje na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6369/2016 od 15. studenoga 2017., Pž- 6266/2012 od 4. listopada 2012., Pž-7601/2010, Pž-9952/2012, Pž-4335/2012, Pž- 3529/2015 i Pž-5546/2015, a u kojima je u činjenično istovjetnim ili sličnim situacijama izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude o aktivnoj legitimaciji tužitelja.

37. Obzirom iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi da je o pitanju zbog kojeg je ova izvanredna revizija izjavljena, navedeni drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude, time su se ostvarile pretpostavke za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP u odnosu na pobijanu drugostupanjsku presudu, a glede zahtjeva II-tužitelja.

38. Polazeći od navedenog, a kako je o ovom postavljenom pitanju ovaj sud svoje pravno shvaćanje izrazio prethodno obrazlažući osnovanost revizije I-tužiteljice izjavljene protiv pobijane drugostupanjske presude razmotrene kao tzv. redovne revizije, to nema potrebe sada ponavljati iste razloge, a zbog kojih je ocijenjeno da svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje, neovisno o tome je li isti bio vlasnik dionica u trenutku kada je za tuženika nastala obveza da javno objavi ponudu o preuzimanju.

39. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju I i II-tužitelja, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

40. Pri ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, te donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 5. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug