Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-579/2023-2
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Držaić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J. iz M. V., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnica iz G. protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:…, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u B., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P- 454/2021-25 od 5. siječnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. rujna 2023. godine
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-454/2021-25 od 5. siječnja 2023. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Utvrđuje se da je tužitelj Z. J. iz M. V., OIB: …, vlasnik nekretnina upisanih u zk.ul. broj 1378 K.O. K. I. koje se sastoje od kčbr. 1009/1- oranica velika melatnica sa 2j i 458 čhv., i kčbr. 1010/1 šikara derkuzi sa 334 čhv., koje su u zemljišnim knjigama upisane na imenu Republika Hrvatska, što je tuženik Republika Hrvatska OIB: …, zastupana po ODO B. dužna tužitelju priznati i trpjeti zemljišno-knjižnu provedbu.
II Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime i za korist tužitelja.
III Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.121,51 € / 8.450,00 kn1, u roku od 15 dana."
2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da je prednik tužitelja, njegov otac Đ. J. zamjedbenim ugovorom od 24. rujna 1969. godine s A., OOUR R. G. stekao vlasništvo utuženih nekretnina, da je otac tužitelja darovnim ugovorom iz 1978. godine darovao te nekretnine tužitelju u povodu njegove ženidbe, da je otac tužitelja Đ. J. kupoprodajnim ugovorom od 2. veljače 1988. godine te nekretnine prodao PIK G. OOUR R. G. a nakon čega su te nekretnine ponovo upisane kao društveno vlasništvo, da je tužena upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina (očito, a kako to proizlazi iz spisu priležećeg povijesnog zk izvatka na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu), da je tužitelj, pa i putem svog oca kao svog prednika obrađivao te nekretnine te da do podnošenja tužbe je protekao rok od 40 godina samostalnog i poštenog posjedovanja utuženih nekretnina pa pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu.
5. U pravu je tuženik kada u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda glede poštenja njegovog posjeda.
6. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a to proizlazi i iz spisu priležećeg zamjedbenog ugovora od 24. rujna 1969. godine da je njegov otac kao njegov pravni prednik stekao vlasništvo predmetnih nekretnina pri čemu je pravilno na temelju rezultata dokaznog postupka, makar tužitelj ni ne tvrdi da je o tome sačinjen pisani ugovor, zaključio da je otac tužitelja njemu darovao predmetne nekretnine 1978. godine prilikom njegove ženidbe pri čemu treba reći da u to vrijeme je bilo je na snazi pravno pravilo iz odredbe čl. 943. OGZ prema kojoj ako ugovor o darovanju nije zaključen u pisanoj formi, on proizvodi pravne učinke ukoliko je izvršena prava predaja stvari.
7. Iz stanja spisa proizlazi, a to i utvrđuje prvostupanjski sud, da je otac tužitelja Đ. J. predmetne nekretnine kupoprodajnim ugovorom od 2. veljače 1988. godine prodao PIK G. OOUR R. a glede te činjenice prvostupanjski sud navodi da u trenutku sklapanja tog ugovora Đ. J. više nije bio vlasnik nekretnine te ih nije mogao prodavati te da ta činjenica ne utječe na kakvoću posjeda tužitelja jer da nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.
9. Naime, kako to proizlazi iz stanja spisa otac tužitelja je preminuo 1992. godine, dakle, četiri godine nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora.
10. Iz stanja spisa proizlazi, i to priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, a to ne tvrdi niti jedna stranka, da je tužitelj temeljem usmenog darovnog ugovora bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina, dakle, u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 1988. godine njegov otac je bio upisan kao vlasnik te je PIK G. i sklopio ugovor s upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom.
11. Tužitelj je u tijeku postupka tvrdio da njemu nije bilo poznato da je njegov otac sklopio takav kupoprodajni ugovor te da oni nisu ni primili bilo kakav novac na temelju tog ugovora.
12. Međutim, iz iskaza supruge tužitelja svjedoka Z. J. (list 52 spisa) jasno proizlazi da je Đ. J. živio s njima i da su ga oni uzdržavali, kao što iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegov otac i živio s njima, da su ga on i supruga vozili kod doktora jer nigdje nije mogao ići sam i to unazad šest do sedam godina prije smrti.
13. Iz spisu priležećeg kupoprodajnog ugovora iz 1988. godine, makar se radi o nečitkoj preslici (zbog čega će prvostupanjski sud u nastavku postupka i pozvati tuženu da dostavi čitkiju presliku) dalo bi se zaključiti da je potpis Đ. J. ovjeren od tada nadležnog tijela općine za ovjeru potpisa, pa, dakle, ukoliko je otac tužitelja i živio s tužiteljem i njegovom obitelji, zatim ukoliko prema tvrdnji tužitelja nije unazad šest do sedam godina mogao nigdje ići sam nego su ga morali voziti, onda se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju nije bilo poznato da je njegov otac prodao predmetnu nekretninu.
14. Naime, ukoliko je tužitelj imao takvo saznanje te se i suglasio s time da se proda nekretnina a da kao prodavatelj bude naznačen njegov otac obzirom da je on tada bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, onda je upitno poštenje tužitelja u smislu njegovog znanja da mu posjed ne pripada.
15. Pritom u nastavku postupka treba uzeti u obzir da je taj ugovor sklopljen 1988. godine, a iz iskaza tužitelja i njegove supruge proizlazi da su oni 1988-1989 godine prestali obrađivati utužene nekretnine na način kako su to do sada činili (šuma, oranica, livada) a što bi, makar tužitelj navodi druge razloge, moglo ukazivati na njegovo jasno saznanje da mu posjed više ne pripada.
16. Naime, poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
17. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da je nakon 1988-1989. godine tužitelj vršio određene posjedovne čine na utuženim nekretninama koje sada u naravi predstavljaju šumu i šikaru, i to kroz sadnju određene vrste drveća i sječu, kao i to da upisani vlasnici su bili potpuno pasivni u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na utuženoj nekretnini, ali obzirom na gore navedeno potrebno je ocijeniti da li je tužitelj obzirom na sve te okolnosti imao razloga vjerovati da posjed vrši kao vlasnik, kao što treba ocijeniti, a ukoliko se utvrdi da počam od 1988. godine tužitelj nije pošten posjednik da li je do tada isteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću.
18. Zbog navedenog, a temeljem čl. 370. ZPP a radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja valjalo je ukinuti pobijanu presudu s tim da će u nastavku postupka ponovo ocijeniti već izvedene dokaze radi utvrđenja da li je posjed tužitelja prestao biti pošten 1988. godine, te ovisno o tom utvrđenju ocijeniti da li u utuženom periodu pa do podnošenja tužbe su se stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću (točka I).
19. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).
U Zagrebu, 5. rujna 2023. godine
Predsjednica vijeća:
Renata Đaković Vranković, v.r.
