REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 222/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice UE, OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja JE, OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice ME, OIB [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužitelja TE, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] i svi zastupani po punomoćniku Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Miramarska 22, koju zastupaju punomoćnici Krešimir Ćurković i Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž-366/2021-2 od 22. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-78/2019 od 24. prosinca 2020., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se djelomično prihvaća, pa se preinačavaju nižestupanjske presude u dijelu kojem je:

- prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužiteljice UE za naknadu neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti) za iznos 125.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2015. do isplate (drugostupanjskom presudom potvrđeni dio točke 1. izreke prvostupanjske presude za iznos 125.000,00 kuna sa zateznim kamatama);

- prihvaćen tužbeni zahtjev drugotužitelja JE za naknadu neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti) za iznos 94.800,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2014. do isplate (drugostupanjskom presudom potvrđeni dio točke 4. izreke prvostupanjske presude za iznos 94.800,00 kuna sa zateznim kamatama);

- prihvaćen tužbeni zahtjev trećetužiteljice ME za naknadu neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti) za iznos 94.800,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2014. do isplate (drugostupanjskom presudom potvrđeni dio točke 6. izreke prvostupanjske presude za iznos 94.800,00 kuna sa zateznim kamatama);

- prihvaćen tužbeni zahtjev četvrtotužitelja TE za naknadu neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti) za iznos 81.600 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2014. do isplate (drugostupanjskom presudom potvrđeni dio točke 8. izreke prvostupanjske presude za iznos 81.600 kuna sa zateznim kamatama),

i u tim, ovom točkom izreke preinačenim dijelovima, tužbeni se zahtjevi prvotužiteljice UE, drugotužitelja JE, trećetužiteljice ME i četvrtotužitelja TE odbijaju, kao neosnovani.

II. U preostalom se dijelu revizija odbija, kao neosnovana.

III. Preinačuju se nižestupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tuženici Croatia osiguranje d.d. naknaditi prvotužiteljici UE, drugotužitelju JE, trećetužiteljici ME i četvrtotužitelju TE trošak parničnog postupka visini u visini 94.918,18 kune sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2020. do isplate (drugostupanjskom presudom potvrđeni dio točke 12. izreke prvostupanjske presude za iznos 94.918,18 kune sa zateznim kamatama) te se za taj, preinačeni dio zahtjevi tih tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbijaju, kao neosnovani.

IV. Nalaže se prvotužiteljici UE, drugotužitelju JE, trećetužiteljici ME i četvrtotužitelju TE naknaditi tuženici Croatia osiguranje d.d. trošak povodom žalbe u visini 951,69 eura /što iznosi 7.170,52 kune/, u roku 15 dana.

V. Nalaže se prvotužiteljici UE, drugotužitelju JE, trećetužiteljici ME i četvrtotužitelju TE naknaditi tuženici Croatia osiguranje d.d. trošak povodom prijedloga za dopuštenje revizije u visini 1.907,89 eura /što iznosi 14.375,00 kune/, u roku 15 dana.

VI. Odbijaju se zahtjevi prvotužiteljice UE, drugotužitelja JE, trećetužiteljice ME i četvrtotužitelja TE ME za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom:

- (točkom 1. Izreke) naloženo je tuženoj naknadi prvotužiteljici UE neimovinsku štetu u iznosu 375.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2015. do isplate;

- (točkom 2. izreke) naloženo je tuženoj naknadi prvotužiteljici UE imovinsku štetu u iznosu 2.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2015. do isplate;

- (točkom 3. izreke) naloženo je tuženoj naknadi prvotužiteljici UE imovinsku štetu u iznosu 869,42 kuna sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2014. do isplate;

- (točkom 4. Izreke) naloženo je tuženoj naknadi drugotužitelju JE neimovinsku štetu u iznosu 314.600,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. listopada 2014. do isplate;

- (točkom 5. izreke) naloženo je tuženoj naknadi drugotužitelju JE imovinsku štetu u iznosu 2.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. listopada 2014. do isplate;

- (točkom 6. Izreke) naloženo je tuženoj naknadi trećetužiteljici ME neimovinsku štetu u iznosu 314.600,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. listopada 2014. do isplate;

- (točkom 7. izreke) naloženo je tuženoj naknadi trećetužiteljici ME imovinsku štetu u iznosu 2.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. listopada 2014. do isplate;

- (točkom 8. Izreke) naloženo je tuženoj naknadi četvrtotužitelju TE neimovinsku štetu u iznosu 286.600,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. listopada 2014. do isplate;

- (točkom 9. izreke) naloženo je tuženoj naknadi četvrtotužitelju TE imovinsku štetu u iznosu 2.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. listopada 2014. do isplate;

- (točkom 10. izreke) naloženo je tuženoj isplatiti četvrtotužitelju TE rentu u ukupnom iznosu 47.878,00 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako je to pobliže određeno u toj točki izreke;

- (točkom 11. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev četvrtotužitelja TE za isplatom rente u ukupnom iznosu 49.172,00 kuna, odnosno u mjesečno iznosu 1.294,00 kune za razdoblje od 25. kolovoza 2017. do 31. listopada 2020. s zateznim kamatama od petnaestog dana u mjesecu;

- (točkom 12. izreke) naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljima UE, JE, ME i TE trošak parničnog postupka u iznosu 235.795,44 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 24. prosinca 2020. do isplate;

- (točkom 13. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu 159.470,81 kunu;

- (točkom 14. izreke) odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu 245.775,00 kune.

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama 1. do. 10. te pod točkama 12. i 14. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude je tužena podnijela prijedlog za dopuštenje revizije te je, odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem broj Revd-3177/2022 od 28. rujna 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„1. Da li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) ocjenjuje samostalno, te da li je za ocjenu nastupa zastare na tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini neimovinske štete iz čl. 19. čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1001. ZOO odlučan dan preinake tužbe a ne dan podnošenja tužbe?

2. Može li zatezna kamata na naknadu neimovinske štete u smislu odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu početi teći prije nego što e tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika?

3. Je li prilikom utvrđivanja visine imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja sud dužan uračunavati iznos ostvarene obiteljske mirovine odnosno im li oštećenik pravo na mjesečnu rentu zbog izgubljenog uzdržavanja ako po osnovi obiteljske mirovine ostvaruje jednaka sredstva koja bi ostvario iz osnova doprinosa za uzdržavanjem?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te je predložila da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Svi su tužitelji podnijeli odgovor na reviziju, usprotivili se revizijskim navodima, predložili su „prijedlog tuženika odbaciti kao neosnovan“. Zahtijevali su trošak sastava odgovora na reviziju i odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

6. Revizija je djelomično osnovana, i to u odnosu na pravno pitanje pod rednim brojem 1., a djelomično neosnovana, i to u odnosu na pravna pitanja pod rednim brojevima 2. i 3.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada neimovinske štete - pravične novčane nakade zbog povrede prava osobnosti zbog smrti bliske osobe (supruga prvotužiteljice, a oca ostalih tužitelja) umrlog **.**.2014., zbog posljedica prometne nezgode koja se dogodila 24. veljače 2014., za koju nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika, kao i naknada imovinske štete u vidu troškova žalobne odjeće (crnine). Osim toga prvotužiteljica potražuje i trošak ukopa pok. supruga, a četvrtotužitelj potražuje trošak rente za uzdržavanje.

8. Za potrebe odlučivanja u ovom, revizijskom stupnju postupka, a imajući u vidu revizijom postavljeno pravno pitanje prvenstveno se ima orijentirati na dinamiku povećanja tužbenog zahtjeva pa u tom smislu valja navesti da je tužba podnesena 25. svibnja 2015., a u njoj je:

- prvotužiteljica zahtijevala naknadu štete u visini 252.869,42 kuna, od čega je 250.000,00 neimovinska šteta, 2.000,00 kuna imovinska šteta zbog kupnje crnine, a 869,42 kune trošak vezan uz ukop;

- drugotužitelj je zahtijevao naknadu štete u visini 221.800,00 kuna, od čega je 219.800,00 kuna neimovinska šteta, a 2.000,00 kuna imovinska šteta zbog kupnje crnine;

- trećetužiteljica je zahtijevala naknadu štete u visini 221.800,00 kuna od čega je 219.800,00 kuna neimovinska šteta, a 2.000,00 kuna imovinska šteta zbog kupnje crnine;

- četvrtotužitelj je zahtijevao naknadu štete u visini 207.000,00 kuna od čega je 205.000,00 kuna neimovinska šteta, 2.000,00 kuna imovinska šteta zbog kupnje crnine te je zahtijevao i rentu za uzdržavanje u visini 1.294,00 kuna mjesečno, počam od kolovoza 2014. pa nadalje.

9. Za nadodati je da je tražbina II. do IV. tužitelja u pogledu neimovinske štete djelomično namirena, po čemu se došlo do prethodno zatraženih iznosa.

10. Podneskom od 3. studenog 2020. (ispravljeno na ročištu 11. prosinca 2020.), s obzirom na nesporne uplate) tužba je preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete, a to, kako utvrđuju nižestupanjski sudovi, zbog izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, učinjene po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

10.1. Tako je, tim preinačenjem, po osnovi naknade neimovinske štete, prvotužiteljica potražila 375.000,00 kuna, drugotužitelj 314.600,00 kn, trećetužiteljica 314.600,00 kn i četvrtotužitelj 286.600,00 kune.

10.2. Potraživanje naknade štete po ostalim vidovima štete je ostalo kao u tužbi, s tim da je u pogledu zahtjeva četvrtotužitelja došlo do uglavničenja rente dospjele do 1. studenog 2020. u visinu 97.050,00 kune.

10.3. Zatezne kamate su na te, povećane iznose, zatražene onako kako su bile određene i u tužbi, odnosno, za prvotužiteljicu od dana podnošenja tužbe (25. svibnja 2015.), a za ostale tužitelje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (14. listopada 2014.).

11. Tužena je u odnosu na te povećane dijelove tužbenog zahtjeva istaknula prigovor zastare, jer da je tužba u tom dijelu preinačena po isteku zastarnog roka te se usprotivila tijeku zateznih kamata, jer da bi kamate u tom dijelu mogle teći eventualno tek od dana preinake tužbe (na ova pitanja se svode zapravo i prva dva revizijska pitanja), no nižestupanjski su sudovi otklonili ove prigovore uz obrazloženje da:

(…) „zastara nije nastupila u odnosu na povećani tužbeni zahtjev, budući da su I. do IV. tužitelji podneskom od 2. studenog 2020. povećali tužbeni zahtjev sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH o povećanju Orijentacijskih kriterija za 50%, od 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a koje povećanje se primjenjuje i ubuduće, pa se radi o povećanom zahtjevu za naknadu neimovinske štete postavljenom u tužbi, sukladno navedenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH, s obzirom na to da u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica nije mogla znati da će nešto naknadno biti u primjeni. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete preinačen nakon izmjene Okvirnih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.“.

12. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu ocjene prigovora zastare, ovaj, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim.

13. Naime, revizijski je sud u nizu svojih odluka (tako, npr., Rev 50/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev 1103/2022-2 od 2. studenog 2022., Rev-x 985/2017-2 od 5. ožujka 2019., Rev x 526/18-2 od 28. svibnja 2019., Rev-1734/19 od 21. svibnja 2019., Revr 1460/13-2 od 24. siječnja 2017., Revr 1797/10-2 od 19. ožujka 2013. i Rev x 424/11-2 od 29. siječnja 2014.) izrazio pravno shvaćanje koje se u bitnom svodi na to da povećanjem tužbenog zahtjeva dolazi do preinake tužbe pa se glede tog povećanog dijela zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe. To pravno shvaćanje predstavlja recentnu i sada već ustaljenu praksu revizijskog suda.

14. U ovoj odluci revizijskom sudu preostaje reafirmirati svoje pravno shvaćanje navedeno u prethodnoj točki obrazloženja iz čega proizlazi da je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva, u dijelu u kojem je povećan podneskom od 3. studenog 2020., nastupila zastara, jer je utužen po proteku trogodišnjeg zastarnog roka, koji je počeo teći danom smrti supruga prvotužiteljice, odnosno oca ostalih tužitelja.

15. Stoga je valjalo, u odnosu na dosuđene dijelove tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, a koji prelaze iznose potraživane u tužbi od 25. svibnja 2015., preinačiti nižestupanjske odluke (na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a) i, u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci ove presude, pod toč. I. 16. S obzirom da je tužbeni zahtjev u revizijom pobijanom dijelu, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti već temeljem pravnog shvaćanja izraženog u pogledu prvog pravnog pitanja, drugo pravno pitanje - koje se svodi na propitivanje tijeka zateznih kamata iz sada odbijenog dijela tužbenog zahtjeva - nema utjecaja na odluku u sporu pa se ovaj, revizijski sud nije upuštao u davanje odgovora na to pitanje.

17. Treće pravno pitanje propituje situaciju u kojoj četvrtotužitelj ostvaruje i prima obiteljsku mirovinu iza pok. oca i o utjecaju takvog primanja na dosuđivanje (izgubljene) rente za uzdržavanje. Međutim, imajući u vidu da je činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova da tužena činjenicu ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu nije dokazala niti je u tom smislu predložila dokaze (a ovaj, revizijski sud ocjenu revizije sagledava u okviru činjeničnog stanja kakvog su ga utvrdili nižestupanjski sudovi), ovaj, revizijski sud ne vidi mogućnost da to pravno pitanje utječe na odluku u sporu.

18. Stoga je, a na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, u preostalom dijelu (koji se odnosi na drugo i treće pravno pitanje) reviziju valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao u izreci, pod toč. II.

19. Preinačenjem dijela nižestupanjskih odluka došlo je do promjene uspjeha stranaka u sporu stranaka, pa je slijedom toga valjalo i intervenirati u odluku o trošku te u tom smislu ovaj sud ocjenjuje da uspjeh tužiteljā u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, sagledavajući ga, kako u kvalitativnom, tako i u kvantitativnom smislu iznosi 80%, čime je uspjeh protivne strane 20% pa je, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljima trebalo troškove parničnih radnji priznatih po prvostupanjskom sudu (već uvećane za stopu PDV-a - što ukupno iznosi 224.795,44 kn) staviti u razmjer sa razlikom navedenih postotaka (60%), sa izuzetkom iznosa sudskih pristojbi i vještačenja (pristojbe i vještačenje u ukupnom iznosu 6.000,00 kune), koji su priznati u cijelosti, jer su, kao takvi, u cijelosti potrebni za uspjeh u sporu. Takav ukupni razmjerni trošak sa cijelim iznosima pristojbi i vještačenja iznosi 140.877,26 kuna, a nižestupanjskim je odlukama (drugostupanjskom odlukom potvrđena toč. 12. izreke prvostupanjske odluke) dosuđeno 235.795,44 kune, pa je nižestupanjske odluke u dijelu dosuđenog prvostupanjskog parničnog troška valjalo preinačiti za iznos razlike, koja iznosi 94.918,18 kune i u tom dijelu zahtjev tužiteljā za naknadu troška odbiti, odnosno odlučiti kao pod toč. III. izreke.

20. Trošak žalbe protiv prvostupanjske presude tuženoj je priznat u iznosu 28,37%, u kojem omjeru je u žalbi (po preinačenju učinjenom ovom presudom) tužena uspjela, a to od potraživanog iznosa 20.220,00 kune iznosi 5.736,41 kune, što uvećano za stopu PDV-a iznosi 7.170,52 kune, a što iznosi 951,69 euro. Sve to na temelju tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Potraživani trošak sudske pristojbe na žalbu nije tuženoj priznat, jer nije dostavila dokaz da je taj trošak podmirila.

21. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora koji se pobijao prijedlogom za dopuštenje revizije, u kojem je tužena u cijelosti uspjela u sporu, valjalo joj je, sukladno tbr 10. toč. 6. Tarife za taj podnesak priznati 7.500,00 kuna, što uvećano za stopu PDV-a iznosi 9.375,00 kuna, a što iznosi 1.244,28 eura. Tome je trebalo pridodati trošak plaćene pristojbe u visini 5.000,00 kune (što iznosi 663,61 euro), pa se došlo do iznosa 1.907,89 eura, što iznosi 14.375,00 kune. Napominje se da tužena u reviziji nije tražila trošak sastava revizije, nego je ponovila potraživanje troška prijedloga za dopuštenje revizije.

22. Zahtjev svih tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da te radnje u postupku nisu bile od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.

23. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene u slučajevima nalaganja isplate, kako u valuti eura, tako i kune, pri čemu je preračunavanje valutnih iznosa izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 € = 7,53450 kn).

Zagreb, 5. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug