REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3682/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, te Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice DZ iz [adresa] i 2. tužitelja SZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (ujedno i kao pravne slijednice prethodne tuženice ŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnik Srđan Brajević, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1344/2018-2 od 14. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Po-127/2015 od 8. siječnja 2016., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1344/2018-2 od 14. veljače 2019. i presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Po-127/2015 od 8. siječnja 2016. pod točkom II. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan Ugovor o diobi bračne stečevine od 27. svibnja 1996. sklopljen između sada pok. ĐZ i njegove supruge ŽZ, ovjeren po javnom bilježniku Vedrani Bilan, 5. lipnja 1996. pod brojem OV-1564/96 (točka I. izreke). Utvrđeno je da je ništetan i Ugovor o darovanju od 3. lipnja 1996. koji je sklopljen između ŽZ i ČZ, koji je ovjeren po javnom bilježniku Vedrani Bilan, 6. lipnja 1996. pod brojem OV-1581/96 (točka II. izreke). Utvrđen je ništetnim i Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 1997. sklopljen između ŽZ kao primateljice uzdržavanja i njezine kćerke ČZ kao darovateljice uzdržavanja, ovjeren kod Općinskog suda u Splitu pod brojem IR-667/99 od 16. prosinca 1997. u dijelu kojim je ŽZ raspolagala sa dijelom preko svojeg ½ dijela stana u [adresa] u [adresa], na V. katu označen brojem 20, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je u preostalom dijelu za više traženo tužbeni zahtjev odbijen (točka III. izreke). Utvrđeno je da u sastav ostavine iza smrti pok. ĐZ ulazi ½ dijela prava vlasništva na stanu u [adresa] sagrađenom na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ½ dijela stana broj 20 položenog na V katu zgrade anagrafske oznake [adresa] koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase sveukupne površine od 84,76 m2, dok je u preostalom dijelu a za više traženo tužbeni zahtjev odbijen, odnosno za daljnju ½ dijela predmetnog stana, te je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da u ostavinu pok. ĐZ ulazi i iznos od 100,00 KM (točka IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu provesti upis brisanja prava vlasništva stana u [adresa] sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš stana broj 20 položen na V katu zgrade anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase sveukupne površine od 84,76 m2, sa imena sadašnjeg vlasnika ČZ i provesti upis prava vlasništva na bivšeg vlasnika Republiku Hrvatsku (točka V. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo ŽZ otuđenje i opterećenje stana u [adresa], a koja mjera bi se upisala u zemljišnim knjigama i trajala do pravomoćnog okončanja ovog postupka (točka I. izreke). Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. I IV. izreke, te pod točkom I. izreke rješenja (točka I. izreke). Prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda pod točkom V. izreke i prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu provesti upis brisanja prava vlasništva stana u [adresa] sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to stana broj 20 položen na V katu zgrade anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase sveukupne površine od 84,76 m2, sa imena sadašnjeg vlasnika ČZ i provesti upis prava vlasništva na bivšeg vlasnika Republiku Hrvatsku, te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 60.060,00 kuna (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. ZPP, ističući da je riječ o materijalnopravnim pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženici.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP nije dopuštena, dok je revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP osnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) koja se na temelju odredbe članka 53. stavak 4. u svezi s odredbom članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (članak 382. stavak 1. točka 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga zakona (članak 382. stavak 1. točka 3. ZPP).

6.1. U ovom predmetu ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a ili članka 373.b ZPP.

6.2. Predmet spora u ovoj parničnoj stvari je nenovčani zahtjev (utvrđenje ništavim ugovora). Prema odredbi članka 40. stavak 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. Tužitelji su prilikom podnošenja tužbe označili vrijednost predmeta spora iznosom od 110.000,00 kuna.

6.3. S obzirom na to da određena vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kuna, to nije dopuštena revizija iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP (redovna revizija).

6.4. Neosnovano se tuženica u reviziji poziva na opravdana očekivanja u odnosu na pravo izjavljivanja revizije s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe, budući da se odredba članka 382. stavak 1. ZPP, a koja je izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 57/11) primjenjuje na sve postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon 2. lipnja 2011. (u konkretnom slučaju donesena 14. veljače 2019.), dakle nakon stupanja na snagu tog zakona (tako i u odluci ovoga suda broj Rev-x 1150/13-2 od 9. siječnja 2014.).

6.5. Neosnovano je pozivanje tuženice i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 1021/2012-2, Rev-x 1022/2012-2 od 21. studenoga 2012. Naime, ova se odluka odnosi na opravdana očekivanja stranke o dopuštenosti revizije prema realnoj vrijednosti predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe u onim slučajevima u kojima je vrijednost predmeta spora (za utuženo nenovčano potraživanje) bila označena u valutama koje više ne postoje (npr. dinari) ili u stranoj valuti i kod kojih je zbog proteka vremena te zbog promjena valute, denominacije domaće valute i sl., došlo do potpunog obezvrjeđenja nominalnog iznosa vrijednosti predmeta spora označenog u tužbi, a s ciljem da se izbjegne očita nepravednost sudskih odluka u tim dugotrajnim postupcima.

6.6. Zbog navedenoga, u ovoj parnici nije dopuštena revizija iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP (redovna revizija).

7. Prema odredbi članka 382. stavak 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

8. Tuženica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li se ugovor o diobi bračne stečevine iz čl. 284. ZBPO može utvrditi ništetnim zbog nepoštivanja načela jednake vrijednosti davanja iz čl. 15. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91 i dr.)?

2. Da li ugovorne stranke pri zaključenju ugovora o diobi bračne stečevine iz čl. 284. ZBPO su ograničene svojim raspolaganjima bilo po načinu diobe, vremenu diobe i opsegu diobe, te da li je ugovor ništetan ukoliko jedan bračni drug spomenutim ugovorom nije dobio ništa?

3. Ukoliko je ugovor o diobi bračne stečevine ništetan jer jedan bračni drug tim ugovorom nije dobio ništa može smatrati ugovorom o darovanju u korist drugog bračnog druga te da li je takvo raspolaganje ništetno?

4. Da li se pri donošenju odluke o parničnom trošku temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku kad jedna strana djelomično uspije u postupku i drugoj strani treba priznati dio troškova postupka sukladno njenom uspjehu u postupku, te navedene iznose prebiti i razliku dosuditi onoj stranci koja ima pravo na naknadu većeg iznosa parničnih troškova?“

9. Kao razloge važnosti za postavljena pitanja tuženica ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-194/1992 od 30. travnja 1992., broj Rev- 1233/1992 od 13. listopada 1992., broj Rev-235/1992 od 2. travnja 1992., te broj Rev-832/2005 od 26. travnja 2006.

10. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

11. Po ocjeni ovoga suda postavljeno pitanje pod 2., je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i osiguranje ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pravno shvaćanje suda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem koje je ovaj revizijski sud iznio u svojoj odluci broj Rev-194/1992-2 od 30. travnja 1992.

12. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da su pok. ĐZ i ŽZ suvlasnici u ½ dijela predmetne nekretnine (stana u [adresa] u [adresa]), koja nekretnina predstavlja njihovu zajedničku imovinu, a u pogledu koje su 27. svibnja 1996. ĐZ i ŽZ sklopili Ugovor o diobi zajedničke imovine.

12.1. Međutim, nižestupanjski sudovi pri tome zaključuju da je predmetni Ugovor o diobi zajedničke imovine od 27. svibnja 1996. (članak 278. (ranije članak 284.) Zakona o braku i porodičnim odnosima „Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO) ništav jer je ugovoren očiti nesrazmjer iz članka 15. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 – dalje: ZOO) budući da je Ugovorom o diobi zajedničke imovine, ŽZ dobila predmetnu nekretninu, a ĐZ nije dobio ništa.

13. Odredbom članka 278. stavak 1. ZBPO (koji se u ovom slučaju primjenjuje jer je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetnog stana) je propisano da bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine. Stavkom 2. istog članka je propisano da Sporazum o diobi nekretnina se zaključuje u pismenom obliku.

14. U odluci broj Rev-194/1992-2 od 30. travnja 1992. je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje „(…) da nema sumnje da su stranke ovlaštene (u smislu odredbe članka 284. Zakona o braku i porodičnim odnosima) sporazumno podijeliti zajedničku imovinu, pri čemu stranke nisu ograničene nekim posebnim pravilima niti u odnosu na opseg takve diobe, na vrijeme diobe ili sam način diobe (…)“.

15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u postupku koji je prethodio reviziji, to u konkretnom slučaju nisu utvrđene sve činjenice važne za donošenje odluke u ovom sporu. Zbog navedenog, nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda pa je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju tuženice i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (točka I. izreke). S obzirom na pogrešan pravni pristup u odnosu na Ugovor o diobi zajedničke imovine od 27. svibnja 1996., valjalo je ukinuti nižestupanjske presude i u odnosu na preostale sklopljene Ugovore.

16. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

16.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb 5. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa