Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-3826/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Držaić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. I., OIB: …, P., …, protiv prvotuženika B. S., OIB: …, Đ., … i drugotuženice N. S., OIB: …, Đ., …, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-1/2020-20 od 29. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. rujna 2023. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-1/2020-20 od 29. srpnja 2022. godine.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina od 19. prosinca 2018. kojim dužnik B. S. daruje svojoj supruzi N. S. svoju ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. 10388 k.o. Đ., u odnosu na tužitelja, pa je N. S. dužna trpjeti da tužitelj svoje potraživanje u iuznosu glavnice od 23.000,00 kn, pripadajuće kamate na pojedinačne iznose, i troškove, i to:
- 6.000,00 kn od 2. ožujka 2015. do isplate,
- 4.000,00 kn od 6. ožujka 2015. do isplate,
- 1.800,00 kn od 10. ožujka 2015. do isplate,
- 1.500,00 eur-a u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate 10. travnja 2015. do isplate, odnosno 11.412,43 kn do isplate,
- troškove parničnog postupka u iznosu od 6.350,00 kn od 7. studenog 2017. do isplate,
- troškova od 900,00 kn od 23. studenog 2017. do isplate
- troškova ovog postupka u iznosu koji odredi sud od dana donošenja odluke do isplate, sa zakonskim zateznim kamatama o kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim od 5. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište uvećanim za tri postotna poena naplati iz nekretnine upisane u zk.ul. br. 10388 k.o. Đ. a sastoji se od suvlasničkog dijela ½ kčbr. 3703/6 kuća br. 19, zgrada i dvor u … površine 211 čhv, a koje nekretnine je Ugovorom o darovanju od 19. prosinca 2018. N. S. darovao dužnik i knjižni prednik B. S. sve u roku 15 dana."
II Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka."
2. Protiv ove presude žali se tužitelj i to kako bi proizlazilo iz sadržaja žalbe iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud navodi je predmet spora tužiteljev zahtjev da sud utvrdi da je bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina od 19. prosinca 2018. kojim je 1. tuženik B. S. svojoj supruzi, 2. tuženici N. S. darovao suvlasnički dio koji je sastoji od ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 10388 k.o. Đ. te da je 2. tuženica N. S. dužna trpjeti da tužitelj svoju tražbinu po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-15/2016-15 od 7. studenog 2017. u iznosu od 23.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka naplati iz vrijednosti darovane nekretnine.
5. Sud navodi da nije sporno da je Općinski sud u Koprivnici presudom poslovni broj P-15/2016-15 od 7. studenog 2017. donio presudu kojom je naloženo B. S. da N. I. u roku od 15 dana vrati uplaćenu kupovninu u iznosu od 11.800,00 kuna i 1.500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka (točka II izreke), nakon što je u točki I izreke sud raskinuo usmeni kupoprodajni ugovor čiji je predmet bila prodaja osobnog automobila, kojeg su u ožujku 2015. sklopili N. I. kao kupac i B. S. kao prodavatelj. Navedena presuda Općinskog suda u Koprivnici potvrđena je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž- 340/2018-2 od 18. prosinca 2019.
6. Ugovorom o cesiji od 11. svibnja 2015. N. I. kao cedent ustupio je tužitelju S. I. kao cesionaru svoje potraživanje od dužnika – cesusa B. S. (prvotuženika), koje je dospjelo 10. svibnja 2015. s osnove plaćenih iznosa za kupoprodaju osobnog automobila i to iznosa od 11.800,00 kuna i 1.500,00 eura. Ugovor o cesiji od 11. svibnja 2015. ovjerio je javni bilježnik N. B. pod brojem OV-4128/2015 od 12. svibnja 2015., što proizlazi iz sadržaja navedenog Ugovora.
7. Nedvojbeno je utvrđeno da su N. I. i S. I. I. od 4. siječnja 2016. sporazumno raskinuli Ugovor o cesiji od 11. svibnja 2015., što proizlazi iz sadržaja Izjave koju je javni bilježnik B. A. – M. ovjerila pod brojem OV-2576/2016 od 14. lipnja 2016.
8. U spis je priložen i Ugovor o ustupu tražbina od 3. studenog 2017. kojeg je ovjerio javni bilježnik M. T. P. pod brojem OV-3010/2017 od 3. studenog 2017. Tim je Ugovorom N. I. kao ustupitelj M. P. kao primatelju u cijelosti ustupio tražbinu u iznosu koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom iz predmeta Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-15/2016 odnosno u iznosu od 11.800,00 kuna i 1.500,00 eura sa sporednim tražbinama, što proizlazi iz sadržaja tog Ugovora. Prvotuženik B. S. je o toj cesiji uredno obaviješten.
9. Na temelju sadržaja dva priloženog Ugovora o cesiji, jednog od 11. svibnja 2015., a drugog od 3. studenog 2017. te sadržaja Izjave od 4. siječnja 2016. kojom su N. I. i S. I. sporazumno raskinuli Ugovor o cesiji od 11. svibnja 2015., sud utvrđuje da tužitelj S. I. nije aktivno legitimiran u ovoj parnici te je osnovan prigovor tuženika o nedostatku tužiteljeve aktivne legitimacije, pa stoga kako tužitelj nije vjerovnik tražbine sukladno čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) to sud odbija tužitelja s traženom pravnom zaštitom.
10. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz pobijane presude.
11. Na navode žalbe valja reći da žalitelj pogrešno citira izjavu o sporazumnom raskidu cesije a na kojoj izjavi su po javnom bilježniku ovjereni potpisi stranaka N. I. i ovdje tužitelja pod brojem Ov-2576/2016 od 14. lipnja 2016. godine jer iz te izjave jasno proizlazi da su stranke dana 12. svibnja 2015. godine i to N. I. kao cedent i S. I. kao cesionar sklopili ugovor o cesiji Ov-4128/19 kod javnog bilježnika radi podmirenja duga cedenta prema cesionaru te da stranke suglasno izjavljuju da sporazumno raskidaju sklopljeni ugovor o cesiji Ov-4128/15 od 12. svibnja 2015. godine.
12. Odgovara da je ovdje tužitelj u predmetu poslovni broj P-15/16 dostavio u taj spis podnesak potpisan i po N. I. iz kojeg bi proizlazilo da N. I. potpisom tog podneska priznaje ovdje tužitelju da je pravno valjan ugovor o cesiji poslovni broj Ov-4128/15 od 12. svibnja 2015. godine te se stavlja van snage izjava od 4. siječnja 2016. godine (izjava kojom se sporazumno raskida ugovor o cesiji od 12. svibnja 2015. godine) te da je dužnik B. S., ovdje prvotuženik, dužan isplatiti sav dužni iznos ovdje tužitelju a ne N. I., kao što iz tog podneska proizlazi da se o tome obavještava i M. P. a kojem je N. I. ugovorom o ustupu tražbine od 3. studenog 2017. godine ustupio svoju tražbinu nakon što je između N. I. i ovdje tužitelja sporazumno raskinut sklopljeni ugovor o cesiji od 12. svibnja 2015. godine.
13. Ako bi se i imalo smatrati da je time N. I. jednostavnom izjavom raskinuo ugovor o ustupu tražbine koji je sklopio s M. P. (M. P. nije saslušan u ovoj pravnoj stvari) tužitelj nije ničim dokazao da je jednostavnom izjavom iz opravdanih – zakonskih razloga raskinut ugovor o ustupu tražbine između N. I. i M. P., a taj razlog svakako nije taj što su tužitelj i N. I. stavili van snage svoju izjavu od 4. siječnja 2016. godine (ovjerenu kod javnog bilježnika 14. lipnja 2016. godine a to svakako nije to što su tužitelj i N. I. opozvali svoju izjavu od 4. siječnja 2016. godine ovjerenu kod javnog bilježnika 14. lipnja 2016. godine) kojom su izjavili da sporazumno raskidaju sklopljeni ugovor o cesiji od 12. svibnja 2015. godine.
14. Stoga, kako tužitelj nije vjerovnik tražbine, time nedostaje jedan od kumulativno traženih uvjeta iz čl. 66. ZOO pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja s traženom pravnom zaštitom.
15. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 5. rujna 2023. godine
Predsjednica vijeća:
Renata Đaković Vranković, v.r.
