REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1325/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. N. S. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Z., tužiteljice B. K. iz Đ., OIB: ... i tužiteljice Z. S. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Z., OIB: ..., Z., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa i isplate, odlučujući o revizijama tužiteljice J. N. S. i tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2312/2021-2 od 11. kolovoza 2021., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6075/14-126 od 11. svibnja 2021., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija tužiteljice J. N. S. kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovana revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2312/2021-2 od 11. kolovoza 2021. u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 24.730 Eur/186.325,00 kn.

III. Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2312/2021-2 od 11. kolovoza 2021. u dijelu toč. IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko iznosa od 72.315,00 Eur/544.856,25 kn do iznosa od 171.796,00 Eur/1.294.397,75 kn (za iznos od 99.481,00 Eur/749.537,50 kn) i rješava:

Nalaže se tužiteljicama J. N. S., B. K. i Z. S. da tuženiku Gradu Z. naknade daljnji trošak postupka u iznosu od 99.481,00 Eur / 749.537,50 kn u roku od 15 dana.

IV. Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2312/2021-2 od 11. kolovoza 2021. u toč. V. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice B. K. i tužiteljice Z. S. za naknadu troškova žalbe.

V. Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 1.863 Eur/14.040,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tužiteljicama naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.480.718,75 kn / 196.525,15 Eur.

2. Drugostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba 1. tužiteljice J. N. S. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P6075/14-126 od 11. svibnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo 1. tužiteljici zajedno sa 2. tužiteljicom B. K. i 3. tužiteljicom Z. S., naknaditi tuženiku Gradu Z. trošak parničnog postupka, u iznosu od 379.187,75 kuna.

II. Odbijaju se kao djelomično neosnovane žalbe 1. tužiteljice te 2. i 3. tužiteljice i potvrđuje navedeno rješenje u dijelu u kojem je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 165.668,50 kuna (preko iznosa od 379.187,75 kuna do iznosa od 544.856,25 kuna).

III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje navedeno rješenje u dijelu, u kojem tuženik nije uspio sa svojim zahtjevom za naknadom troškova parničnoga postupka.

IV. Preinačuje se navedeno rješenje u dijelu u kojemu je naloženo 1.-3. tužiteljicama naknaditi parnični trošak tuženiku, u iznosu od 935.862,50 kuna (preko Poslovni broj 39 Gž-2312/2021-2 2 iznosa od 544.856,25 kuna do iznosa od 1.480.718,75 kuna) i za navedeno zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbija.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi 2. i 3. tužiteljicama trošak sastava žalbe u iznosu od 11.188,80 kuna, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.“.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 5181/2021 od 22. veljače 2022., tužiteljici J. N. S. je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim joj je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 24.105,00 Eur/181.618,75 kn (1/3 ukupno dosuđenog iznosa troškova postupka) zbog pitanja:

„Ima li stranka koju temeljem punomoći zastupa državno odvjetništvo pravo na naknadu troškova postupka sukladno propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika?“.

4. Istim rješenjem je dopušteno tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen za iznos od 124.210,00 Eur/935.862,50 kn zbog pitanja:

„Je li parnični sud u slučaju subjektivne kumulacije u situaciji kada više tužitelja nastupa protiv tuženika s tužbenim zahtjevom na isplatu određenog novčanog iznosa svakom od tužitelja temeljem iste činjenične i pravne osnove prilikom odlučivanja o troškovima postupka dužan uzeti da vrijednost predmeta spora predstavlja zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva tužitelja, odnosno da udjeli tužitelja kao suparničara u predmetu spora predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva?“.

5. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica J. N. S. je podnijela reviziju protiv drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud u pobijanom dijelu ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

6. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv navedenog rješenja podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsko rješenje pod toč. IV i V. izreke, a podredno da isto u navedenom dijelu ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

7. Na revizije nije odgovoreno.

8. Revizija tužiteljice J. N. S. nije osnovana, a revizija tuženika je djelomično osnovana.

9. Predmet spora je bio zahtjev tužiteljica za brisanje zemljišnoknjižnog upisa u z.k. ul. 5709 k.o. R. za zk.č.br. 1495/1, 1495/2, 1484/1, uz istovremenu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnoga stanja, te su tužiteljice označile u tužbi vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,00 Eur/10.000,00 kn.

9.1. U tijeku postupka, podneskom od 7. ožujka 2005., tužiteljice postavljaju i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 65.034,00 Eur/490.000,00 kn, svakoj tužiteljici, od 22. travnja 2010. tužiteljice povisuju eventualno kumulirani zahtjev te isti postavljaju na način da svaka tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 361.876,00 Eur/2.726.555,04 kn (svaka tužiteljica potražuje jednu trećinu isplate iznosa od 1.085.628,00 Eur/8.179.665,12 kn, a što predstavlja tržišnu cijenu predmetne nekretnine), od 3. siječnja 2017. postavljaju svaka zahtjev za isplatu iznosa od 272.221 Eur/2.051.048,00 kn.

10. U ovoj pravnoj stvari pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-795/2018 od 3. srpnja 2018. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6057/2014 od 12. prosinca 2017. kojom je odbijen glavi i eventualni tužbeni zahtjev, dok je ukinuta odluka o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

11. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužiteljicama da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 196.525,00 Eur/1.480.718,75 kn pri čemu je vrijednost predmeta utvrđena zbrajanjem tužbenih zahtjeva svake tužiteljice.

12. Djelomično preinačavajući pobijano rješenje drugostupanjski sud iznosi shvaćanje da su, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, tužiteljice u predmetnoj pravnoj stvari formalni suparničari, te da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva i da u konkretnom slučaju ne dolazi do zbrajanja vrijednosti predmeta spora, a kako to prema obrazloženju pobijane odluke, zaključuje prvostupanjski sud. Slijedom navedenog drugostupanjski sud navodi da se vrijednost predmeta spora određuje prema zahtjevu one tužiteljice koja je postavila najviši zahtjev, a kako su u konkretnom slučaju sve tužiteljice postavile zahtjeve na isplatu jednake novčane svote, tako vrijednost predmeta spora utvrđuje na način da do 7. ožujka 2005. iznosi 1.327,00 Eur/10.000,00 kn, koliko su tužiteljice označile u tužbi, od 7. ožujka 2005. do 22. travnja 2010. iznosi 65.034,00 Eur/490.000,00 kn, a od 22. travnja 2010. iznosi 361.876,00 Eur/2.726.655,04 kn.

13. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

13.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

O reviziji tužiteljice J. N. S.

14. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revidentici dopuštena revizija sporna je primjena odredbe čl. 163. ZPP-a jer ista problematizira naknadu troškova postupka za vrijeme dok je tuženik bio zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu uz tvrdnje da je u razdoblju od podnošenja tužbe 2003. do 29. lipnja 2007. bio na snazi ZPP koji nije predviđao niti naknadu niti nagradu državnom odvjetništvu na ime zastupanja, a koji da je trebalo primijeniti u ovom predmetu u pogledu dosuđivanja troškova tuženiku.

15. Odredbom čl. 163. ZPP-a („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP/91) propisano je da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

16. Odredbom čl. 14. st. 1. Zakona o državnom pravobraniteljstvu („Narodne novine“, broj 75/95 - dalje: ZDP/95, važećem od 29. rujna 1995.) bilo je propisano da nadležno državno pravobraniteljstvo po zakonu zastupa Grad Z. u zaštiti njihovih imovinskih prava i interesa pred sudovima i dr. prema svim osobama, ako nije zakonom drukčije određeno.

17. Stupanjem na snagu Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 51/01 - dalje: ZDO) 14. lipnja 2001., sukladno čl. 153. ZDO-a je prestao važiti Zakon o državnom pravobraniteljstvu („Narodne novine“, broj 75/95) i Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 75/95 i 36/98).

18. Odredbom čl. 16. st. 1. ZDO-a, koja je stupila na snagu 1. srpnja 2007. („Narodne novine“, broj 16/07 i 20/07) propisano je da nadležna državna odvjetništva mogu na temelju posebne punomoći zastupati u građanskim i upravnim predmetima pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, te jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave.

19. Iz navedenih odredbi proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo na temelju zakona zastupalo Grad Z. sve do 14. lipnja 2001., kada je stupio na snagu ZDO-a, prema kojemu je (čl. 150.) bilo ovlašteno u daljnjem roku od 6 mjeseci (do 14. prosinca 2001.) poduzimati sve radnje u nedovršenim predmetima, a temeljem posebne punomoći (čl. 16.) od stupanja na snagu toga zakona sve do 1. srpnja 2007.

20. Iz navedenog slijedi da je tuženika na temelju posebne punomoći (čl. 16. st. 1. ZDO) od 14. lipnja 2001. zastupalo Općinsko državno odvjetništvo te tuženiku sukladno odredbi čl. 163. ZPP/91 pripadaju troškovi zastupanja za vrijeme do 1. srpnja 2007.

21. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Stranka koju na temelju posebne punomoći zastupa državno odvjetništvo (čl. 16. st. 1. ZDO) ima pravo na naknadu troškova postupka sukladno propisima o nagradama za rad odvjetnika do 1. srpnja 2007.“.

22. Pozivanje revidentice na odluku revizijskog suda U-zpz 1/2020 od 3. ožujka 2020. (donesenu u primjeni čl. 20. st. 3. Zakona o upravnim sporovima) ne utječe na odluku u ovome sporu, jer u njoj ni na koji način nije izraženo pravno shvaćanje po pitanju troškova postupka u slučaju kada stranku na temelju posebne punomoći u parničnom postupku zastupa državno odvjetništvo.

23. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, odbiti reviziju tužiteljice J. N. S. i odlučiti kao u točki 1. izreke rješenja.

O reviziji tuženika

24. Pitanjem u odnosu na koje je tuženiku dopušteno podnošenje revizije tuženik u reviziji osporava pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se vrijednost predmeta spora, u slučaju subjektivne kumulacije kada više tužitelja nastupa protiv tuženika s tužbenim zahtjevima na isplatu određenog novčanog iznosa ne određuje zbrajanjem zahtjeva svih tužitelja, već da se određuje prema zahtjevu onog tužitelja koji je postavio najviši zahtjev.

25. U ovoj pravnoj stvari radi se o slučaju subjektivne kumulacije u smislu odredbe čl. 37. ZPP-a prema kojoj odredbi ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (st. 1.), a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (st. 2.).

26. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema odredbi st. 2. istog članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.

27. Slijedom navedenog, kod subjektivne kumulacije, postojanje udjela suparničara podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva, pa je stoga kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja (u tom smislu i odluke ovog suda broj Rev 2752/2011-2 od 22. rujna 2015. i Rev 486/2021-2 od 3. siječnja 2023.).

28. Sukladno navedenom, a polazeći od takvog pravnog shvaćanja odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„U slučaju subjektivne kumulacije kada više tužitelja nastupa protiv tuženika s tužbenim zahtjevima na isplatu određenih novčanih iznosa pojedinom tužitelju parnični sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrđuje prema zbroju vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.“.

29. Drugostupanjski sud nije primijenio naprijed iznijeto pravno shvaćanje o načinu određivanja vrijednosti predmeta spora, pa je pobijanu odluku pod toč. IV. izreke valjalo djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a.

30. U ovoj pravnoj stvari tužiteljice su u cijelosti izgubile parnicu pa se u tom slučaju valja primijeniti odredba iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove.

31. Imajući u vidu radnje koje je drugostupanjski sud priznao tuženiku, ali prema vrijednosti predmeta spora kako je to naprijed izneseno, tuženiku pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, koja do 7. ožujka 2005. iznosi 1.327,00 Eur/10.000,00 kn, koliko su tužiteljice označile u tužbi, od 7. ožujka 2005. do 22. travnja 2010. iznosi 195.103,00 Eur/1.470.000,00 kn, od 22. travnja 2010. do 3. siječnja 2017. iznosi 1.085.628,00 Eur/8.179.665,12 kn, a od 3. siječnja 2017. iznosi 816.663,00 Eur/6.153.144,00 kn. 32. Tako tuženiku pripadaju troškovi zastupanja na ročištima 19. siječnja 2004. i 8. lipnja 2004. prema Tbr. 9.1 - po 75 bodova, 14. lipnja 2007. prema Tbr. 9.1 - 1470 bodova, 5. prosinca 2005., 19. ožujka 2007. i 1. srpnja 2009. prema Tbr. 9.2 - po 735 bodova, 16. ožujka 2006. prema Tbr. 9.5 - 50 bodova, 6. svibnja 2010., 10. ožujka 2011., 3. svibnja 2012., 18. svibnja 2015. i 17. rujna 2015. prema Tbr. 9.1 - po 6589 bodova, 7. prosinca 2010., 10. veljače 2011., 4. svibnja 2011., 19. rujna 2011., 5. ožujka 2013. i 16. travnja 2015. prema Tbr. 9.2 - po 3294,5 bodova, 2. veljače 2017., 10. travnja 2017., 5. listopada 2017. prema Tbr. 9.1 - po 6154 boda, 29. svibnja 2015. i 12. prosinca 2017. prema Tbr. 9.3 - po 50 bodova.

32.1. Prema Tbr. 8.1 Tarife, za sastavljanje, odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7.1 Tarife. Stoga je tuženiku priznat trošak za sastav podnesaka prema Tbr. 8.1 - 14. veljače 2011. i 29. ožujka 2011. - po 6589 bodova, 13. siječnja 2017. i 13. travnja 2017. - po 6154 boda, prema Tbr. 8.3 - 20. rujna 2010., 10. kolovoza 2015., 1. rujna 2015., 20. travnja 2016. i 6. lipnja 2016. - po 50 bodova, a trošak sastava žalbe od 11. srpnja 2013. prema Tbr. 10.5 - 3294,5 bodova.

33. Trošak zastupanja tuženika do 29. lipnja 2007. (do kada je tuženik bio zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu) iznosi 3140 bodova odnosno 4.168,00 Eur/31.400,00 kn, a u preostalom dijelu postupka trošak zastupanja tuženika po odvjetniku iznosi 101039,5 bodova odnosno 134.102,00 Eur/1.010.395,00 kn što uz PDV 25%-3.3525 Eur/252.598,75 kn iznosi 167.628,00 Eur/ 1.262.993,75 kn, tako da ukupan trošak tuženika iznosi 171.796,00 Eur/ 1.294.393,75 kn.

34. Kako je tuženiku već pravomoćno dosuđen iznos od 72.315,00 Eur/544.856,25 kn, to mu pripada i daljnji iznos od 99.481,00 Eur/749.537,50 kn, dok je u preostalom dijelu za iznosu od 24.730,00 Eur/186.325,00 kn valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

35. Djelomično preinačavajući pobijanu odluku pod toč. IV. izreke valjalo je istu preinačiti i pod toč. V. izreke u kojoj je naloženo tuženiku da tužiteljicama B. K. i Z. S. naknadi troškove sastava žalbe razmjerno uspjehu sa žalbom od 63% u iznosu od 11.188,80 kn.

36. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu i da je uspjeh tih tužiteljica u pogledu naknade troškova postupka neznatan (8%), s obzirom na odluku revizijskog suda u pogledu troškova postupka, to je u cijelosti valjalo odbiti zahtjev tih tužiteljica za naknadu troškova žalbe.

37. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. i čl. 395. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II, III. i IV. izreke rješenja.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi 154. st. 2. ZPP-a. S obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela rješenja 124.210,00 Eur/ 935.862,50 kn prema Tbr. 10.6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 42.Tarife tuženiku ima pravo na nagradu za sastav revizije 2.329,00 Eur/17.550,00 kn, a kako je tuženik s revizijom uspio s 80% to mu je priznat trošak u iznosu od 1.863,00 Eur/14.040,00 kn (točka V. izreke).

39. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za reviziju, jer spisu ne prileži dokaz da je pristojba plaćena.

40. Na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) iznosi su dvojno iskazani, uz pomoć fiksnog tečaja konverzije 1:7,53450 u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona.

Zagreb, 5. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.