REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4759/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., iz Zagreba, Jurišićeva 13, OIB 87311810356, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-137/2019-2 od 7. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1902/17-18 od 20. prosinca 2018., na sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice u odnosu na odluku o glavnoj stvari se odbija.

r i j e š i o  j e

Revizija tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima postupka se odbacuje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom, potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nezakonita odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (posl. br. HP-02/4- 016202/17) koju je tuženik dao tužiteljici 1. rujna 2017., da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na posao u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude sa svim pravima i obvezama iz ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora te Zakona o radu te da se naloži tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju navodeći da istu podnosi zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana drugostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje nadležnom sudu.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija tužiteljice nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Prije svega treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi revidentice koji se na to odnose nisu uzeti u razmatranje.

6.2. Vezano za revizijske navode kojima se ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, suprotno revizijskim navodima, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju drugostupanjske presude jasni su i međusobno ne proturječe, a presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Revidentica kroz navedenu povredu zapravo osporava utvrđenje da ne postoji identitet između poslova koje je obavljala tužiteljica na njenom radnom mjestu „Voditelj tima u poštanskom uredu“ koje je ukinuto novom tuženikovom sistematizacijom poslova i poslova novoformiranog radnog mjesta „Voditelj grupe poštanskog ureda“, u smislu čl. 115. st. 5. i 6. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR), čime preispituje utvrđene činjenice, što je protivno gore citiranoj odredbi čl. 385. st. 1. ZPP.

6.3. Ujedno revidentica ističe i da iz dokaznog postupka ne proizlazi opravdanost razloga navedenih u Odluci o otkazu pa time suštinski ističe da nižestupanjske presude nisu donesene u skladu s čl. 8. ZPP. U tom smislu, valja reći da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud (iznimno i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373.a ZPP, no to ovdje nije slučaj), a ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza. Zbog navedenog, nije osnovan ni revizijski navod da je drugostupanjski sud tijekom postupka počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Ujedno, vezano za navedeni dokazni postupak, a suprotno tvrdnji tužiteljice, nižestupanjski sudovi nisu povrijedili niti odredbu čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/09) u okviru načela jednakosti oružja, na koje se tužiteljica u reviziji poziva.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu, kojeg je tuženik otkazao odlukom od 1. rujna 2017., uz posljedično vraćanje tužiteljice na radno mjesto na kojemu je radila prije otkaza, odnosno na odgovarajuće radno mjesto.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika duže vrijeme te da je između stranaka 14. ožujka 2016. bio sklopljen ugovor o radu za radno mjesto Voditelj tima u poštanskom uredu, Divizija mreža, Sektor upravljanja mrežom PU grupe područja I., Grad Zagreb, Zagrebačka županija, pri čemu je tužiteljica bila jedini izvršitelj na tom radnom mjestu,

- da je 14. lipnja 2017. stupio na snagu novi Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, na temelju kojega je došlo do promijene unutrašnjeg ustroja tuženika te se broj organizacijskih jedinica gotovo prepolovio u odnosu na dotadašnji broj područja, a što je uključivalo ukidanje određenog broja dotadašnjih radnih mjesta te formiranja novih,

- da je tužiteljici otkazan ugovor o radu Odlukom tuženika, jer je uslijed promjena u organizaciji ukinuto radno mjesto Voditelj tima u poštanskom uredu, a poslovi tužiteljice raspoređeni su na preostale radnike i obavljaju se na izmijenjeni način,

- da je po stupanju na snagu novog Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 14. lipnja 2017. tuženik svim radnicima čija su radna mjesta ukinuta, promijenila naziv ili organizacijsku jedinicu unutar koje su do tada bila ustrojena, ponudio sklapanje novih ugovora o radu,

- da je tužiteljica odbila ponudu za radno mjesto operater u poštanskom uredu koja joj je ponuđena,

- da je tuženik proveo postupak skupnog i pojedinačnog savjetovanja s radničkim vijećem u odnosu na tužiteljicu prije donošenja pobijane odluke,

- da je tuženik o provedenom obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje.

9.1. Na temelju navedenoga, sudovi su odbili tužbeni zahtjev, obrazlažući da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga (planirane uštede i ekonomski isplativije organizacije) za predmetni otkaz ugovora o radu tužiteljice, odnosno dokazao je da je prestala potreba za obavljanjem poslova na radnom mjestu Voditelj tima u poštanskom uredu, kao i da je prije donošenja pobijane odluke postupio u skladu s odredbom čl. 127. ZR, jer je prestala postojati dotadašnja sistematizacija te je tuženik donio novu sistematizaciju kojom je u određenoj mjeri promijenio način organiziranja svog poslovanja. Pritom navode da je autonomno pravo poslodavca da mijenja broj i raspored radnih mjesta prema vlastitim potrebama te da, u tom smislu, otkazuje ugovore o radu radnicima koji nisu sklopili ugovore o radu za ponuđena radna mjesta. Nižestupanjski sudovi u obrazloženju svojih presuda navode i da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede socijalnih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR, obzirom da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na ranijem radnom mjestu u poštanskom uredu u kojem je radila, a nije postojala obveza tuženika da tužiteljici ponudi ugovor o radu za jedno od dva novoformirana radna mjesta za koje je tužiteljica tvrdila da su najbliži opisu poslova ranijeg radnog mjesta (Voditelj grupe poštanskog ureda i Operater smjene u poštanskom uredu). Zaključno ističu da eventualna povreda odredbi čl. 115. st. 5. i 6. ZR od strane poslodavca dovodi do prekršajne odgovornosti, ali da nema utjecaja na valjanost otkaza ugovora o radu koji je dobila tužiteljica.

9.2. Ujedno, drugostupanjski sud otklanja žalbene navode tužiteljice da je prilikom donošenja predmetne Odluke o otkazu tuženik postupio protivno Zakonu o zabrani diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12 - u daljnjem tekstu ZZD) s osnova spola i političkog opredjeljenja te imovinskog stanja, obrazlažući da je tuženik dokazao da diskriminacije nije bilo kroz postojanje objektivnih kriterija i legitimnog cilja ukidanja tog radnog mjesta, a u svrhu svog učinkovitijeg poslovanja.

10. U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, i u slučaju kada je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

12.1. Imajući na umu da je radno mjesto tužiteljice, kao jedino koje je pripadalo organizacijskoj cjelini pod nazivom Voditelj tima u poštanskom uredu za tužiteljičinu diviziju, ukinuto, jer su za to postojali organizacijski i gospodarski razlozi, pravilno su sudovi odbili tužbeni zahtjev, ispravno cijeneći da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate koja organizacija uključuje i mogućnost ukidanja radnog mjesta. Pritom valja spomenuti da tužiteljica nije tvrdila niti dokazivala da bi se poslovi radnog mjesta Voditelj tima u poštanskom uredu obavljali i u drugim divizijama, na način da bi bili sadržajno istovrsni poslovima koje je ona obavljala u okviru svog radnog mjesta, a niti u reviziji navodi imena eventualnih voditelja timova za koje drži da bi predstavljali usporedne radnike. U tom smislu su neosnovani i revizijski navod da se tuženik pri donošenju Odluke o otkazu nije rukovodio svim socijalnim kriterijima kod izbora radnika, kada usporednih radnika nije bilo. U odnosu na diskriminaciju kao osnovu za nedopuštenost Odluke o otkazu tužiteljica ne revidira.

12.2. Slijedom toga, a kako predmetna Odluka o otkazu udovoljava svim zakonskim uvjetima za dopuštenost i zakonitost otkaza ugovora o radu, a posebice onima propisanima u čl. 115. st. 2. i 3. ZR, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

13. Kako revidentica preostalim dijelom navoda revizije osporava pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka (u vezi kvalifikacija osobe kojoj je dodijeljeno radno mjesto Voditelj grupe poštanskog ureda), kako je ranije rečeno, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ti navodi revidentice nisu uzeti u razmatranje.

14. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju i odlučiti kao u izreci presude.

15.1. Imajući u vidu da se revizijom pobija i odluka o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

15.2. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

15.3. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev- 1353/11 od 17. studenoga 2015.

15.4. Stoga je valjalo u pogledu odluke o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 5. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa