Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-1206/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i suca Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. H. iz O., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici A. V., odvjetnici iz Z., …, protiv tuženika Z. b. d.d., Z., …., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. društva M., K. i P. d.o.o. iz Z., …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5036/20-27 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5036/20-27 od 14. srpnja 2022. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3211146721/07, kreditna partija 7103883335, sklopljenim 15.10.2007. godine između tužiteljice S. H. kao korisnice kredita i tuženika Z. b. d.d. kao kreditora, potvrđenog dana 19.10.2007. godine po javnom bilježniku Z. Š. iz O., …., pod brojem OV- 6204/07, u dijelu odredbe koja glasi: "…obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja", kao i odredba čl. 7. st. 1. toga Ugovora u dijelu odredbe koji glasi: "…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF".

II Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., …, OIB: … isplatiti tužiteljici S. H. iz O., …, OIB: …iznos od 84.251,45 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 27,16 HRK od dana 09.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 36,37 HRK od dana 02.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 80,34 HRK od dana 06.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 75,75 HRK od dana 08.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 37,98 HRK od dana 11.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 37,64 HRK od dana 05.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 21,05 HRK od dana 13.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 12,05 HRK od dana 12.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 20,08 HRK od dana 11.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 79,21 HRK od dana 11.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 142,37 HRK od dana 11.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 83,57 HRK od dana 12.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 195,43 HRK od dana 10.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 221,25 HRK od dana 12.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 267,90 HRK od dana 11.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 187,49 HRK od dana 11.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 196,29 HRK od dana 13.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 171,86 HRK od dana 11.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 180,02 HRK od dana 11.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 151,68 HRK od dana 13.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 179,73 HRK od dana 11.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 156,14 HRK od dana 12.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 170,43 HRK od dana 11.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 173,07 HRK od dana 11.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 217,12 HRK od dana 12.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 246,01 HRK od dana 12.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 238,95 HRK od dana 13.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 279,26 HRK od dana 11.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 318,05 HRK od dana 13.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 346,91 HRK od dana 13.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 409,55 HRK od dana 13.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 358,23 HRK od dana 13.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 502,25 HRK od dana 13.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 440,01 HRK od dana 13.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 470,98 HRK od dana 13.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 538,93 HRK od dana 13.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 76.980.34 HRK od dana 28.12.2010. godine do isplate s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. pa nadalje određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 11.296,04 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 14.07.2022. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve to u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je obrazloženje pobijane presude manjkavo, nedostatno i promašeno te je ostalo nejasno zašto je sud prvog stupnja zaključio da bi se odredba o valutnoj klauzuli imala smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom. Zaključak suda Europske unije je da su odredbe ugovora koje su odraz odredbi nacionalnog prava, bez obzira da li se radilo o odredbama kogentne ili dispozitivne naravi, isključene iz primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., pa se ne može ispitivati jesu li nepoštene. Odredba o valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu propisuje da će se povrat obveza po kreditu obračunati po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima propisana je dopuštenost odredbe ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske obračunate na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te da ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza. Sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne. Zaključci sudova u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjena na pojedinačne postupke, jer su se ocjenjivale okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi, a ne i u fazi pojedinačnih pregovora. Nije dovoljno u pojedinačnim postupcima pozivati se na utvrđenja iz kolektivnih odluka, već je potrebno provesti kontradiktoran postupak u kojem će se utvrditi je li tužitelj bio informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, odnosno je li ga banka upozorila kao korisnika na posljedice porasta vrijednosti strane valute za njegove kreditne obveze, a što je prvostupanjski sud, odbijajući izvesti predložene personalne dokaze propustio utvrditi, čime je nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Odbijanjem provođenja personalnih dokaza, odnosno saslušanja predloženog svjedoka, prvostupanjski sud nije utvrdio da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, odnosno da tužitelj kao potrošač nije bio dovoljno informiran o ugovaranju određenog proizvoda, podizanja kredita s valutnom klauzulom u CHF. Stoga je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te čl. 354. st. 2. toč. 11. istog Zakona. Osim toga, neosnovano je odbijen tuženikov prigovor zastare, jer iako se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, restitucijski zahtjevi s osnove ništetnosti zastarijevaju u trogodišnjem roku, sukladno odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima u vezi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača. Predmet kolektivnog spora nije tražbina iz predmetnog spora niti je konkretni potrošač bio stranka toga spora, pa pokretanje kolektivnog spora nema utjecaja na zastarne rokove koji bi vrijedili za tužiteljicu. Osim toga, tužiteljica nije ovlaštena zahtijevati isplatu zakonskih zateznih kamata od plaćanja svakog anuiteta, već od slijedećeg dana od pravomoćnosti presude kojom je pružena kolektivna zaštita. Prigovara odluci o troškovima postupka u toč. III. i IV. izreke.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22). Međutim, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP jer presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

5.1. Isto tako, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnom odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3211146721/07 od 15. listopada 2007. zaključenog između tužiteljice S. H. kao korisnice kredita i tuženika Z. b. d.d. kao kreditora u dijelu odredbe koja glasi: ''obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja'' te odredbe čl. 7. st. 1. Ugovora u dijelu koji glasi: ''obračunato po srednjem tečaju HNB važećim na dan plaćanja za CHF, odnosno radi isplate iznosa od 84,251,45 kn, preplaćene razlike zbog ugovaranja valutne klauzule, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su navedeni u toč. II. izreke pobijane presude.

7. Prvostupanjski sud svoj zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak temelji na pravnim utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 13. lipnja 2018., a koja odluke je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te odredbi čl. 502.c ZPP kao i na odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine”, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o namjenskom kreditu (stupio je na snagu 30. srpnja 2007.), propisanoj obvezatnosti takve presude i u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika.

8. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužiteljica svoj zahtjev za isplatom temelji na nepoštenosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tj. na tome da se radi o po tuženiku nametnutim uglavcima o kojima se prethodno nije pojedinačno pregovaralo.

9. Odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a time sukladno čl. 102. st. 1. istog Zakona ništetnom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se prema st. 2. čl. 96. ZZP/07 presumira da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, no ukoliko trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenoj standardiziranom ugovoru pojedinačno pregovaralo, to prema odredbi čl. 96. st. 4. ZZP/07 dužan je to i dokazati.

10. Tuženik je još u odgovoru na tužbu, osporavajući tužbeni zahtjev iznio tvrdnju da je tužiteljica pri sklapanju Ugovora o namjenskom kreditu od 15. listopada 2007. bila u dovoljnoj mjeri informirana od strane službenika banke, i pojašnjeno joj je značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF (l.s. 41).

11. Dakle, tuženik je iznio tvrdnje da se o spornim odredbama, čiju pravnu valjanost tužiteljica osporava, prethodno pojedinačno pregovaralo, te je na te okolnosti još u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka, svojeg službenika, podatke kojega se obvezao naknadno dostaviti. Na ročištu od 6. listopada 2021. tuženik je na okolnost činjeničnih navoda odgovora na tužbu, odnosno svoje tvrdnje da je tužiteljica bila upoznata i potpuno informirana o smislu i sadržaju odredbe o ugovaranju valutne klauzule predložio saslušanje tužiteljice i svjedoka, svojeg službenika L. K. iz V., na adresi … (ls. 117), slijedom čega je sud prvog stupnja svojim rješenjem odlučio izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice i predloženog svjedoka.

12. Na ročištu od 10. lipnja 2022. tuženik je ustrajao da se u postupku sasluša tužiteljica kao stranka te svjedok, njegov djelatnik L. K., ali je prvostupanjski sud odbio izvesti predložene dokaze (l.s. 178). Dakle, prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka, a ni tužiteljice kao stranke, u odnosu na sporne činjenice, a koje dokaze je po ocjeni ovog suda drugog stupnja bilo potrebno izvesti, pa je u tom dijelu i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

13. S tim u vezi treba reći da prema pravnom stajalištu izraženom u recentnoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke (na koje se odnosi odluka o kolektivnom sporu) ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

14. Iz citirane odluke Ustavnog suda slijedi dakle da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojem se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, a ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i pravu na pristup sudu.

15. Uvažavajući stav iz citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te uzimajući u obzir da je u konkretnom slučaju tuženik predlagao izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka L. K. i stranačko saslušanje tužiteljice, koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio izvesti rješenjem na ročištu od 10. lipnja 2022., a u svezi s čime je tuženik istaknuo da je upravo zbog neprovođenja personalnih dokaza ostala neutvrđena odlučna činjenica, to je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda drugog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

16. Slijedom iznesenoga, valjalo je temeljem čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu radi na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud utvrditi odlučne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem i uzimajući u obzir ostale žalbene navode tuženika donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.

18. Odluka o trošku u povodu pravnog lijeka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru, 5. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.