REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1311/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza GRADNJA-TRGOVINA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Poljanički prilaz 2, OIB 74681918825, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatsko mirovinsko osiguranje d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 80983571963, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Penezić, odvjetniku u odvjetničkom društvu Penezić, Petak i Kožul d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2116/2020-3 od 1. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1351/2019 od 3. ožujka 2020., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 184.942,84 € sa zateznom kamatom od 4. veljače 1999. pa do isplate (toč. I izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 85.968,23 e u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. II izreke), utvrđeno je postojanje tražbine tuženika prema tužitelju od 17.808.327,85 kn (toč. III izreke), te je odlučeno da svaka strnka snosi svoje troškove postupka (toč. IV izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. II. i III. izreke (toč. I. izreke), dok je preinačena u toč. I. i IV. izreke na način da je utvrđena tražbine tužitelja prema tuženiku od 1.401.668,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. veljače do 14. listopada 1999. te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka od 252.850,00 kn, a tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen (toč. II. izreke). Toč. III. izreke izvršen je prijeboj tražbine tužitelja navedene u toč. II. izreke (1.401.668,00 kn) sa tražbinom tuženika koja je utvrđena toč. III. izreke prvostupanjske presude (17.808.327,85 kn) do visine tražbine tužitelja, a toč. IV. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 1.401.668,00 kn koje teku od 4. veljače do 14. listopada 1999.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2150/2021-2 od 31. kolovoza 2021. podnosi tužitelj zbog pravnih pitanja:
„1. Da li podnesena protutužba predstavlja procesnu smetnju za podnošenje prigovora radi prebijanja?
2. Da li promjenom valute obveze dolazi do preinake tužbenog zahtjeva?“
4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode iz prijedloga, predlaže da se ista odbije i podnosi zahtjev za naknadom troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05., 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu 270.875.45 €, a tuženik je tijekom postupka podnio protutužbu kojom od tužitelja traži da se utvrdi postojanje tražbine drugog višeg isplatnog reda prema tužitelju od 17.808.327,85 kn, kao i da se izvrši prijeboj ove tražbine sa tražbinom tužitelja.
8. Ocjenjujući da je u odnosu na dio potraživanja tužitelja nastupila zastara nižestupanjski sudovi djelomično utvrđuju tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, time da sud drugog stupnja iznos tražbine tužitelja naznačuje u kunskoj protuvrijednosti zatraženog iznosa u Eurima. U odnosu na protutužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi isti ocjenjuju osnovanim, time da sud drugog stupnja vrši prijeboj utvrđenih tražbina.
9. U odnosu na prvo pravno pitanje:
10. Tijekom postupka tuženik je podnio protutužbu kojom traži da se utvrdi postojanje njegove tražbine drugog više isplatnog reda, kao i da se odmah, po utvrđenju postojanja te tražbine izvrši prijeboj ove tražbine sa tražbinom tužitelja.
11. Dakle, riječ je o kompezabilnoj protutužbi, kojom tuženik od suda traži da utvrdi postoji li njegova tražbina prema tužitelju, kao i da, ako utvrdi da ista postoji, izvrši prijeboj te tražbine sa tražbinom protivne strane.
12. Odredbe Zakona o parničnom postupku ne zabranjuju podnošenje ovakvog zahtjeva, već suprotno, isti je svrsishodan jer se na opisan način donosi jedinstvena odluka kojom se uređuju odnosi između stranaka i propisuje koja je od stranaka u postupku nakon što se izvrši prijeboj što dužna platiti.
13. Člankom 189. st. 1. ZPP je propisano da tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti. Slijedom navedenog, okolnost što postoje pretpostavke za vršenje prijeboja tražbine iz protutužbe sa tražbinom prema podnesenom tužbenom zahtjevu ne može biti zapreka za podnošenje zahtjeva za procesnim prijebojem tražbina uz podnesenu protutužbu.
14. Naime, u sudskom sporu parnične stranke se obraćaju sudu tražeći da razriješi njihov sporni odnos. Stoga kada uz protutužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje postojanja određene tražbine stranka predlaže da se istodobno izvrši prijeboj tražbine koja bude utvrđena sa tražbinom protivne strane, sud razrješuje pravni odnos stranaka na način kako su od njega zatražile i utvrđuje ga prema stanju kako je nakon što se izvrši prijeboj tražbina koje je u svojoj odluci utvrdio.
15. Pozivanje tužitelja na drugačiju praksu revizijskog suda (Rev x 243/11-2 od 20. ožujka 2012.) ne koincidira u odnosu na konkretnu situaciju. Naime, tužitelj je u ovom predmetu podnio protutužbu u odnosu na zahtjev koji se može prebiti sa zahtjevom tužitelja, u smislu čl. 189. st. 1. ZPP.
16. Slijedom navedenog odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje glasi:
Podnesena protutužba ne predstavlja procesnu smetnju za podnošenjem prigovora radi prebijanja.
17. U odnosu na drugo pravno pitanje:
18. Prema članku 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
19. U okolnostima kada se potražuje isplata strane valute a sud nalaže isplatu istog iznosa preračunatog u kunskoj protuvrijednosti (kako je prethodno postavljenim tužbenim zahtjevom bio i zatražen) ne dolazi do preinake tužbe jer na opisan način nije povećan postojeći tužbeni zahtjev niti je istaknut novi, već je iznos naznačen u drugoj valuti koja vrijednosno odgovara prvotno postavljenom zahtjevu.
20. Stoga odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje glasi:
Promjenom valute ne dolazi do preinake tužbenog zahtjeva.
21. Pritom valja dodati da obrazlažući revizijske navode vezane uz ovo pravno pitanje tužitelj sadržajno osporava ocjenu nižestupanjskih sudova prema kojoj je u odnosu na dio njegovog potraživanja nastupila zastara čime prelazi okvire sadržaja dopuštenog pravnog pitanja i isto ne može biti predmetom ispitivanja povodom revizije (čl. 391. st. 1. ZPP). Ocjena nižestupanjskih sudova da je u odnosu na dio zahtjeva tužitelja (od 85.968,23 €) nastupila zastara odnosi se na povećanje – preinaku tužbenog zahtjeva koju je tužitelj izvršio podneskom od 31. listopada 2008. i nije u vezi sa načinom naznake valute u kojoj je izražena obveza već sa okolnošću što je tužitelj tijekom postupka izvršio preinaku i povećao tužbeni zahtjev. Tako i odluka na koju se tužitelj u smislu razloga važnosti poziva (Rev x 281/14 od 11. ožujka 2015.) ne koincidira u odnosu na okolnosti konkretnog predmeta.
22. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija dopuštena a pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova ne odstupaju od pravnog shvaćanja iznijetog u ovoj odluci, temeljem čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. izreke.
23. Trošak odgovora na reviziju nije nužni trošak za vođenje parnice te je stoga temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod II. izreke.
Zagreb, 5. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30864-26987
Kontrolni broj: 09b38-72531-f6bdc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
